Već danima stupce u američkim medijima pune izjave i postupci jednog od najboljih igrača današnjice, a verovatno i u istoriji NBA lige. Da, reč je o Lebronu Džejmsu, prvoj zvezdi Klivlend Kavalirsa. Neki bi rekli (i ja među njima) i de facto glavnom šefu tima iz Ohaja.
E upravo to njegovo “šefovanje“ me je podstaklo da napišem koji red.
Lebron je svakako najbolji igrač Klivlenda i tu nema nikakvog spora. Sa tom titulom logično ide i najveća sloboda u igri, ali i najveća odgovornost. Sporne nisu ni „kraljeve“ partije ove sezone. On je standardno dobar i doprinosi u gotovo svim segmentima igre. Beleži u proseku 25 poena, hvata 7,4 lopti, deli skoro 7 asistencija po meču i ima 1,4 krađe. Impresivne brojke za 32-godišnjaka. Uz to, preuzima odgovrnost u najbitnijim momentima i često ih rešava u korist svoje ekipe.
U čemu je onda problem? Najkraće i najblaže rečeno – u delanju van terena. Tu, samo ove sezone, ima najmanje tri “greha“.
Da bi valjano razložili ovu komplikovanu situaciju, moramo se vratiti u leto 2010. i čuveni „Decision“ dan, kada je Džejms objavio da menja tim i odlazi u Majami, gde je sa Vejdom i Bošom formirao veliku trojku Hita.
Ova odluka je logično pogodila najvijače „Kavsa“, koji su u besu spaljivali dresove svog idola. Pojavljivale su se tada razne priče koji je pravi razlog za ovakvu odluku, ali jedan je najrealniji i za ovu priču najbitniji – Lebron nije bio zadovoljan radom menadžmenta kluba i sastavom tima, koji nije uspevao da bude ozbiljan konkurent u borbi za šampionski prsten. Istina, igrali su Kavalirsi u finalu 2007. (“počistio“ ih San Antonio), najviše zahvaljujući partijama upravo Lebrona, ali više od toga nisu mogli. To ga je i nagnalo da promeni sredinu i ode tamo gde će odmah moći da se bori za tituli. Na Floridi je to i dobio. Četiri uzastopna finala i dva osvojena prstena. Ipak, falilo mu je nešto…
Nedostajao mu je uspeh kod kuće, među svojima, gde je uvek najteže dokazati se i uspeti. A verovatno ga je i grizla savest zbog, kako je jednom prilikom rekao, nedovršenog posla. Zato je odlučio da se 2014. vrati u Klivlend, ali pod bitno drugačijim uslovima.
Den Gilbert , vlasnik Kavalirsa, i generalni menadžer Dejvid Grifin obećali su mu stvaranje konkurentnog tima, kadrog da se odmah bori za presto. U zamenu za dva prva pika (Benet i Vigins) iz Minesote je tada doveden Kevin Lav, uz obilatu pomoć samog Lebrona. Tako je uz već prisutnog Kajrija Irvinga stvorena u NBA okvirima veoma respektabilna “velika trojka“. „Kralj“ je iz Majamija povukao i svoje dobre drugare Džejmsa Džonsa i Majka Milera, a kasnije su iz Njujorka stigli Džej Ar Smit i Iman Šampert. Pogađate, na Lebronov poziv. Sve je saigrače praktično sam izabrao, ali ne i trenera Blata, koji je ugovor potpisao pre nego što se i znalo za “return” odluku.
I uspela je ta, sa svih strana skupljena ekipa, da dođe do velikog finala prošle godine, ali je i pored vođstva od 2:1 ipak položila oružje pred Karijevim Golden Stejtom. Ne bi bilo fer ne spomenuti povredu Irvinga, koja je znatno doprinela tom konačnom ishodu.
Videlo se tokom tog plejofa, a pogotovu u finalnoj seriji, da Lebron retko kada iskreno i sa pažnjom sluša šta trener Blat priča, a često je i sam “držao” tajmaute, istina ne baš kao pre nekoliko dana protiv Hjustona. Nikada nije javno govorio o tome, nikada se nije sukobio sa harizmatičnim stručnjakom, ali se iz aviona videlo da ga, narodski rečeno, ”ne miriše“.
Kako ne bi bilo baš u skladu sa logikom smeniti trenera koji je u debitanskoj sezoni odveo tim do velikog finala, Kavsi su ovu sezonu počeli sa Blatom na klupi. Ali, neće je sa njim i završiti. Pod izgovorom neslaganja oko koncepta, slabijih rezultata (30-11!) i loše igre, Kavsi se krajem janura odlučuju na čudan potez – uručuju otkaz treneru koji je ime stekao u Evropi, a na njegovo mesto postavljaju Tajrona Lua, do tada prvog pomoćnika, koji je mnogo više po Lebronovom ukusu.
Iako su iz organizacije Klivlenda poručivali da je to jednoglasna odluka rukovodećih struktura kluba, više je nego jasno ko je bio “kum“.
Igra dva meseca nakon ovog neophodnog reza nije mnogo bolja, ili možda uopšte nije bolja, a ni rezultati nisu nešto poboljšani, iako je je gotovo izvesno da će se u plejof ići sa prvog mesta (osim ako Toronto ne napravi seriju pobeda do samog kraja regularnog dela).
Pored “kadriranja“, Lebron je pažnju na sebe privukao i delanjem na društvenoj mreži tviter, gde je u sklopu njegovih, kako veli standardnih priprema za plejof, “otpratio“ klub čiji dres nosi. Iako to naizgled nije toliko bitno, i nigde ne piše da mora da prati zvaničan profil Kavsa, sve to ipak unosi pometnju i definitivno utiče na tim i atmosferu u njemu.
No, to nije sve. Džejms je pored ovog ispada sebi dozvolio da u sklopu tih priprema za plejof sa javnošću podeli svoju dugogodišnju želju da do kraja karijere, po cenu manje zarade, zaigra u istom timu sa svojom „braćom“ – Karmelom Entonijem, Krisom Polom i (ponovo) Dvejnom Vejdom.
Karmelo se vrlo brzo pozitivno izjasnio, a navodno ni Pol nema ništa protiv, jer će kao i Džejms na leto biti slobodan agent. Američki mediji su se odmah latili projekcija o mogućoj destinaciji ovog okupljanja. Navodno, najveće šanse za realizaciju ove nadasve megalomanske ideje ima u LA Klipersima i u Majamiju. Istina, Vejd je jedini od „braće“ odbio da komentariše tu ideju, rekavši da ga trenutno jedino zanima igra njegovog tima i predstojeće razigravanje.
U sezoni u kojoj su Voriorsi neverovatni, Sparsi odlični a Reptorsi nikad bolji, Lebron Džejms kao da čini sve da dodatno unese pometnju u svoj tim, koji se i dalje nada šampionskom prstenu. Sa ovakim, slobodno se može reći, ispadima najboljeg među njima, veoma će teško do prstena, da ne kažem da je to nemoguće. „Kralj“ je napravio nekoliko grešaka u koracima, ali videćemo hoće li ga karma “sankcionisati“…
Photo: NBA