Šimon Mizrahi, predsednik Makabija iz Tel Aviva od 1969. (!) više puta mi je pričao kako se uvek raduje kad njegov tim igra u Beogradu, i to u “Pioniru”. Razlog je jednostavan i sasvim razumljiv: na parketu “Pionira”, danas “Dvorana Aleksandar Nikolić”, Makabi je 7.aprila 1977. osvojio prvu titulu evropskog prvaka. Pamtim i ja taj datum jer mi je to bilo prvo finale Kupa šampiona uživo. Kasnije sam ih video bar još 25, ali tada je bilo prvo a prvenci se, kao što reče Boža Maljković povodom prve pobede Jugoplastike u Kupu šampiona 1989, nikad ne zaboravljaju.
O samoj utakmici malo niže, prvo o neobičnim okolnostima, uglavnom političkim, koje su pratile celu sezonu uključujući i finale. Takmičenje su počela 24 tima podeljena u 6 grupa. Jugoslaviju je prvi put predstavljao Partizan, posle titule osvojene 1976, i u prvoj fazi bio drugi u grupi, iza Zbrojovke iz Brna koja je u Beogradu slavila 96-85 a u Brnu 100-93. U finalnoj grupi našli su se Mobilđirđi Vareze, Makabi, CSKA, Real Madrid, Rasing Mehelen i Zbrojovka.
Problemi su počeli u prvom kolu – Zbrojovka je odbila da putuje u Tel Aviv, FIBA je dodelila pobedu Makabiju sa 2-1. Revanš je igran u Virtonu (Belgija), a Makabi je slavio 91-76. Sve se ponovilo u drugom kolu kada u Tel Aviv nije htela ekipa CSKA. Opet je bilo 2-1 za Makabi, a u revanšu, opet u Virtonu, bilo je 91-77 za CSKA. Dva prva tima sticala su pravo igranja u finalu koje je te 1979. bilo dodeljeno Beogradu.
Uoči poslednjeg kola siguran finalist bio je Mobilđirđi iz Varezea, kandidati za drugog finalistu bili su Real Madrid i Makabi. Zanimljivo je da su Italijani mogli da biraju rivala.Igrali su u Moskvi i u slučaju pobede protiv CSKA rival bi im bio Real, poraz tima iz Varezea je u finale vodio Makabi. Ne zna se da li je Mobilđirđi zaista birao, ali logika govori da je Makabi u tom trenutku, bez i jedne evropske titule, bio prihvatljiviji protivnik. Italijani su otišli u „šarenom“ sastavu i izgubili 104-76, što je značilo da će 7. aprila u Beogradu igrati Mobilđirđi i Makabi. Bila je to repriza prvog finala Kupa pobednika kupova iz 1967. kad je tadašnji Injis slavio kod kuće (zanimljivo, utakmica je igrana 7. aprila, kao i ova u Beogradu) 77-67, a u Tel Avivu izgubio 67-68.
Tada su počeli problemi. Ispostavilo se da Jugoslavija i Izrael nemaju diplomatske odnose. Za igrače Makabija nije bilo problema, ali navijači ovog kluba najavili su masovni dolazak. Bora Stanković, generalni sekretar FIBA, priznao mi je jednom prilikom da niko u FIBA nije razmišljao o mogućnosti da Makabi igra u finalu. Problem je, međutim, rešen maksimalno efikasno. Agilni ljudi iz KS Jugoslavije, pre svih Raša Šaper i Nebojša Popović, sredili su sa jugoslovenskom vladom da navijači Makabija mogu da uđu bez viza! Bio je to signal za “invaziju u žutom”. Oko 4.000 navijača došlo je iz Izraela i evropskih gradova. Makabi je igrao kao na svom terenu. Pamtim da je tih dana na beogradski aerodrom prvi put sleteo “džambo džet”! Sve zbog košarke. Mnogo godina kasnije otkriveno je kako je Ralf Klajn, trener Makabija, pred izlazak na teren održao čuveni motivacioni govor.
– Večeras niko u Rimu ili Napulju neće navijati za Vareze. U Izraelu će u svakom selu biti uz nas.Mi ovde predstavljamo našu zemlju – rekao je Klajn.
Trener izraelskog šampiona je odabrao taktiku striktnog pokrivanja najboljih italijanskih igrača, posebno prvog strelca Boba Morsa koji se upisao tek u 8. minutu. Makabi je rano stekao 7 poena prednosti (14-7), i do poluvremena je čak povećao (39-30). U nastavku, zbog mnogo prekršaja svojih igrača, Klajn je postavio zonsku odbranu što je omogućilo Mobilđirđiju da preokrene i dođe do 47-45. Tada su Makabi povukli Tal Brodi i Džim Boutrajt, u 31. minutu bilo je 61-61 ali prednost nije prešla na stranu italijanskog tima. Na 12 sekundi pre kraja bilo je 78-77 za Makabi koji je imao loptu. Navijači su već slavili titulu kad je Lu Silver promašio šut, ali je pokupio svoj promašaj. Međutim, sudija Tarner video je korake, Mobilđirđi je 7 sekundi pre kraja dobio šansu da pobedi. Aldo Osola je pokušao da pronađe Morsa, ali nečija ruka poslala je loptu u aut na sekund pre kraja…
Slavlje izraelskog tima bilo je neviđeno, ali spektakl je nastavljen na ulicama grada i, posebno, u hotelu.
– Bili smo smešteni u lepom hotelu na obali Dunava, ne sećam se više imena, ali pamtim da su naši navijači ludovali i čak se u pola noći kupali u reci iako je bio tek početak aprila – pričao mi je Mizrahi.
Hotel je, naravno, bio “Jugoslavia” na ulazu u Zemun, u to vreme najbolje hotelsko zdanje u gradu. Doček Makabija u Tel Avivu pretvorio se u nacionalno slavlje i možda je baš tada Makabi postao “ponos Izraela”
Za istoriju:
Makabi-Mobilđirđi Vareze 78-77 (39-30)
- april 1977. Hala “Pionir”. Sudije: Dejvid Tarner (Engleska) i Peter van der Vilige (Holandija). Gledalaca: 6.000. Pet penala: Zanata (35). Šut za 2 poena: Makabi 32/56, Mobilđirđi 33/51.Slobodna bacanja: Makabi 14/16, Mobilđirđi 11/20. Lične greške: Makabi 23, Mobilđirđi 18,
Makabi:Moti Aroesti 2, Miki Berkovič 17, Lu Silver 8, Džim Boutrajt 26, Olsi Perc 12 – startni kvintet – Šuki Švarti 4, Tal Brodi 9, Erik Menkin, Bob Grifin. Trener: Ralf Klajn.
Mobilđirđi: Aldo Osola 4, Đulio Jelini 10, Bob Mors 20, Dino Menegin 21, Rendi Majster 7 – prva petorka – Marino Zanata 4, Ivan Bison 11. Trener: Sandro Gamba.
Photo: Privatni album