Dok se Nikerbokersi još nisu vratili sa njihove turneje po Zapadu, u Medison Skver Gardenu carovali su košarkaši Univerziteta Sent Džons koji su sinoć na domaćem parketu Gardena uz glasnu podršku navijača ubjedljivo osvojili konferencijsku ‘Big East’ titulu. Rik Pitino je vratio Red Storm u NCAA elitu i podsjetio na rane osamdesete koledža Kvins kad su Džoniji zadnji put bili ovako dobri, tada pod vođstvom pokojnog Lua Karnaseke. Ja sam lično umjesto u crveno obojenom Gardenu odabrao da subotnje veče provedem u zelenom Barklejsu na NBA utakmici. U goste Netsima, koji su svog najboljeg ofanzivca Kema Tomasa juče i oficijelno zbog po treći put obnovljene povrede zadnje lože odlučili poštediti do kraja sezone, sinoć su došli moji Seltiksi. A njih uživo nisam propustio pogledati već evo skoro tri decenije kad god dođu u Njujork, čak i u najmršavija vremena pod gore spomenutim Pitinom. Bilo je to u nezaboravno vrijeme mladosti-ludosti kad sam skakao kao lud nakon šuta Milta Palasija za pobjedu nad Nju Džersi Netsima u močvari Medoulendsa, u jednoj od onih utakmica koje su Seltiksi čudnovato preokrenuli. Ali, i vrijeme sticanja duševnih rana zarad košarkaške bandoglavosti Denija Fortsona ili Markusa Benksa, koje su me neizmjerno iritirale da sam u rezigniranosti odlučio da postanem sezonac tada isto tako sve očajnijih Niksa. Da spojim dva ništavila ne bi li se poništili.
Potrefilo se da su Seltiksi u Bruklin stigli vikend pred dan Sent Patrika pa su prije sinoćnje utakmice prilazi Barklejs Centru a i kafane u okolini bili zelenije (i pijanije) nego obično u danu sa sitnom rosuljom napolju, a konzekventno u zelenilu u okolini tako su izgledale i tribine u samoj bruklinškoj dvorani. I bez ovog dodatka zelenila i mirisa piva redovno mi se učini da navijača Seltiksa u Bruklinu uvijek bude mnogo više nego domaćih, a aktuelni šampioni su došli da pobjede Netse jubilarni deseti put uzastopce u Bruklinu.
Pred utakmicu prodiskutovao sam sa nekoliko novinara o Jokićevom iznenadnom preskakanju Gildžes-Aleksandera na NBA.com ljestvici za MVP igrača regularne sezone a ESPN-ovci mi rekoše da ne polažem mnogo nade u tačnost trenutnog poretka koji za veb-sajt lige pravi marketinška sekcija na Petoj aveniji. Ona sa raspoloženjem glasača za individualne nagrade nema nikakve veze. Novinar Tim Bontemps će, reče mi sinoć, za desetak dana napraviti još jedan, posljednji ovosezonski ‘straw poll’ među svih stotinu glasača među medijskim ličnostima, a mišljenja je da su Jokićeve šanse trenutno veoma male u poređenju sa Gildžes-Aleksanderovim da uzme još jednu MVP titulu – obzirom na narative koji kreću od Stivena Ej Smita nadolje. Meni lično ostaje da lobiram za Jokića kod svih glasača koje lično poznajem, kao i proteklih godina, nadajući se nekom čudu u posljednjih 15-ak utakmica regularne sezone. Ali kad Nagetsi koji trenutno igraju očajno u odbrani, a pogotovo njihove rezerve bez fizičke pomoći Erona Gordona, izgube i od kukavnih Vizardsa – i to oba puta ove sezone – lobiranje bez čvrstog osnova je vrlo mukotrpan posao.
Šteta za Jokića obzirom na njegov tripl-dabl prosjek ove sezone, ali ako Denver u junu kojim slučajem ponovi šampionsku 2023. kad Jokić isto tako nije osvojio MVP nagradu za regularnu sezonu, glasači možda prime još jedan šamar i u drugi kolektivni obraz? Ostaje tek da primjetim da je bez Embida na MVP ljestvici trka za najboljeg igrača sezone konačno netoksična.
Kristaps Porzingis je pred kamerama prije utakmice potvrdio da se osjeća puno bolje i da će konačno zaigrati nakon misteriozne viralne infekcije za koju nikad nije ni dobio službenu dijagnozu. Interno mi reče da mu je brat, nekadašnji legendarni menhetanski žigolo čiji su hirovi bili okidač Kristapsovog odlaska iz Niksa u Dalas, prestao ganjati cure, i da se konačno oženio. Da će bez burazera na ljeto opet najveći dio vremena provesti u svojoj off-season bazi u Španiji, ali i da Eurobasket kod kuće u Letoniji krajem avgusta i u prvoj polovini septembra ne namjerava da propusti ni po koju cijenu. Ova skoro 220 cm visoka streč petica je u posljednje vrijeme dosta nedostajala Seltiksima i čim se sinoć vratio na parket nakon izbivanja još od 26. februara postigao je 24 poena uz iznenađujućih preko 30 minuta provedenih na parketu koju mu je zbog neodustajanja Netsa da se sinoć predaju dodijelio Džo Mazula.
Koncepcijska razlika ove sezone u rotaciji Seltiksa u odnosu na prošlu šampionsku sezonu dolazi u dosta većoj minutaži i napretku Pejtona Pričarda koji je sinoć u Bruklinu oborio individualni rekord u postignutim trojkama u jednoj NBA sezoni od strane nekog igrača s klupe. Rezervni plej Seltiksa koji bi mogao biti starter u mnogim drugim ekipama je jedan od NBA igrača koji je najviše napredovao ove sezone, što 14 poena u prosjeku u njegovoj petoj sezoni, tek po jedna izgubljena lopta po utakmici za 28 minuta na parketu i pouzdan šut od 42% za tri poena jasno dokazuju.
Sem Hauzer, meni lično vrlo drag lik, ove sezone pokazuje pozitivne pomake u igri u odbrani, protivnički treneri ga sve manje targetiraju da preuzima najbolje napadače, mada u napadu baš i ne igra na prošlogodišnjem nivou. Ošišao se, reče mi neki dan skoro na nulu, ne zbog neke izgubljene opklade, nego zbog aerodinamičnosti (!). Na prednjim pozicijama Luk Kornet ima podršku u prvom NBA Portugalcu Kejti kojeg je Mazula preksinoć protiv Majamija držao u igri čitavu posljednju četvrtinu. A i sinoć u Bruklinu Mazula je dosta često i dugo na parketu držao po dvojicu tornjeva, nešto što nije često radio do sada ali će vjerovatno morati raditi protiv Klivlenda, ako se Seltiksi s Kevsima sretnu u finalu Istoka.
Dok nominalno najbolji igrač tima Džejson Tejtum, kao i Jokić, ne propušta utakmice i igra sa nezaliječenim lakšim povredama – MVP prošlogodišnjeg NBA finala Džejlen Braun je sinoć bio upitan zbog lakše povrede leđa. On će pokušati da dogura do 65 odigranih utakmica (nakon sinoćnje ima ih 56) zbog njegovog potencijalnog izbora u All-NBA petorke koji bi mogao imati implikacije na njegov budući ugovor. Braun je prekinuo ramazanski post i jeo voće i pio energetsko piće sinoć u svlačionici Seltiksa pred samu utakmicu što nikom od prisutnih, osim izgleda meni, nije bilo iznenađujuće. Činjenica da Braunove nešto lošije predstave u posljednje vrijeme mogu uticati na njegov neizbor u tri idealne NBA petorke ne bi trebala da ga smetne sa puta do magičnog broja 65, mada su mu šanse za izbor u treću idealnu petorku lige smanjene jer ove sezone šutira procentualno slabije nego proteklih sezona, pa mu je i prosjek poena po utakmici niži. A s druge strane ima karijerni rekord u prosječnom broju asistencija, baš kao i Tejtum. Trebalo bi da Seltiksi uz takvu nesebičniju igru super-zvijezda kolektivno timski porastu, iako mi je lično broj izolacionih pozicija još uvijek šokantan, pogotovo onih sa neizgrađenim šutevima za tri pojedinaca kao što su Tejtum ili Vajt.
Džejlen Braun je stisnuo zube i igrao je sinoć u Bruklinu (čak 24 minuta) ali je pred posljednju četvrtinu napustio klupu i nije se na nju vraćao. I pored njegovog, Horfordovog i Vajtovog sinoćnjeg odsustva Seltiksi su uspjeli održati prednost koju su imali čitavu utakmicu i u manje-više “drugoj brzini” nakon perioda utakmice u kojima su imali i po 20 poena prednosti savladati mlade i gladne rezerve Netsa rezultatom 115:113.
U igri sa dosta opuštanja bez trunke killer instinkta, baš kao i prethodne noći u Majamiju, Seltiksi su igrali tek toliko koliko im je bilo potrebno da upišu još jednu pobjedu. Bojim se samo da – ako se stvari ne promjene kad se Seltiksi formacijski kompletiraju u plej-ofu – da timski neće biti ni izbliza dominantni kao prošle sezone kad se sve poklopilo da uzmu 18. titulu.
Čini se da dosta toga zavisi od zdravlja ekipe jer i Holidej ima problema sa prstom, Porzingis i kad je najzdraviji izgleda da može da se povrijedi u svakom duelu, Horford će uskoro napuniti 39 godina, a problem u skoku u odnosu na Klivlend, ili čak i Milvoki, mogao bi Seltikse skupo koštati u doigravanju.
Ali da ne negativišem nego da pokušam izvući pozitivne stvari i iz tijesnih pobjeda nad na papiru mnogo slabijim protivnicima, a i nakon poraza od elitnih timova, sa vjerom u pozitivan rasplet situacije.
Baš kao Džo Mazula sinoć, vjerujući u proces na kraju sezone kad Seltiksi ne mogu ni gore ni dolje sa trenutnog drugog mjesta na Istoku, pronalazeći zlatne primjese i u prividnom sivilu.
Photo: Privatni album, Printscreen
2 komentari
Svi mi iz Nepala i sa Filipina drukamo da white trash nikad više neće bit prvaci. Ukinite Celticse i njihove navijače koji seru po krevetima svojih legendi. Dole Amerika – padajte čarteri Celticsa
Svi mi izbjeglice sa Balkana u Katmanduu i Manili volimo Celticse zbog njihovih bajramsko-zelenih mubarek boja