Od tri NBA elipe koje su najviše podbacile ove sezone u odnosu na očekivanja pred njen početak dvije od njih su dan nakon završetka regularne sezone ostale bez čelnih ljudi. U Nju Orleansu je otkaz dobio dugogodišnji GM Dejvid Grifin, a u Finiksu glavni trener Majk Budenholzer. U trećem NBA timu koji je takođe potpuno razočarao ove godine – Filadelfija Siksersima – nikakve promjene u vrhu front ofisa, a ni među glavnim igračima u rosteru čini se neće biti. Barem za sada.
Glavni operativac Siksersa Deril Mori u osmominutnoj preambuli tokom medijske konferencije, sjedeći kraj trenera Nika Nursa, opravdavao se i jadao o povredama svog tima pred dupke punom prostorijom za medijske konferencije u masi novinara. Oni su osim lokalaca u južnu Filadelfiju pohrlili i iz Njujorka i iz Vašingtona nadajući se da bi posljednjoj konferenciji ove za Sikserse katastrofalne sezone mogli biti prisutni i svježe operisani Džoel Embid, a i već dugo odsutni Pol Džordž. Ali ni Embida, koji je vele kući na štakama, a ni Džordža, nije bilo.
Od trojice glavnih igrača pred medije je izašao samo Tajris Meksi koji ima povrijeđen mali prst na ruci, pa je Mori dugo morao odgovarati i na pitanja o Embidu, za čije lijevo koljeno je njujorški hirurg koji je u petak artroskopski očistio Embidovo koljeno navodno optimista, i nada se da bi ono moglo biti u dobrom stanju na jesen pred početak naredne sezone. Siksersi su istresli ogromne pare mimo osiguranja da bi konzilij od 10 specijalista NYU bolnice donio odluku kako da urade operaciju koljena. I sa već prilično klimavim koljenom Embid je ne tako davno, prije 13 mjeseci, postigao 70 poena protiv San Antonija, pa dosta zavisi i od njegove volje da se vrati u što boljoj fizičkoj spremi. Ako bi Siksersi na draft lutriji 12. maja imali malo sreće i zadržali jedan od prvih 6 izbora na junskom draftu (imaju 64% šanse jer im njihovo mjesto na draftu zbog trejda Horforda i Vase Micića za Denija Grina prije 5 godina ne ode u OKC) i dobili uz oporavljenog Džereda Mekejna kroz draft i još jednog mladog igrača, možda se uz oporavljenog Džordža i Meksija naredne sezone stvarno i vrate u vrh lige?
U svlačionici Bulsa u Filadelfiji Nikola Vučević, koji kao i njegov otac Boro igra cijelu svoju karijeru bez velikih povreda, reče mi da ni ovog ljeta neće propustiti Eurobasket koji će Crna Gora započeti u Tampereu u grupi sa Finskom, Njemačkom, Švedskom, Velikom Britanijom i favoritima da osvoje grupu Litvanijom. Od mladog Amerikanca litvaskog porijekla Matasa Buzelisa sam saznao da na Eurobasketu Litvanija neće biti kompletna, pogotovo na pozicijama ispod koša, što je odbradovalo i Vučevića. Domantas Sabonis je već najavio da će zbog porodičnih obaveza i rođenja trećeg djeteta propustiti Eurobasket, a vrlo lako bi ga mogao propustiti i Jonas Valančiunas koji se u posljednje vrijeme internetski prepucava sa pomoćnim trenerom Rimasa Kurtinaitisa u reprezentaciji Tomasom Pečesasom, zbog tvrdnje iznesene u jednom od podcasta da Valančiunas na reprezentativna okupljnja redovno dolazi u zapuštenom stanju sa velikim trbuhom. Zbog toga ni mladi Buzelis, koji je u svojoj prvoj NBA sezoni odlaskom Zeka Levina u Sakramento postao članom startne petorke Bulsa, zbog solidarnosti sa svojim mentorom i prijateljem Valančiunasom, isto tako ove godine najvjerovatnije neće nastupiti na Eurobasketu.
Vučević je insistirao da igra u nebitnoj utakmici u Filadelfiji, u gradu u kojem je počeo svoju NBA karijeru, u posljednjoj utakmici regularne sezone. I to bez obzira na činjenicu da ga je trener Bulsa Bili Donovan namjeravao odmoriti pred plej-in susret sa Majamijem koji će Bulsi igrati prekosutra na svom parketu. Ako savladaju Majami, Bulsi moraju pobijediti i poraženog iz drugog plej-in susreta Orlando-Atlanta, a ako prođu u plej-of Bulsi bi išli na Klivlend u prvoj rundi, i bilo bi preambiciozno da se nadaju da bi mogli dalje. Ovo je treća sezona uzastopno da Bulsi igraju plej-in, a u obje prethodne sezone u drugoj utakmici plej-ina izbacio ih je upravo Majami.
Sa 18.5 poena i 10.1 skokom po utakmici, kojim je ostvario još jedan dabl-dabl u sezonskim prosjecima, jedanaesti sezonski u njegovoj karijeri, Vučević uspješno održava karijerne prosjeke u njegovoj 35. godini života i pri kraju njegove 14. sezone u NBA ligi. Ovo mu je bila karijerno najbolja sezona sto se tiče ofanzivne efektivnosti, a na moje pitanje šta je najvažniji razlog da još uvijek igra ovako dobro Nikola mi je, baš kao i onaj drugi Nikola iz Denvera, spomenuo njegovo iskustvo. Jednostavno, prekucali su igricu, i stvari se – pogotovo za atletski nenadarene centre kao što su oni, dešavaju puno lakše jer toliko dugo igraju u ligi. To se vidi i po napretku Ivice Zubca ove sezone.
A dabl-dabl mašina Vučević melje i dalje, i to bi mogao raditi još dugo. Otkad je polovinom ove sezone ostavio Krisa Pola u retrovizoru u prašini, a polako stiže i dosta starijeg Lebrona Džejmsa u broju karijernih dabl-dablova – Vučević bi vrlo vjerovatno mogao za koju godinu postati i lider lige u ovoj potcijenjenoj kategoriji, a skoro sigurno ulazi i u top 10 svih vremena u NBA.


Ne bih da previše zamaram čitateljstvo naprednim NBA statistikama s kojima se što sam stariji lično sve više opterećujem, ali u kategoriji Win Shares po 48 minuta (WS/48) Vučević je ove sezone nikad bolji u cijeloj svojoj karijeri, bez obzira na ispodprosječan rejting i uspjeh svog tima.
Ove sezone Nikolu Jokića, koji je u WS/40 kategoriji bio neprikosnoven u protekle četiri sezone, i u kojima mu je Embid “oteo” jednu MVP titulu, pretekao je – i to za dlaku – Šej Gildžes-Aleksander.
Simptomatično je da se posljednjih petnaestak sezona lista igrača sa najboljim individualnim Win Share/48 sezonskim rejtingom prilično podudara sa listom osvajača MVP nagrade.
MVP titula dodijeljena je Dereku Rouzu 2011. koji je tada uzaludno projiciran da postane “lice lige”, a koja je prekinula dominaciju Lebrona, kao i MVP titula Vestbruku 2017. na uštrb Duranta zbog Vestbrukovog prvog sezonskog tripl-dabl prosjeka, uz onu sumnjivu Embidovu 2023. godine, su izuzeci koji potvrđuju pravilo.


Photo: Privatni album, printscreen