Peta utakmica serije između Pistonsa, u četvrtoj utakmici sudijskim previdom oštećenih, i domaćih Niksa, počela je odavanjem počasti preminulom Diku Barnetu, legendi originalnog NBA ligaša iz Velike jabuke. Barnet je bio ne samo osvajač dvije NBA titule sa Nikerbokersima ‘70 i ‘73 i NBA All-star igrač, nego je bio i čovjek koji je nakon karijere doktorirao pedagogiju i koga su u VIP laundžu kraj svlačionice Niksa svi uvijek oslovljavali sa – profesore – kad god bi doletio sa Floride na neku utakmicu u Garden.
A baš u tom istom gardenskom laundžu zdrmao sam nekoliko žestokih pića prije sinoćnje utakmice uz par prijatelja i uz zvijezdu našeg veselog buljuka – bivšeg guvernera savezne države u kojoj već godinama živim. I sa ex-guvernerom, koji je teškaš s kojim se ideološki, ni po kilaži a ni po težini konta ne podudaram, raspravljao o njegovoj knjizi What Would Reagan Do? u svjetlu aktuelnih političkih dešavanja. A mnogo manje o Niksima koje sam nešto prije toga obišao na nekih sat vremena prije utakmice u njihovoj svlačionici.
Niksi su se za utakmicu sinoć spremali ležerno, kao da je već dobijena, ili je to bio tek moj dojam. I nije bilo onog intenziteta koji se osjeti pred bitne plej-of utakmice. A Pistonsi su se sinoć ipak borili za goli život. Centar Pistonsa Ajzeja Stjuart, van parketa vrlo opušten lik s kojim se redovno prisjetim srednjoškolskog nacionalnog šampionata u Kvinsu, još uvijek ima natečeno koljeno, i reče mi da je u day-to-day statusu. Pa su se Niksi, znajući da on opet neće igrati, možda zbog toga i dodatno opustili.
Proćaskao sam i sa italijanskim reprezentativcem Fontekijom koji ne ulazi nikako na parket u ovoj seriji mada je u prošloj sezoni, kad je u trejdu stigao iz Jute, postizao preko 15 poena po utakmici. On planira da igra na Eurobasketu u Limasolu i Rigi i reče mi da jedva čeka da opet bude na parketu, jer do kraja ovog plej-ofa vjerovatno i neće dobiti priliku da zaigra. A veli i da se publika u Detroitu vratila u arenu, i da je stanje kao “dan i noć” što se entuzijazma navijača tiče u usporedbi sa prošlom sezonom kad su Pistonsi imali najgori skor lige. A onda na svoje mjesto u svlačionici sjede i Kejd Kaningem, daleko najbolji igrač tima i NBA zvijezda u usponu, koji svojom prisebnošću na parketu, ledenim pogledom a i impozantnom fizičkom pojavom za jednog de-facto pleja, predstavlja jedno od budućih lica lige.

Detroit je u Gardenu ovaj put pobijedio u još jednoj ružnoj, teškoj i gustoj, pravoj plej-of utakmici tijesno, rezultatom 106-103, i smanjio na 3-2 u seriji. Obzirom na trenutno vrlo klimavo stanje Bransonovog članka (mada to on uporno odbija priznati) ali i trenutno ne baš sjajno fizičko stanje Džoša Harta koje mi je postalo evidentno gledajući ih nakon utakmice u svlačionici Niksa, čini mi se da ćemo najvjerovatnije gledati sedmu utakmicu u Gardenu u subotu. Pa će se Seltiksi odmarati dosta dugo prije nego što dobiju protivnika u drugoj rundi doigravanja.
Njujorški mediji su trenera Tibodoa nakon same utakmice brzo okrivili zbog neuzimanja tajm-auta u posljednjim minutama kad je zamijenio Bransona i Harta zbog povreda, i kad su se Pistonsi posljedično odvojili na sigurnu distancu. Ali glavni razlog, po mom mišljenju za ovakav razvoj utakmice bila je igra Ausara Tompsona, koji je svojom odbrambenom aktivnošću toliko izmrcvario Bransona, da ujedno uz Bransonovu povredu članka njegovog doprinosa jednostavno nije bilo u mjeri kao u prethodne četiri utakmice. U njima je novoproglašeni najbolji clutch igrač sezone u prve četiri utakmice u seriji dominirao sa preko 33 poena u prosjeku, a sinoć je postigao za njega mršavih 16 poena uz slab šut iz igre.
Mladi Tompson, koji je prošle sezone propustio 19 posljednjih utakmica zbog krvnih ugrušaka koje je prebrodio uz konstantno primanje lijekova, koje reče mi još uvijek uzima u malim dozama, zadavao je Bransonu toliko problema da mi se Branson nakon utakmice doimao mnogo umorniji nego inače. Tompsonov ofanzivni doprinos sinoć, mada je promašio 6 od 12 slobodnih bacanja, potpuno opravdava njegov visok izbor na draftu prije dvije godine, i doima se da bi sa njim, Kaningemom i trenutno zbog povrede odsutnim Džejdenom Ajvijem, Pistonsi mogli imati nukleus na vanjskim pozicijama za narednu deceniju.

Pozitivna vijest za Nikse je da im je konačno dobro odigrao rezervni centar Mič Robinson doprinoseći najvise u ofanzivnom skoku (imao ih je čak 8), i to je ono što je najviše nedostajalo Niksima svo vrijeme tokom njegovog odsustva zbog povrede i odlaska Ajzeje Hartenštajna u OKC. Ali to mu bez Stjuarta u rotaciji Detroita, i kada bi Džejlen Duren bio van igre, i nije bilo preteško. Po drugi uzastopni put i Karl Entoni Tauns je ušao u probleme sa faulima, i uzajamni animozitet njega i Tobajasa Herisa odgovara rivalitetu prigradskih sredina Nju Džersija i Long Ajlenda koje se iz lokal-partiotsko/satelitskih razloga tredicionalno ne podnose, pa bismo do kraja ove serije mogli vidjeti još koju situaciju gdje bi se ova dva tima mogla potući, figurativno, ali i u doslovnom smislu. Heris je Taunsa sinoć odlično čuvao, i dobio je ubjedljivo najveću minutažu (43 minuta) od Bikerstafa, i čini se da mu trener Pistonsa, baš kao i Denisu Šrederu, neizmjerno vjeruje. I Šreder je u Detroitu izgleda konačno našao mjesto gdje mu je sve potaman i gdje ga trener cijeni nakon silnog seljakanja, pogotovo u zadnjih nekoliko sezona.
Prodaja karata za šestu utakmicu serije u Detroitu je limitirana na kreditne kartice sa adresama koje su sve samo ne njujorške, pa Pistonsi ne ponavljaju grešku Siksersa iz četvrte utakmice prošlogodišnjeg plej-ofa kad je u filadelfijsku dvoranu neočekivano došao ogroman broj navijača Niksa.
Photo: Printscreen, X