Početna NBADarko Dželetović: Garza propušta Evrobasket

Darko Dželetović: Garza propušta Evrobasket

od Darko Dželetović
49 pregleda

Ima li većeg oksimorona od “mirne Bosne”?

Ima. A to bi bila situacija kad bi Bosna i Hercegovina ovakva kakva je sada nekim čudom postala funkcionalna. I kad bi Bosanci i(li) Hercegovci bez sitno-šićardžijskih poriva ili što je još puno gore vođeni silnicama protekcionizma tobožnjih viših interesa nekog od konstituenata iracionalnog tronožnog konstrukta iz Dejtona, sociološki baziranom na etničkoj podjeli koja traje evo skoro pola prosječnog ljudskog života, imali neki viši cilj. Košarka je jedan od rijetkih stvari kojim bi se ljudi iz BiH mogli pohvaliti, pogotovo ako ovog ljeta BH reprezentacija postigne uspjeh na Eurobasketu. Ali, stvari rijetko u Bosni idu po planu lokalaca. Sudbonosne odluke osim onih u Bihaću ili Mrkonjić Gradu prije 80 i kusur godina, mada ni one sigurno nisu bile iskonski domorodačke, uvijek dolaze sa strane.

Iz povjerljivih izvora dobio sam informaciju da FIBA bosanskom reprezentativcu Luki Garzi ovog ljeta ipak neće skinuti zvjezdicu kraj njegovog imena kojim bi Garza prestao da ima status naturalizovanog BH košarkaša i time postao punopravan član reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Odsustvo promjene Garzinog FIBA statusa znači da zbog nasušne potrebe BH selektora Adisa Bećiragića za čikaškim plejmejkerom Zejvijerom Kastanjedom, još uvijek tek naturalizovani Garza ovog ljeta zbog FIBA pravila o tek jednom “strancu” u reprezentacijama ipak neće igrati na Eurobasketu.

Selektor Bećiragić je za Garzin trenutni status ponajmanji krivac, jer bez kvalitetnog pleja a sa velikim izborom igrače u prednjoj liniji kao što su Nurkić ili Kamenjaš izbor Kastanjede, koji je odnedavno postao član Unikahe, umjesto još jednog centra jeste logičan. Ali ono što je tužno u čitavoj sagi o Garzinom statusu koja se već godinama odugovlači je da će njegova konverzija iz Amerikanca u “pravog” Bosanca, kao da to po majci Luka već nije, biti spriječena prevashodno zbog administrativne aljkavosti Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine.

Meni lično će, kao nekome ko je prije 3 i po godine među prvima saznao da je Garza konačno dobio BH državljanstvo i vidio ponos i sreću na njegovom licu Garzino neigranje na Eurobasketu teško pasti. Pogotovo što sam Luku u svlačionici Minesote kad god bih se vidio s njim u Medison Skver Gardenu ili u Bruklinu još od Garzinog prvog nastupa za BH reprezentaciju u kvalifikacijama 2023. godine osjetio ogromnu želju kako jedva čeka, čak i u slučaju da ne bude imao ugovor, zaigra za Bosnu i Hercegovini na Eurobasketu ove godine. 

Samog Garzu će njegovo neigranje na Eurobasketu zaboljeti još i mnogo više jer data riječ njegovom dedi Refiku Muftiću dok je legendarni golman još bio živ samom Luki, a i njegovoj bliskoj familiji, znači mnogo.

Netom nakon što je prije dvije godine Garza konačno zaigrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na kvalifikacionom turniru u Poljskoj 2023. prije Svjetskog prvenstva, FIBA je navodno poslala dopis Košarkaškom savezu Bosne i Hercegovine na koji je savez trebalo sa odgovori u zadatom roku od tri mjeseca, a kojim bi se nastavio proces Garzinog nacionalizovanja. Na dopis nije bilo odgovora iz KS BiH iz Sarajeva, pa je FIBA zbog toga zaustavila proces kojim je Garzi trebalo skinuti sporni asterisk kraj njegovog imena. Vrijeme za promjenu Garzinog statusa je navodno, barem za ovu godinu i što se ovogodišnjeg Eurobasketa tiče, nažalost već isteklo. I promjene Lukinog statusa do početka ovogodišnjeg prvenstva neće biti bez obzira na urgiranja mnoštva bitnih ljudi.

FIBA je prije par mjeseci primila pismo čelnika Minesota Timbervulfsa dok je Garza bio član Vulfsa, potpisanih od vodećih ljudi franšize i od njihovog trenera Finča koji mi je više puta potvrdio, a posljednji put na konferenciji za medije pred sami početak ovogodišnjeg plej-ofa, da misli da je Garzina igra za nacionalni tim u ljetnom periodu dobra stvar. 

Za promjenu Garzinog statusa nije pomoglo ni povlačenje konaca GM-a Vulfsa Tima Konelija koji mi je zimus rekao da će o Garzinom statusu kontaktirati i američki Stejt Department. Konelijeva daljnja aktivnost je sada deplasirana nakon nedavnog prelaska Garze u Boston i od Konelija i njegovih veza sada više nema neke fajde. Što je najčudnije nije pomoglo ni zalaganje arapskog šeika Sauda Alija Al-Tanija koji je u čelništvu svjetskog odjela FIBA. Pa kako da pomogne depeša BH Olimpijskog komiteta adresirana na adresu FIBA, ili zalaganje za Garzinu promjenu statusa od strane aktuelnih političara u vlasti BiH kao što je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić?

Generalni sekretar FIBA Zagklis i počasni predsjednik Vasikolopulos bi možda i mogli preskočiti redovnu proceduru. Oni su aktuelni moćnici koji su na vrhu FIBA piramide kao što je nekad bio Bora Stanković, i koji dozvoljavaju Bahamima i mnogim afričkim reprezentacijama da imaju masu naturalizovanih igrača u svojim sastavima. Postavlja se pitanje zašto bi Grci radili protiv svoje zemlje koja je na Eurobasketu na Kipru u grupi upravo sa Bosnom i Hercegovinom (i sa Španijom, Italijom, Gruzijom i domaćim Kiprom), a i protiv Kipra kojem su pomogli da dobije domaćinstvo i indirektno doprinjeli da i Hrvatska izvisi sa Eurobasketa?

Garza će dakle, i pored njegove ogromne volje da zaigra na kontinentalnom prvenstvu, morati da sačeka neku novu priliku da učestvuje u nekom od FIBA šampionata, a prilike uskoro možda neće ni biti. Jer plasman BH reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Kataru ’27 je pod velikim znakom pitanja, plasman na OI ’28 pod još većim (BiH se nikad nije kvalifikovala ni na neko SP a ni na OI) a kad se završi ovaj olimpijski ciklus Garza će napuniti 30 godina, i možda neće biti u sličnoj situaciji kao trenutno kada ima garantovan NBA ugovor za naredne dvije sezone. A ako ćemo gledati i dalje u budićnost  – ko zapravo može biti siguran da će se Bosna i Hercegovina uopšte i plasirati na EP koje će se u narednom ciklusu 2029. godine održati u Talinu, Atini, Ljubljani i Madridu?

Vozovi za BiH prolaze decenijama, ne samo u košarci, i ova situacija sa Garzom predstavlja mikrokozmos cijelog sistema koji decenijama (ne) funkcioniše u mnogim bitnijim sferama društva nego što je košarka.

Garzin neodlazak na Eurobasket je prava šteta za reprezentaciju jer bi Garza krajem ovog ljeta na Kipru formacijski figurirao kao perfektan ‘zone-buster’ sa svojim dalekomentnim šuterskim potencijalom a bio adekvatan i u odbrani igrajući po FIBA pravilima bez pravila o tri defanzivne sekunde u reketu. Bio bi ako ne najkorisniji, lično smatram sasvim sigurno najmotivisaniji igrac bosansko-hercegovačke reprezentacije na turniru, znajući koliko mu nastup za BiH znači. Igra sa njegovim prvim rođakom Amarom Alibegovicem najvjerovatnije bi donijela takvu rođačku sinergiju na parketu kakva se može roditi samo u naelektrisanoj reprezentativnoj atmosferi. Garza godinama u NBA ne dobija priliku da eksplodira, u reprezentaciji bi se to sigurno desilo, a i čelnik slavnih Seltiksa Bred Stivens ne bi tražio ‘stretch-big’ zamjenu za Porzingisa u Bostonu da ne vidi potencijal u ovom osvajaču titule najboljeg NCAA košarkaša u sezoni 2020-21.

Kad sam dobio vijest o Garzinom najvjerovatnijem neigranju na Eurobasketu analoški se sjetih mog prošlomjesečnog putešestvija oko Indijanapolisa i Oklahoma Sitija tokom NBA finalne serije kada sam stigao po prvi put i do Dejtona, sudbonosnog grada za sve Bosance i Hercergovce. Mjesta koje sam podrobno obišao uključujući i vojnu bazu u kojoj je potpisan mirovni ugovor u hotelu sa tri zvjezdice zvanom ‘Hope’ (ne po ‘nadi’ nego po komičaru Bobu Houpu) koji je danas izmješten izvan ograde vojne baze, a koji koristi uglavnom rodbina vojnika koji su stacionirani u bazi. U sklopu hotela je i prazan i neugledan sportski bar koji, baš kao i sam hotel, čeka renoviranje i neka bolja vremena.

Hotel Hope u Dejtonu u junu 2025.

Žena koja radi u administraciji hotela mi je izašla u susret, i na moje insistiranje provela me je kroz čitav konferencijski dio hotela i iz prašnjavih ladica i foldera izvukla hrpu dokumenata i slika iz sudbonosne 1995. godine kad su političari s naših prostora zbog upornog zavrtanja ruku i ultimatuma od strane Amerikanaca bili prinuđeni da potpišu ugovor koji evo u BiH predstavlja ustavni poredak i važi i 30 godina iza potpisivanja. Izroniše iz ladica face političara koje mi nije drago vidjeti i koje me podsjetiše na nebitnost rodne mi grude u svjetskim razmjerima kroz prizmu američkog intervencionizma.

U vremešnom hotelskom zdanju zjapi i prazna sala za konferencije zvana “super-tvrđava” po američkom bombarderu B-29 sa starim tepihom koja danas miriše na vlagu, a u kojoj se kreirala i ceremonijalno potpisala ovakva Bosna i Hercegovina. Postoji i “gluha” soba pored konferencijske sale sa olovom-izolovanim zidovima i duplim tapaciranim vratima koju su mi otvorili i pokazali u kojoj je, kako mi rekoše, Dik Holbruk vršio direktne pritiske na političare. Dovodio je Aliju, Slobu pa Franju u sobu jednog po jednog, u sobu bez prozora, vodeći se ciljem da je sve je moguće kad se izvrši dostatan pritisak. Pa i probati stvoriti “mirnu Bosnu” dogovorom zakrvljene braće.

Podsjetila me takva tužna i zapuštena situacija ovog istorijskog objekta u nebitnoj američkoj provinciji u kojem se odlučivala sudbina miliona ljudi jedne Americi daleke zemlje preko sedam mora iz koje upravo i ja potičem na svu tugu te moje postojbine. Na zemlju koja je izgleda toliko skrajnuta kao mala i nebitna na raznim instancama da se ni status jednog njenog košarkaša godinama, zbog nesloge, obstrukcija, anesteziranosti i nesposobnosti koje dolaze iznutra, ne može promijeniti u košarkaševu, a ni u njenu korist.

Photo: Privatni album, FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar