Pobjede Niksa u četiri predsezonske utakmice, a nakon toga i u prve dvije oficijelne utakmice regularne sezone koje su doduše dobili protiv oslabljenih Klivlenda i Bostona, donijele su primjetan porast već visokim očekivanjima u ovosezonski uspjeh tima kod navijača popularnijeg njujorškog NBA kluba. Oba zbog povreda oslabljena protivnika Niksima na otvaranju sezone koji su u punim sastavima prošle godine bili na vrhu Istoka sa preko 60 pobjeda možda i nisu najrelevantniji pokazatelj stvarnog stanja dok se sezona ne zahukta, ali veliki optimizam navijača se mogao rezati nožem u mojoj sekciji u Gardenu. Komunicirajući sa dosta mojih prijatelja koji su višedecenijski sezonci dobio sam čini mi se pozitivniju sliku nego ikad prije o nadi u Nikerbokerse ovako rano u sezoni. Već u srijedu veče, a pogotovo sinoć, kod njih sam jasno osjetio onu često nerealnu njujoršku nadmenost, pogotovo jer znaju da navijam za Seltikse. Svi odreda, a neki od njih pomno sa skupih sjedišta prate ligu od 70-tih godina prošlog vijeka misle da postoje jasni razlozi da su Niksi držali Seltikse na pristojnoj udaljenosti još od uključivanja turbo motora u drugoj četvrtini (koju su dobili 42-18), a dvije noći prije toga dodali gas i protiv Klivlenda kad je zagustilo. I da je to ustvari naznaka dobrih stvari koje će se desiti do narednog proljeća.
Novi trener Niksa Majk Braun je neko koga igrači vole, a njegove rotacije od po 10 ili čak 11 igrača koje je demonstrirao u prve dvije utakmice sa više šutiranja za tri poena mogle bi sačuvati fizičku spremnost igrača tokom duge sezone i sačuvati ih za doigravanje u poređenju sa luđački-kratkim rotacijama Toma Tibodoa. Niksi su uz Klivlend favoriti na Istoku pa ovakav rani entuzijazam navijača navodi na pomisao da će sve osim koraka dalje i osvajanja Istoka u maju naredne godine biti smatrano neuspjehom.
U svlačionicama Klivlenda i Bostona primjetno mi je bilo kako sa mnoštvom novih igrača mnogo toga izgleda bitno drugačije. Nožni palac Derijusa Garlenda, mada mi naizgled ne izgleda nateknuto, držaće ga van pogona još neko vrijeme mada već trenira 5 na 5. Džejson Tejtum je takođe ispred normalne krivulje oporavka nakon njegove teške povrede ahilove tetive u ovoj istoj dvorani prošlog maja.
U svlačionici Niksa gdje je trener novi, a klupa apgredjdovana Jabuseleom i Klarksonom nema mnogo rasporednih novotarija, ali se sada najborbenijim igračima tima nakon pobjeda daju nagrade u vidu šljema, prsluka i čizama za njihov radnički mentalitet, što je ne tek simbolična promjena.
Mada je uzorak još uvijek vrlo mali, Niksi koji su imali skoro 50-postotni šut iz igre u prošloj sezoni dobili su prilično lako i Kevse i Seltikse sa šutem iz igre koji je kombinovano bio tek 41%, pa možda i to da su Niksi počeli pobjeđivati bez problema i kada ne igraju sjajno govori u prilog činjenici da bi povećana agresivnost u skoku i učinak klupe koju će Majk Braun gurati dosta više u poređenju sa Tibodoom, mogli donijeti novi pomak naprijed. Na moje pitanje o povredi butnog mišića koju vuče
ali i zdravstvenom stanju njegovog oca Karl-Entoni Tauns mi prije utakmice reče da se nada da će sve biti u redu, što je sa osmjehom ponovio i buljuku reportera nakon utakmice.
Mada za Nikse u prve dvije utakmice nije igrao dobro raspoloženi Mič Robinson, Tauns junior je i pored trenutnih fizičkih problema dominirao i kad bi igrao i na petici i na četvorki. Mič će putovati s timom na gostovanja i u igranju u prve dvije utakmice spriječio ga je samo ‘load management’. Bridžis i Anunobi si dobro otvorili sezonu, Džoš Hart se oporavio nakon povrede leđa u predsezoni i imao je 14 skokova u samo 19 minuta sinoć protiv Seltiksa, a bitan točkić u Braunovoj mašini biće i Hukporti koji trenutno mijenja Robinsona ali i Tajler Kolek, nenametljivi rezervni ljevoruki plej koji je u obje utakmice odigrao sasvim korektno s klupe odmarajući Bransona.
U svlačionici Bostona proćaskao sam sa meni sve omiljenijim novim centrom Seltiksa i mojim Bosancem Lukom Garzom koji je ipak doputovao s timom u Njujork mada je bio u 48-satnom protokolu nakon potresa mozga koji je zadobio u srijedu u utakmici protiv Siksersa. Luka je pozitivan i jedva čeka da eksplodira ove sezone, a garantovani ugovor ima i za sljedeću. Ako se Tejtum, koji je u svlačionici sjedio uz Garzu kao jedini u civilki stvarno vrati krajem sezone ni Seltikse ne treba ovako rano otpisati, mada su sezonu počeli sa dva poraza.
Garza mi reče da centri Seltiksa imaju dogovor s trenerom Mazulom da onemoguće protivničke ofanzivne skokove pa je Mazula Luku u nekoliko navrata u predsezonskim utakmicama naprasno izvodio iz igre kad bi njegov čovjek uhvatio skok u napadu. Ovakva Mazulina nastojanja još ne pokazuju dobre rezultate jer su se Seltiksi mučili u skoku protiv Niksa. Njujorkeri su imali čak 21 ofanzivni skok sinoć, i to bez prisustva elitnog ofanzivnog skakača Miča Robinsona kao protivnika, pa će Mazuli kontrola skoka i nedostatak poena njegovog tima iz tranzicije (Seltiksi su imali samo nevjerovatna 2 poena iz kontre, i to na samom kraju utakmice kad je sve bilo odlučeno) biti najveće brige.
Ako Majk Braun kao 2022/23 (kada je u njegovoj prvoj sezoni u Sakramentu postao NBA trener godine) donese uspjeh i ovogodišnjim Niksima i ja ću lično imati dobro opravdanje kod moje žene, bez obzira na njeno gnušanje, u mojim namjeri da uživo ne propustim ni jednu od 41 utakmica Niksa ove sezone u Gardenu.
Jer ovo bi mogla biti “ta” godina, nakon davne 1973., kad su Niksi Reda Holzmena osvojili naslov.
Dok aktuelni kockarski skandal dovodi u pitanje integritet NBA takmičenja, što se ne dešava prvi put, čovjek ne može da ne pomisli koliko bi još neotkrivenih slučajeva ovakve prirode moglo isplivati na površinu. U ovoj zemlji, gdje je kockanje konačno dozvoljeno u većini saveznih država a da se ne mora fizički otići u neki kazino, stanje se promijenilo korijenito u posljednjih nekoliko godina legalizacijom svakojakih poroka. Organizovani kriminal davne 1989.godine kad se bejzbol legenda Pit Rouz kladio protiv sebe dok je bio trener Sinsinati Redsa ili 2007. kad se desio skandal sa bivšim NBA sudijom-kockarom Timom Donahijem, pa čak ni nedavni skandal sa Džantej Porterom ili bejzbol zvijezdom Ohtanijem nije imao toliki potencijal da uništi povjerenje navijača u produkt koji svakodnevno prate u poređenju sa ovim najnovijim NBA skandalom. Potencijal za ozbiljnu duhoročnz štetu reputaciji lige zbog političkog revanšizma koji dolazi odozgo, a NBA kao liberalna organizacija trenutnoj vlasti stoji kao trn u oku još dok su ljudi na vlasti bili opozicija. Blizina američkog izbornog 4.novembra samo dodaje ulje na vatru, i bilo bi iznenađenje da u narednih deset dana na ovome sve završi. Sa ljudske strane gledano jasno je da inflacija u platama igrača, trenera a i sudija u profi ligama nije lijek za kockarsku degenerativnost na koju nisu imuni ni multimilioneri u centru skandala.
Kad je komesar Adam Silver sinoć u Gardenu izašao na rampi pred svlačionicama sa zadnjeg sjedišta velikog terenca pred utakmicu dvije originalne NBA franšize ta slika me podsjetila na izlazak Ante Markovića 1991. iz kola pred Konakom u Sarajevu kojem sam takođe slučajno bio svjedok, kad su šestorica predsjednika unutra u zgradi već davno potpalila vatru pod pun SFRJ rezervoar goriva. Silver se nije očitovao za medije, osim kratakim razgovorom sa novinarkom Kesidi Habard ali kao da je pokušao da svojim prisustvom na utakmici pokaže da je tu i da će uraditi sve da se situacija spasi, koliko-toliko. Mada je očigledno da i nema mnogo da kaže, jer krupnije ribe, kao što je FBI i na kraju krajeva sam predsjednik države, u ovom slučaju imaju uzde u rukama.