Početna NBANaši ljudi u NBA

Naši ljudi u NBA

od Darko Dželetović
31 pregleda

U Gardenu je ovih dana vrlo zabavno, barem što se tiče nas koji veliki dio svog života provodimo gledajući košarkaške utakmice u ovoj samozvanoj “najfamoznijoj dvorani na svijetu”. Njeni sustanari Nikerbokersi sinoć su ostvarili treću uzastopnu pobjedu u kojoj su postigli barem 130 poena, po prvi put u skoro osmo-decenijskoj istoriji tima, iako nisu ni blizu vrha lige po tempu, to jest naprednoj statističkoj kategoriji koju ovdašnji analitičari zovu imenom “pace”. Kao tek 22. najbolji tim lige po tempu, a odličan 3. po ofanzivnom rejtingu, Niksi se u prvih 10 utakmica sezone oslanjaju na često šutiranje za tri poena (u prosjeku 44.1 pokušaja za tri po utakmici, odmah iza Klivlenda i Bostona) i uspješnosti u njemu (u prosjeku 17 poena, za postotak od 38.5%). Malo izgubljenih lopti bez mnogo rizikovanja gubljenja istih u pretjeranoj jurnjavi paše “cariniku” lopte Bransonu, a poziciona igra u kojoj je Branson godinama car, po receptu doktora Dončića od kojeg je – kako mi je nekoliko puta rekao pokupio mnogo fazona – je najjača osobenost Niksa.

Pred kraj trenutnog niza od sedam utakmica uzastopce koje Niksi igraju pred svojim navijačima, u kojima Karl-Entoni Tauns igra tek onoliko koliko je timu potrebno za pobjede jer dobija u prosjeku manje minuta po utakmici nego prošle godine kod Tibsa. Na parketu Tauns ustvari trenutno provodi manje vremena po utakmici nego ikad u zadnjih 10 godina, ali i uz ciljano odmaranje Miča Robinsona, novom treneru Majku Braunu uspijeva da ne zaostaje u skoku, i njegovim ofanzivnim stilom za sada dosta lako pobjeđuje nedorasle protivnike. Dva floridska tima koja u Garden dolaze večeras i u petak mogli bi pokvariti perfektan učinak (7-0) Niksa kod kuće, pogotovo protiv Majamija u petak. Spolstrin tim ove sezone igra suludo brzo, ciljano, i postiže po 125 poena po utakmici, mada njihov trenutni rekord (7-4) i nije odveć impresivan.

Ipak, Niksi su tim koje je trenutno, osim dosadnih povreda ruke a i u lumbalnom dijelu s kojima kuburi Džoš Hart, u prilično dobrom stanju. Na moje pitanje da li ga muči i stara boljka u koljenu Hart mi je prije koji dan odgovorio u šali da je desno koljeno s kojim je imao problema ostalo još jedina stvar koja s kojom trenutno nema problema. Ovaj džoker s klupe Niksa je bitna karika u lancu od koje će zavisiti štošta, u usporedbi s prošlom sezonom brojevi u statističkim kolonama su mu drastično pali, a njegovo odbijanje da operiše problematični prst na šuterskoj ruci, zbog kojeg bi morao pauzirati najmanje dva a u najgorem slučaju oko tri mjeseca, moglo bi doći na naplatu kasnije ove sezone.

Darko Dželetović on X: “Josh Hart jokes before the game that his once problematic knee is the “one thing that’s still solid” 😀 He’ checked in as a 6th man after a slow #Knicks start in tonight’s game vs #Wolves Knicks did not hit a FG yet Wolves are up 13-4 in the first 4 minutes of the game https://t.co/aAYUl6cp2S” / X

Puno bolje nego u prethodnim sezonama startovali su i Toronto Reptorsi koji su u jednom trenutku pred subotnju utakmicu u Filadelfiji imali trojicu igrača sa po 20+ poena i 3.5+ asistencije u prosjeku po utakmici, što se nikad nije desilo u nekoj NBA sezoni. Moj imenjak Rajković je skromno na konferenciji spustio moju statističku euforiju kojom sam probao (bezuspješno) alarmirati filadelfijske i kanadske predstavnike medija kraj sebe o ovom kuriozitetu. Iskusni Skot Lejden, koji odnedavno radi za Sikserse, mi odmah zatim reče da i nije preporučljivo da se istorijski statistički poduhvati koji su arbitrarni, jer 20+ poena po utakmici nekog pojedinca obituje strogo u emocionalnom domenu posmatrača, izvlače tek nakon desetak utakmica sezone. A i liga se promjenila. Ali i pored umanjivanja značaja nesebičnosti najbolja tri strijelca nekog tima, u ovom slučaju Rajakovićevog, bitna je činjenica da u timu Toronta ni Brendon Ingram na parketu ne doima previše sebično. Pomoćnik u struci Toronta Ivo Simović, inače Darkov najbolji prijatelj, zadužen je i treću sezonu na svom poslu pomoćnog trenera za razvoj još jednog visoko-profilnog rukija, trećeg po redu u trećoj godini na njegovom poslu. Ivo radi sa krilnim igračem visokog težišta Kolinom Muri-Bojlsom koji je izabran kao visoki 9. po redu na junskom draftu, i nakon što je na pravi put izveo Grejdija Dika i Džakobija Vokera u prethodne dvije sezone, već sada na početku njegove prve sezone nema sumnje da će pokretni Muri-Bojls postati rotacioni igrač. Brendon Ingram je i pored izljeva bijesa na klupi u Filadelfiji uklopljen adekvatno da Bobi Vebster ni ne pomišlja na trejd za Morenta, Reptorsi su tim koji je opet u vrhu u prosjeku u asistencijama u Rajakovićevom “0.5” ofanzivnom sistemu, pa Torontu koji trenutno ima više pobjeda nego poraza plej-of ove sezone ne bi trebalo da izmakne.

U Bruklinu je sinoć Rajaković pokazao i klasu poštovanjem prema kolegi iz Netsa Fernandezu kada mu je prišao kraj aut-linije i iskreno mu se izvinio pri samom kraju utakmice jer su u igri još uvijek bili starteri Toronta u trenutku kad je Fernandez u igru uveo njegove rezerviste.

Moj omiljeni Bosanac Luka Garza dobija sve veće povjerenje od Mazule i plijeni borbenošću kad god je na parketu. Ono što je sinoć u gradu bratske ljubavi nenadano uradio ljevoruki filadelfijski domorodac Džastin Edvards mojim Seltiksima svojom nepogrešivošću u šutu je za poseban tekst, pa ću nešto podrobnije o ovom skromnom momku kojeg pomno pratim od njegovih srednjoškolskih dana neki drugi put. Baš kao i neuspjeloj kandidaturi trenerskog asistenta Biliju Donovanu u Bulsima Henrija Domerkanta za selektora bosansko-hercegovačke košarkaške reprezentacije kojoj je moja malenkost bila inicijator. Domerkant je u svojoj karijeri bio važan igrač kod trenera kao što su Pešić, Geršon, Šerf, Pjaniđani, Ataman, Mahmuti, i prije samog izbora novog BH-selektora Gjergje bio je u samom vrhu među kandidatima da bude izabran, pogotovo jer je glavni trener Bulsa Donovan već bio spreman da Henrija pusti da preleti baru za svaki FIBA-prozor.

Od ostalih naših momaka u NBA Dario Šarić ne dobija priliku u Sakramentu a Bogdan Bogdanović sjedi na klupi i posmatra rastrojenost Klipersa, i moraću Tajrona Lua da podrobno ispitam šta to (sve) trenutno nije u redu s Bogdanom i njegovim timom kad Klipersi budu igrali u Filadelfiji u ponedeljak. Ivica Zubac igra blizu njegovog prošlosezonskog nivoa, ali su Klipersi (3-7) sezonu otvorili očajno. Jusuf Nurkić je postao stalan starter u brzinskoj ekipi Džeza i imaće veću minutažu nakon teške povrede ramena koju je zadobio Kesler, a to je u godini kad mu ističe ugovor (za njega) vrlo pozitivan razvoj sitaucije. Nikola Jović je pored eksplozije protiv Portlanda, u utakmici u kojoj je još jedan “naš” igrač – Deni Avdija – briljirao, imao i sjajno dodavanje iz auta Viginsu za pobjedu protiv Klivlenda, pa jedva čekam da Jovića vidim sa njegovom fast-pace ekipom i za koji dan uživo u Gardenu.

Nikola Vučević je standardan, kao uostalom tokom najvećeg dijela njegove karijere, i ove sezone sa punih 35 godina u neočekivano solidnim Bulsima, a Tristan Vukčević u Vizardsima i Nikola Djurišić u Hoksima strpljivo čekaju da dobiju bilo kakve minute, dok za Nikolu Topića, nažalost, trenutno postoje mnogo bitnije stvari nego košarka. Livnjak Karlo Matković igra na kašičicu, ali u disfunkcionalnom i najgorem timu Zapada kakav su Pelikansi, a o Dončiću kao jedinom Slovencu preostalom u NBA ligi u najpopularnijem timu lige (trenutno ima u prosjeku 37.1 poen, 9.1 skokova i 9.1 asistencija) ne treba trošiti riječi.

Ipak, ono sto radi Nikola Jokić i ove sezone, njegove jedanaeste u Denveru, je zapanjujuće. Portorikanac Džej Džej Barea koji je kao jedan od dva nova glavna asistenta Adelmanu zadužen za igru tima u napadu do sada odlično izgleda upravo zbog Nikole, a ne zato jer je neki trenerski čarobnjak, ali i odlazak sebičnog Portera u kukavne Netse pravi ofanzivne statistike Denvera boljima nego ikada.

U rotaciji od devet stalnih pojedinaca dolazak Hardaveja kao šuterskog specijalca je pun pogodak, kao i povratak Brusa Brauna u odbrambenom dijelu igre, i čini se da se samo Ken Džonson za sada muči sa prilagodbom na novo okruženje, ali bi i Kris Braun koji napreduje iz godine u godinu pod prismotrom našeg Ognjena Stojakovića trebalo da ima nešto bolji statistički učinak.

Možda će vas interesovati

1 komentar

DjdjCH November 13, 2025 - 19:43

Kao i uvek, lepršavo košarkaško štivo- bravo za tekst Darko 👏
Svaki članak pročitam u cugu, kao nekoć “Politikin Zabavnik” please more 🙏🏻

Odgovori

Ostavite komentar