Čudesno dugački Viktor Vembanjama je odsustvovao s parketa skoro punih mjesec dana zbog povrede lista lijeve noge, koja ga nije previše mučila čim je tražio da igra već nekoliko dana nakon što se povrijedio, ali je iz predostrožnosti timskog medicinskog osoblja bio na poštedi duže nego što je iko očekivao.
Bez da je uopšte igrao u prvoj četvrtini polufinala kupa u Las Vegasu, Vembanjama je vratio svoj tim iz mrtvih u drugoj četvrtini za samo 7 minuta na parketu iz zaostatka od 16 poena, i sa +/- učinkom od pozitivnih 20 poena vratio utakmicu protiv aktuelnih šampiona iz Oklahome u egal.
U povratku Francuza na parket najviše me je impresionirao voljni momenat digajlije koji su mogli vidjeti samo pojedinci iza kulisa u poluvremenu. Vik, kako ga svi suigrači zovu, potrošio je veliku energiju radeći čučnjeve nekoliko minuta pred svlačionicom prije početka drugog poluvremena utakmice. Prođoh idući u toalet tokom pauze pa za minut-dva vraćajući se na medijska sjedišta pored svlačionice San Antonija, oba puta kraj Vembija dok je u hodniku uporno vježbao sa dvojicom fizioterapeuta. Produžih u povratku pa stadoh iza ćoška kraj prolaza u tunel koji vodi ka parketu, i odlučih da upalim kameru na telefonu kao da sam predosjetio da će se nešto bitno desiti. Pokraj mene prvi sporim korakom prođe DiEron Foks, pa iza njega još sporijim Dilan Harper. I kad sam spustio telefon ne očekujući nikoga više iza njih Vembi izleti u trku nazad na parket očigledno motivisan i gladan igre, slično kao što to Jokić već godinama ima običaj uraditi prije svake utakmice. A vjerovatno i zbog toga da se ne ohladi nakon vježbi. I jedan od dva fizioterapeuta potrča za njim, a samo to izletanje Vembanjame reklo mi je mnogo o njegovoj želji za izvrsnošću u tom momentu. I o htijenju ta neopuštanjem, koji je svoj manifest doživio u drugom poluvremenu utakmice pobjedom San Antonija i izbacivanjem OKC-ja.
Do kraja sjajne polufinalne utakmice dva izjednačena tima Francuz je bio najzaslužniji za eliminaciju aktuelnih šampiona koji su do tog momenta u sezoni dobili 24 utakmice a izgubili tek jednu, i najviše zbog takve energije i želje Vembija jedva čekam večerašnji finalni kup-okršaj protiv Niksa.
U netipičnom maniru za njega, Vembi je nakon utakmice priznao da je pred njen početak bio “energetska lopta (bomba)”, i da nije mogao mirovati niti biti opušten prije utakmice a ni u poluvremenu.
Venbanjama će u Las Vegasu imati prvu šansu da osvoji još jedan NBA naslov za San Antonio Spurse koji franšiza gazde Pitera Holta za sada nema u svojim trofejnim vitrinama. Doduše ne titulu takve vrijednosti kao jedan od pet NBA šampionskih trofeja kojih su Spursi osvojili u eri Tima Dankana (iako jedan od njih ima štrajkačku zvjezdicu s kraja prošlog milenija). Ali i odnošenje NBA kupa u Teksas bi bila još jedna potvrda dominantnosti Popovićeve dinastije iz Dankanovog doba, superiornosti “lišća sa Popovog trenerskog drveta” u novom utjelovljenju s Mičem Džonsonom u Popovićevoj ulozi. Ali i prva stepenica u Vembanjaminom usponu u NBA panteon u kojem bi jednog dana mogao zasjeniti čak i takvog velikana kakav je Dankan.
Centrima Spursa Kornetu i Vembanjami će se u finalu suprotstaviti gorostasi Niksa Karl Tauns i Mič Robinson ali i Anunobi koji bi Vembija mogao čuvati ako Francuz uopšte i bude u startnoj postavi. A energični bekovi San Antonija imaće zadatak da onesposobe Džejlena Bransona koji je motor Niksa i koji je Orlandu utrpao 40 poena u polufinalu. Minijaturni bek Niksa ima ofanzivni ‘inč za inč’ kvalitet koji je izvrsno na konferenciji iza utakmice objasnio Bransonov bivši cimer sa Vilanove Džoš Hart u komičnom tonu, a koji sam snimio izbliza iz perfektnog ugla koji mi je sportski sajt Bličer Report odmah zatražio za objavu.
I mada u Vegasu pokušavam što je manje moguće potezati telefon zanimljivi događaji se u Sin Sitiju smjenjuju kao na traci na parketu i oko njega čine da mnogo toga htio ili ne prosto ne mogu da ne dokumentujem. Pa sam iz želje za apstiniranjem i unošenjem čula u utakmicu sam sebi obećao da ću finale kupa odgledati ugašenog telefona. Zbog svog gušta.
Ono što se u Vegasu da primjetiti kad odu vikend-turisti je da je hotelski strip konačno potpuno u znaku košarke slično kao kad se ovdje održava NBA ljetna liga, samo bez nesnosne julske pustinjske vrućine. Prije koji dan završila je Rodeo-sedmica koja Vegas preplavi kaubojštinom sa šeširima, džins odjećom i kožnim čizmama na sedam dana svakog decembra. Pa iako dvorana NHL kluba Golden Najtsa tokom polufinalnih kup utakmica nije bila ispunjena do kraja, čini mi se da završnica NBA kupa u poređenju sa inauguralnom kup priredbom u gradu grijeha prije dvije godine kojoj sam prisustvovao kada su je osvojili Lejkersi i nije previše izgubila na pozornosti u javnosti. Mada je finale bez prisustva nekog “donaćeg” tima kakav su ovdje Lejkersi i njihovih navijača koji su prije dvije godine pohrlili na utakmice protiv Nju Orlinsa i Indijane dosta izgubila na specifičnoj težini.
Zahvaljujući pristupu svlačionicama NBA ekipa i po pola sata prije a i dosta duže od toga nakon utakmica, privilegiji koju već dugo uživam zahvaljujući izuzetno ljubaznim NBA PR ljudima, i u Las Vegasu sam izbliza, iza kulisa, promotrio sva četiri tima koja su se plasirala u završnicu NBA kupa. Kako to već dugo redovno radim s Niksima u Medison Skver Gardenu bilo mi je zanimljivije osjetiti atmosferu u svlačionicama tri ostala elitna NBA tima koja su došla u Vegas. Popričah sa Bitadzeom na našem jeziku u svlačionici Orlanda, a i sa Da Silvom na njemačkom koji mi polako iščezava iz mozga netreniranjem, provedoh dosta i u svlačionici OKC-ja nakon što sam Degnolta i Džejlens Vilijemsa upitao o oporavku Nikole Topića mada Nikola nije doputovao u Vegas. A i Nikolin konkurent za minute Ejdzej Micel Nikolu smatra svojim “bratom”.
Za čitateljstvo našeg sajta mogu potvrditi da me je ozračje pozitivnosti svlačionice Spursa prije utakmice protiv šampionskog tima iz Oklahome daleko najviše impresioniralo. A pogotovo nakon pobjede. Vidi se kohezija tima. A i treninzi Miča Džonsona dan pred utakmice, koji izgledaju krajnje ozbiljni, barem u 20-taj minuta na njihovom kraju kojima prisustvuju predstavnici medija.
Nakon preksinoćnje utakmice nisam pohitao odmah u svlačionicu Spursa nego sam ciljano među prvima ušao u odaje OKC-ja gdje je vladala tišina kao na sahrani. Sudeći po razočaranosti među najboljim igračima OKC-ja aktuelni šampioni će sasvim sigurno ovaj poraz u polufinalu kupa u kojem su prije utakmice po kladionicama Vegasa bili favoriti da utakmicu dobiju sa dvocifrenom razlikom, pretočiti u energetsko gorivo.
U svlačionici Spursa s druge strane uhvatih muštuluk glavnom čovjeku za odnose sa javnošću Spursa Ti Džeju o novom angažmanu Žarka Paspalja u Partizanu. On je, reče mi, Paspalju (p)ostao dobar prijatelj sve ove godine od davne 1989.godine kad je bio neplaćeni stažista u Spursima.
S nevjerovatno uskim i dugačkim stopalima u kofi s ledom Vembanjama, pomalo u netipičnom maniru za njega, priznao je da je pred utakmicu bio “energetska lopta (bomba)”. Reče da nije mogao mirovati prije utakmice, pa mi je onaj njegov trk u poluvremenu kroz hodnik prema parketu time bio objašnjen.
Niksi će definitivno imati više navijača u dvorani u odnosu na Spurse u finalnoj utakmici. Dosta mojih prijatelja Njujorkera produžilo je vikend do srijede nadajući se večerašnjoj proslavi u Vegasu, pa svaku noć teku litre alkohola u iščekivanju finala. Osim Mekbrajda Niksi nemaju povrijeđenih igrača pa je osvajanje prvog trofeja Niksa nakon davne 1973., makar i ovog “sekundarnog”, na dohvat ruke.
Ko god da kup osvoji, stvoriće sjajnu uvertiru za nastavak sezone, i napuniti džepove. Mogući trijumf Spursa će u trofejne knjige upisati Vembija po prvi put prilično rano u njegovoj NBA karijeri. Kako su mnogi ipak primjetili tim koji osvoji kup će morati izbjeći vegaški ‘hangover’ koji je negativno uticao na Milvoki prošle sezone kad su ga Janis i društvo osvojili, pa odmah nakon toga drastično pali u formi.
Košarkaškim džankijima Vegas, baš kao što kockarima gladnim para biva privlačan iz drugih nemoralnijih razloga, obećava večeras pravu poslasticu za nezaborav.

Pa zašto se u grešnom gradu ne prepustiti slatkom košarkaškom poroku?
Photo: DarkoBasketball, Printscreen