U rasponu od samo pet vedrih i vrlo hladnih dana u Njujorku su gostovala dva spora evropska i vjerovatno trenutno najbolja igrača na planeti, koji redefinišu sve ono što su neki Čembrleni, Džordani, Šekovi ili LeBroni prije njih postavili kao atletski standard za NBA super-zvijezde. Prvo je u ‘Veliku jabuku’ stigao Dončić sa njegovim Lejkersima, i to u Medison Skver Garden gdje im nije igrao Rivs pa u bruklinški Barklejs gdje je Rivs proigrao, a onda se dan iza toga u u gradu ukazao i Jokić sa Nagetsima koje su ugostili samo Niksi. Sva tri puta, zahvaljujući ljubaznosti ljudi iz league-officea a i portparolima gostujućih klubova imao sam privilegiju da provedem dosta dugo vremena u svlačionicama Lejkersa i Nagetsa i prije i poslije sve tri utakmice, u toj mjeri da nisam stigao, osim na par minuta, da kao i obično obiđem Nikse i Netse.
Mada su i Nagetsi i Lejkersi poraženi u Gardenu jasno je da Nikola i Luka individualno suvereno dominiraju u ovom “roaring twenties” novo-milenijumskom periodu u najjačoj ligi na svijetu, svaki na svoj način. Nije da nemaju pomoć suigrača, čak naprotiv, mada su za Ol-star utakmicu kao prilično sumnjivi izbori selektirani i Džamal Mari, a još upitnije i LeBron Džejms. Ali uticaj naših ljudi sa prezimenima na “ić” (“iches”, kako mi ih jedan prika iz moje STM sekcije u Gardenu opisa, jer ga veli muče kao svrab) na ofanzivnu igru svojih timova generalno seže daleko šire od onoga što je tek doprinos njihovim Nagetsima ili Lejkersima. Pogotovo Dončić svojim marketinškim dosegom kao najbolji strijelac lige koji igra za ubjedljivo najpopularniji i najpraćeniji klub. Gildžes-Aleksander koji će ove sezone najvjerovatnije opet uzeti MVP nagradu nikad neće biti ni izbliza marketabilan u poređenju sa Dončićem zbog opskurnosti tima za koji igra čak i ako OKC nastavi uzimati titule prvaka lige u narednih godinu ili dvije, sve dok ih neumitne monetarne ‘kecelje’ CBA-a ne svrgnu s vrha.
Jokić ima priliku da ne propusti da dogura do 65 utakmica u sezoni, i kavalifikuje se za individualne akolade, ako od 29 preostalih utakmica odigra barem njih 28, mada mi cap-eksperti lige vele da mu izbor u najbolju petorku lige ili izostajanje iz njega nema reperkusije na visinu narednog ugovora.

I Jokić i Dončić, kao da su se međusobno dogovorili, po pravilu su najsporiji ne samo na parketu nego i u svlačionicama svojih timova nakon utakmica. Tada bivaju mandatorno obmotani u obloge na određeno vrijeme sa nogama u kofi s ledom, i treba im čitava vječnost da se istuširaju, obuku, pa ih posljednji timski autobus čeka dosta dugo dok ne izađu iz svlačionice. To sam shvatio osim u Njujorku gledajući ih u svlačionicama godinama redovno i kad dođu u Filadelfiju.
Čak i sa svom njihovom sporoćom ni jedan ni drugi nažalost nisu sasvim imuni na povrede. Jokić je u Gardenu iskrenuo zglob na istoj nozi na kojoj je imao hipertenziju koljena pa me je lično prestravilo kad se Jokić sredinom prve četvrtine nakon pada s parketa dizao lagano, šepajući se dogegao do klupe i bio masiran tokom tajm-auta sve dok nije ustao i punom težinom konačno stao na lijevu nogu nakon minut ili dva. Dončić je u utakmici Lejkersa koju su bez njegove pomoći preokrenuli i dobili protiv Siksersa izašao iz igre prije vremena zbog lakše povrede zadnje lože, ali kako mu je i otac nedavno došao u posjetu sumnjam da će propustiti Ol-star utakmicu narednog vikenda.
Prošle godine u Gardenu sam nakon prelaska Batlera u Voriorse Drejmondu Grinu, čim su se vrata svlačionice otvorila, uhvatio muštuluk da Tauns te noći neće igrati, ne spominjući mu pravi razlog zbog kojeg ni Karl Tauns Senior te noći nije bio u dvorani. To je Drejmondovim konstrukcijama, njegovom ekstrovertnošću a i današnjoj tugi od bivstvovanja hermita koji slušaju i gledaju podcaste, i prate sve što igrači pričaju, uskovitlalo stvari u javnosti i napose po društvenim mrežama. Moja slična natuknica nekadašnjem zelenokosom ‘Mr Celticu’ Markusu Smartu i Ostinu Rivsu o protivnicima prije koji dan nije počinila nikakvu štetu Lejkersima jer su po konstituciji tima vrlo teško “ranjivi”. Sve su to stabilni momci koji znaju cilj i samo parket ih zanima bez nepotrebnog trošenja snage na besposlice. Ili mi se tako čini?
Ostin Rivs je iza Nikole i Luke treći primjer fizički-podkapacitiranog a nevjerovatno-dobrog igrača, a mišićavi LeBron igra kao da je dosta mlađi od nekoga ko je već u petoj deceniji života. Ako Lejkersi ne doguraju daleko Luka bi mogao LeBrona vrlo brzo ispratiti natrag u Klivlend gdje se nagađa da bi LeBron mogao odigrati njegovu narednu i vrlo moguće posljednju sezonu karijere. Prodiskutovao sam o tome i sa Bronijem koji mi nije dao naznaku da li je to stvarno plan njegovog oca.
Posmatrajući Jokića kako je jedva zakucao prije utakmice nakon šuterskog treninga ali i u različitim fazama razgolićenosti u svlačionici shvatih po ko zna koji put da na najboljem igraču planete nema ni jednog izdefinisanog mišića, pa je prosto nevjerovatno da tek snagom uma dominira u ovakvoj fizički zahtjevnoj ligi. Opuštenog torza uz tek peškir oko srednjeg dijela dok sjedi u svlačionici izgleda kao neki panonski domaćin koji čeka da mu žena nakon napornog dana na poslu šta ukoso nareže i naspe čašu za okrepljenje, i baš ništa ne daje do znanja da je jedan od najdominantnijih centara svih vremena. Šengun je mnogo mišićaviji, pa i mladi Knipel iz Hornetsa među bekovima koji postaje strašan igrač.
Najzaslužniji čovjek za Jokićev razvoj a i za napad Nagetsa koji je opet najbolji u ligi naš Ognjen Stojaković misli da Jokić tek sad fizički a i bogatim iskustvom radi ono što su njemu nekad radili iskusniji protivnici, a centar Niksa Mič Robinson mi neku noć spremno potvrdi Ogijevu tezu i reče da u ligi nema puno fizički jačih od Nikole, mada se Nikola uglavnom ispucavao za tri poena preko Robinsona. Jokić vjerovatno nikada više neće imati šuterski-gledano tako lošu utakmicu (1-13 za tri poena) kao u porazu Nagetsa u Gardenu, a i u njoj je postigao 30 poena, uz naravno jos jedan tripl-dabl, i to bez izgubljenih lopti.
Pa ostaje stoga da uživamo dok Jokićeva dominacija traje. Ovo je sretan period kojeg ćemo se sjećati jednog dana jer ovo su zlatne godine za nas sa Balkana koji intenzivno pratimo ligu, srećom ispunjene, iako sam Jokić iza utakmice u Gardenu reče da on ne vjeruje u sreću.
U utakmicama nakon povratka jasno je da je Nikola srećom potpuno zdrav, i pozitivno je da misli da ga pauza nije unazadila. A to se ne može reći za ostatak Nagetsa jer osim Gordona koji će još dugo odsustvovati ni Kris Braun nikako da se vrati u punoj snazi (Ogi Stojaković misli da su ga Nagetsi vratili u pun pogon preuranjeno), a u trenutku kad se oporavio i na parket vratio Kem Džonson povrijedio se Pejton Votson.
I Lejkersi su na startu ove sezone imali velikih problema sa išijasom njihovog sada po kvalitetu trećeg igrača LeBrona Džejmsa a onda dosta dugo i drugog na totemu individualnog kvaliteta u rosteru Ostina Rivsa sve do prije koji dan, pa je pravo čudo da su tako visoko rangirani. Njihov trener Redik skromno je odgovorio na moje pitanje nakon pobjede u Bruklinu da li je bez obzira i na odsustvo glavnih igrača očekivao ovako dobar plasman obzirom na veliki broj propuštenih utakmica njegovih najboljih igrača.
Iako je Redik imao njegov udarni trio na parketu zajedno u tek 10 od 51 utakmicu Lejkersa ove sezone, i iako su do sada Lejkersi odigrali najmanje domaćih utakmica u poređenju sa svim drugim timovima, oni trenutno dijele neočekivano visoko 4.mjesto na Zapadu.
Stoga, uz 20 utakmica kod kuće do kraja regularnog dijela sezone i dva čovjeka koji su najprepoznatljivija lica lige kao što su Dončić i LeBron, popularniji NBA klub iz Los Anđelesa sasvim sigurno će biti relevantan u plej-ofu, i medijski a i takmičarski, ako zbog ničeg drugog onda čisto zbog star-power efekta, mada po uspjehu trenutno nisu u top 5 ili 6 timova lige. Tim je odlično vođen s klupe i ostvario je odličnih 15 pobjeda prema samo 2 poraza u ‘clutch’ utakmicama, pa se čini da Lejkersi, ako ostanu zdravi, sa tri zvijezde koji mogu rastezati odbrane protivnika nikom neće biti prijatan takmac u plej-ofu.

Redikov koncept je jasan. Imaju tri nesebična najbolja igrača u timu, uz dodatak iskusnog šutera za tri kakav je Luk Kenard pred sami trejd dedlajn, i hrpu fizikalaca oko njih koji će krpiti rupe u odbrani. Zanimljivo je da se nikad u jednom NBA timu nisu zajedno našla tri igrača čiji sezonski prosjeci dostižu preko 20 poena i 5 asistencija po utakmici, do ovogodišnjih Lejkersa.
I dok se Rivs kako u Bruklinu reče dosađivao tokom rehabilitacije čitav mjesec dana Luka Dončić ne gubi vrijeme, i postao je uspješan i u regrutovanju NBA suigrača da mu se pridruže u slovenačkoj reprezentaciji. Nurkić bi morao isto učiniti sa Kijonte Džordžom, a Jokić popričati sa Denijem Avdijom na istu temu. Na konferenciji u Gardenu Luka mi uz njegov vragolast osmjeh reče da je on samo igrač i da “nije uticao” na ideju za dodjeljivanje slovenačkog pasoša Džeksonu Hejsu s kojim se odlično slaže bacajući mu lobove, a čini se da još i bolje slaže sa startnim centrom DiAndre Ejtonom kojeg zbog Ejtonovog angažmana u reprezentaciji Bahama nije imao priliku “napraviti” Slovencem.
Uvijek dobro raspoloženi bahamski centar potvrdio mi je u svlačionici da niko, čak ni Kris Pol u Finiksu, nije imao ni izbliza tako dobar osjećaj da mu, kad je u “dunker spot-u”, baci loptu prema košu tačno i pravovremeno kao Dončić. Trener Redik na moje pitanje da li je saglasan da neko kao Hejz igra ljeti odgovorio mi je potvrdno, pa se čini da Lejkersi daju punu podršku Luki u igranju za njegov nacionalni tim koju je imao i u Dalasu sve do stavljanja Marka Kjubana u drugi plan.
I pored dominacije Nikole i Luke ovo nisu jedini Nikola i Luka koji su vrijedni spomena. U Bostonu se od prije koji dan jedan drugi Nikola ujedinio sa drugim Lukom u nekonvencionalnom hazarderskom sistemu Džoa Mazule. Konekcija Vučević-Garza sa sarajevskim pedigreom će u Bostonu uz Portugalca Kejtu predstavljati trio koji bi se u plej-ofu mogao suprotstavljati centrima kao što su Embid, Tauns, Duren…
Nikola Vučević će ovog kasnog proljeća po prvi put u svojoj karijeri u njegovoj 36.godini igrati u NBA utakmicama sa velikom specifičnom težinom. Možda i u junu, ako se na vrijeme vrati Tejtum, i protiv drugog Nikole? Ili protiv Luke?
Photo: DarkoBasketball, ESPN