Bejaše to tačno pre četvrt veka. Maja 1991. u Sarajevu je održan niz košarkaških svetkovina pod imenom “Jugoslovenski ol star”. Kako dolikuje, pored spektakularnih takmičenja na obali Miljacke održan je i, tada se činilo, istorijski sastanak čelnika Yuba lige, u to vreme, po svim pokazateljima, najjače u Evropi.
Već su uveliko bila počela, blago rečeno, politička previranja u velikoj nam domovini. Istog dana se dogodilo i ono čudovišno ubistvo mladog makedonskog vojnika JNA u Splitu. Ipak, košarkaški oci iz svih krajeva Jugoslavije, pod rukovodstvom uvaženog profesora Raše Šapera, jednog od tvoraca Yu košarkaškog čuda, doneli su odluku da Yuba liga ostane celovita bez obzira na politički rasplet. Naravno, tada niko, ni u najcrnjim snovima, nije mogao ni da nasluti koliko će nam taj “rasplet” doneti žrtava!
Mnoge godine su prošle od tih događaja u Skenderiji, ispostavilo se da je tada u košarci na ovim prostorima bilo dovoljno pametnih ljudi koji su mogli da pretpostave šta bi bilo najprobitačnije za naš zlatni sport u budućnosti. Dobro vam je poznato da je pre petnaestak godina prevagu nad sitno-šićardžijskim i uskim nacionalnim i nacionalističkim interesima odnela ta davnašnja ideja o neophodnosti Yuba lige. I dobili smo Jadransku ligu, takmičenje koje je, po svim relevantnim kriterijumima, nadmašivalo lokalna nacionalna prvenstva. U takvu konstataciju ne može se nikako sumnjati, postoji “mali milion” nepobitnih dokaza.
I, kako to obično biva na ovim prostorima, čim se pojavi nešto korisno i pametno, na dobrobit većine, valja ga što pre uništiti jer tobože nanosi štetu nacionalnim interesima! Zamislite, za nepobitnu krizu naše ondašnje košarke, gašenje brojnih, nekada plodonosnih centara i odsustvo asova evropske klase, kriva je Jadranska liga!? U našem Savezu, potpomognuti srpskim insajderima u FIBA, misle da bi naša košarka procvetala – samo ako se sprovede u delo sadašnji čvrsti naum o brisanju davnašnje ideje grupe pametnih ljudi, izrečene još davne 1991. u Sarajevu.
Nekako mi automatski pada napamet da skrckasmo milione evra i tone nerava glupavim i tupavim porazom od Litvanije u polufinalu lanjskog Prvenstva Evrope u Lilu!? Svi su krivi za to, samo neki zavaljeni u udobne fotelje u Sazonovoj 83 ostadoše pravi! Kako ne umeju da sagledaju pravu istinu da u Savezu nemaju zaposlenog nijednog vrhunskog stručnjaka koji bi mogao da im predoči tužnu, ali i nepobitnu istinu da je za očiglednu krizu naše košarke kriva činjenica da se, ukratko, u klubovima širom Srbije ne radi ni blizu tako dobro kao pre trideset, ili četrdeset godina! Da sada, zbog manjka prostora, ne otvaram ovu bolnu temu. Naravno, uvek je lakše okriviti druge nego priznati sopstvene greške.
Znam da će sada neki pokrenuti omiljenu nam temu o jugonostalgiji koja je tobože kriva za mnoštvo negativnosti koje nas bombarduju sa svih strana, u svim segmentima života. Priznajem, u nekim stvarima i jesam jugonostalgičar, zar nam u mnogo čemu nekada nije bilo bolje? Ali, košarka nema blage veze sa ovakvim razmišljanjima. Barem mene što se tiče. Jednostavno, u prošlim decenijama su me brojni majstori našeg basketa razmazili, bilo je šta da se vidi ne samo u Beogradu, već i u Čačku, Leskovcu, Pirotu, Kraljevu, Užicu, Smederevskoj Palanci, Novom Sadu, Zrenjaninu… Izvinite, nema dovoljno prostora da navedem sva mesta u kojima je, širom napaćene nam zemlje, imalo šta da se vidi među koševima. Zar je čudno što želim i pod stare dane da uživam u pravim veštinama?
Izvinite, potroših prostor na reminiscencije jednog starog čoveka, “zaboravih” da spomenem prvu utakmicu finala plejofa Jadrana. Uostalom, vidim po poseti u dvorani “Aleksandar Nikolić” da o ovakvoj košarci publika i ja imamo slična mišljenja. Zvezda je, prema očekivanju, zabeležila pobedu protiv kočoperne, ali i desetkovane Mege, i bilo bi čudo da ne sačuva titulu.
Naravoučenije svega napred izrečenog valjda je svakom jasno. U srpskoj košarci, naročito sistemu takmičenja, mora se nešto iz korena menjati. Samo, to ne znači da treba brisati i ono što se pokazalo valjanim, već ga samo prilagođavati datom trenutku. Da li imamo snage za tako nešto – iskreno sumnjam! Mi nekako najviše volimo da sve lomimo preko kolena, a kasnije kukamo nad posledicama.
Photo: ABA
2 komentari
Svaka čast na tekstu, sve što vredi na ovim prostorima slomilo se i uništilo zbog “nacionalnih” interesa…ali ja ustvari mislim da je samo lova u pitanju jer nekim pojedincima je malo da imaju sve pa bi još…šteta nastala raspadom Jadrana ce biti ogromna za nase klubove…
Ovakvih textova kao ovaj naslusali smo se na pretek,,, I ja sam bio jugonostalgicar ali sam se opametio i dobro spoznao istinu s kim smo mi Srbi ziveli zajedno,,,? Niti kukam za tom Jugoslavijom niti smatram da smo nesto posebno izgubili, pa ni sport, kosarku,,, Naprotiv, izgubile su sve one republike koje su bile u sastav Sfrj, a Srbija nista ili malo toga,,, Dokaz, medalje Srbije (kosarka) u post YU periodu,,, I ne samo u kosarci,,, Srbija je bila velika i glavna osnova-osovina reprezentacije u vreme Sfrj, i upravo mi niposto ne smemo da kukamo, jer smo najmanje pogodjeni raspadom Sfrj,,, Sto se klupske kosarke tice, takodje uspesniji smo mnogo od ostatka regiona, pogledajmo Zvezdu, Partizan,ko je najvise osvajao ABA ligu, a pogledajmo ostale,,,Sve jasno!