Slovenska reprezentacija, najbolja svih vremena u slovenskoj istoriji košarke, ispisala je novo nezaboravno poglavlje i postala zasluženo europska prvakinja do 20 godina na domaćem EuroBasketu.
MVP prvenstva bio je Mark Padjen, a u idealnoj petorci je i Urban Kroflič, nakon što je u finalu pred 8000 gledalaca mladi Slovenci suvereno pobedila jaku reprezentaciju Srbije (84:65) iako su igrali bez dvojice članova prve petorke (Lovra Faganela i Urbana Krofliča).
Oni su se povredili u epskom polufinalu sa Francuskom (91:89). Bio je to veliki meč za uzbuđenje i suze sreće ali i veliko finale, koje je bilo dobiveno puno lakše nego što je bilo ko to očekivao.
Oba ova igrača su se povredili u epskom polufinalu protiv Francuskom (91:89). Bio je to veliki meč pun uzbuđenja i suza sreće, kojim je Slovenija izborila veliko finale. A u finalu je utakmicu dobila lakše nego što je bilo ko to očekivao.

, a finale je bilo zapravo samo nastavak zlatne priče zlatnih momaka i njihovog mladog ali veoma stručnog trenera, Danijela Radosavljevića. ”Kakva pobjeda, kakva atmosfera u dvorani, neverovatno što smo uspjeli napraviti. Čestitke dečkima, stručnom štabu i Košarkaškom savezu Slovenije na izvrsnim uvjetima rada. Nakon svih poteškoća, Krofličeve ozljede, Padjenovih ličnih grešaka, Grošićevog uganuća gležnja i Hrabarovog udarca u bradu, dečki su pokazali na kraju ogromno srce i pravi karakter. Kemija je zaista vrhunska i sada idemo u finale po pobjedu.” Baš tako je, od reči da reči, rekao trener Triglava iz Kranja, koji je inače iz Grosuplja.

Ali, mora se dodati da je polufinale ipak odlučio Filip Petkovski – Fičo, posle Padjenove neverovatne završnice kada je MVP postigao osam uzastopnih poena. Petkovski je tada dodao tricu i dobru minutu prije kraja Slovenija je povela sa 88:82. Ipak, pobednik u dolazećoj drami još nije bio odlučen
Nakon što je Padjen dobio petu ličnu grešku, francuski mladići su krenuli na sve ili ništa, te izjednačili rezultat na 89:89. Odmah posle toga desila se završnica kakvu samo košarka može ispisati, sa sretnim slovenskim završetkom. Petkovski se u poslednjoj obrani prvo pokliznuo, a posle promašenog nepotrebnog šuta za tri poena Francuza Maidy Douglasa skačući za odbijenom loptom na sekund do kraja Fićo je fauliran, i stao na liniju za slobodna bacanja da jednim pogotkom obezbedi Sloveniji finale. Pogodio je oba!
Filip Petkovski je igrač iz pozadine, i igrač koji je već bio otkazao učešće na tom EP zbog povrede, pa se vratio neočekivanim pozivom selektoru da će ipak stisnuti zube. Nakon nesretne povrede Urbana Krofliča, sva odgovornost organizacije napada pala je na Filipova ramena i na kraju je sa Francuzima odigrao 27 minuta, postigao 14 poena, imao 4 skoka, 4 asistencije, i nije izgubio niti jednu loptu. Poslednja francuska lopta završila je u autu i počela je velika radost u Stožicama te priprema na obračun sa favorizovanom Srbijom, a naročito jer nisu igrali povredjeni Kroflič i Faganel niko nije očekivao takvu dominaciju domaćih.
Od početka pa sve do kraja odlično su bili vođeni Danijelom Radosavljevićem i deklasirali su Srbe te ponovo oduševili navijače i podsetili na slavlje seniora posle finala sa Srbijom na EP u Turkoj 17.septembra 2017.
»Prvaci ste, prvaci smo i sve to što smo postigli moramo, da prenosimo i dalje, takodje i za sledeće generacije. Momci svaka čast i kapa doje, samo tako napred«, rekao je selektor posle finala, bos i spreman na tuš kada je završio pobednički govor.

Generacija njegovih mladića rođenih 2006. i mlađih bila je uspešna i na trećem uzastopnom velikom takmičenju. Ova ekipa u kojoj su sada falila još dva nosioca, Žan Smrekar i Mark Morano Mahmutović, ako ne brojimo i najboljeg ali mlađeg Stefana Joksimovića, osvojila je prvo brončanu medalju na Europskom prvenstvu u uzrastu do 18 godina u Finskoj 2024, a na prošlogodišnjem Svetskom prvenstvu do 19 godina u Švajcarskoj broncu. Sada je uzela zlato na U20 i na neki način vratila dug Srbiji iz finala EP tog uzrasta u Trapaniju 1998. godine, kada je bio trener Slovenije Zoran Martič, a SR Jugoslavije Goran ‘Poli’ Bojanić.
Tog 23. jula 1998. Savezna Republika Jugoslavija pobedila je Sloveniju u neobičnom finalu rezultatom 92:73 i sličnom razlikom se sadašnja generacija odužila. Kao sada, i tada je Slovenija tokom prvenstva ostala bez svog možda i najboljeg igrača, Matjaža Smodiša, koji se povredio već na prvoj tekmi i povredu leđa je vukao posle celu karijeru. Bio sam na tom finalu i zapamtio ga po jedinom vodstvu Slovenije (52:51), ali još po nečem interesantnom što nisam niti video, niti čuo nikad, ni pre ali ni posle. Baš tada, kada je bilo izjednačeno, desila se naime neobična tuča na terenu u timu šampiona kada su se potukli Igor Rakočević (MVP šampionata), Jovo Stanojević (otac Alekse koji je bio sad u ekipi Srbije) i Marko Jarić.

Na zaprepaštenje prisutnih udarali su jedan po drugome, a to što je bilo najneobičnije bilo je to da ih je pokojni Bojanić posle tajm-auta ostavio na parketu, da su se pomirili igranjem… i pobedom.
Okej, Jarić i Rakočević nisu se pomirili ni kasnije…
Photo: fiba.basketball