Početna EurobasketSudar U20 reprezentacija Srbije i Slovenije za krov Evrope, kao 1998.

Sudar U20 reprezentacija Srbije i Slovenije za krov Evrope, kao 1998.

od Darko Dželetović
174 pregleda

Reprezentacija Srbije bi u finalu Evropskog prvenstva do 20 godina protiv Slovenije trebalo da ima olakšan posao. Slovencima je u polufinalu zbog povrede parket vrlo rano morao napustiti najbolji igrač Urban Kroflič, ali su i pored toga iznenadili i dobili utakmicu protiv favorizovane Francuske.

I jedna i druga ekipa iz bivše Jugoslavije dokazale su da je naš region nepresušan izvor košarkaškog talenta a i Slovenija i Srbija su došle do završnog susreta bez poraza, ali uz prilično različit način igre. Slovenija je tokom turnira pokazala napadačku fluidnost, visok nivo asistencija u brzoj igri, a i širinu rotacije, dok je Srbija svoj put gradila kroz čvrstu odbranu, kontrolu skoka i fizičku dominaciju nad protivnicima.

fiba.basketball

Slovenija su u dramatičnom polufinalu protiv Francuske, u kojem je slavila rezultatom 91:89, igrala hrabro bez Krofliča, i u susretu visokog tempa sa uzbudljivom završnicom u kojoj su i jedan i drugi tom prosipali naizgled dobijenu utakmicu imala i više sreće, pa su sitni detalji odlučili finalistu.

Jedan od glavnih faktora slovenačkog trijumfa bila je sjajna igra Marka Padjena, koji će na jesen u NCAA na univerzitet Mari Stejt, a koji je kao plej protiv atletski dominantnih i bržih Francuza pokazao da zna kvalitetno čitati situacije u igri dva na dva i preuzevši najveću odgovornost nakon povrede Krofliča kojem je stradala zadnja loža.

U drugoj polufinalnoj utakmici Srbija je savladala Španiju rezultatom 72:65. Nemanja Jovanović “Jogi” je od početka svojim pulenima nametnuo kao imerativ visok nivo odbrane, Srbija je kontrolisala skok i ograničila prostor za špansku tranziciju i tokom druge četvrtine imala maksimalnih 19 poena prednosti, a u trećoj dionici razlika je iznosila 18 poena. Dugo je izgledalo da će utakmica biti odlučena već vrlo rano u drugom poluvremenu, ali se Španija disciplinovanim pristupom u odbrani i većom agresivnošću u napadu vratila u meč nekoliko minuta pred kraj i čak i imala šansu za potpuni preokret.

U završnici utakmice Srbija je pokazala stabilnost, Šuput je ubacio važan šut za tri poena pri rezultatskoj klackalici, i Jogijevi izabranici su uz nekoliko čvrstih defanzivnih momenata sačuvali prednost. Andrej Lučić, Mitar Bošnjaković i Nikola Džepina bili su među igračima koji su dali najznačajaniji doprinos kroz različite segmente igre.

Statistički pokazatelji u 6 utakmica turnira i njihovi poređenje daju naznaku u razlici u načinu igre finalista. Slovenija postiže 88,5 poena po susretu uz 22,8 asistencija, dok Srbija postiže 83,7 poena uz tek 17,5 asistencija. Slovenački napad zasniva se na brzom protoku lopte, kretanju igrača bez lopte, ranom šutiranju u napadu i traženju viška kroz dodatni pas. Srbija više pažnje posvećuje kontroli reketa, skoku, pogotovo u odbrani i zaštiti obruča sa obavezno dva visoka igrača u petorkama.

fiba.basketball

Napadački sistem Slovenije ima jasne elemente moderne košarke. Lopta brzo ide sa jedne strane terena na drugu, ali odbrana Srbije se činila superiornom protiv upravo takve igre Španaca, pogotovo u utakmicama protiv Grka a i u grupi, pa će i u finalu sasvim sigurno pokušati na isti način “udaviti” i slovenački napad.

U tom odbrambenom segmentu vidi se veliko američko iskustvo Nemanje Jovanovića iz NCAA sistema. Tokom rada na UCLA, DePolu i SMU-u Jovanović je bio u raznovrsnim stručnim štabovima sa dosta različitim košarkaškim principima, ali odbrana je bila preovladavajući koncept na kojem se insistiralo. Sistem Mika Kronina na UCLA poznat je po defanzivnoj disciplini i velikoj pažnji prema detaljima u preuzimanjima i closeout-ima, i ova odbrambena igra reprezentacije Srbije u Ljubljani dosta nalikuje Kroninovom sistemu. Rad Jogija kod Tonija Stablfelda na DePolu jednu sezonu pred odlazak u Kaliforniju takođe je bio baziran na agresivnoj odbrani, pogotovo bekova, dok je na SMU pod slavnim trenerom Leri Braunom koji ga je i doveo u Teksas, Jovanović već nakon dolaska u Ameriku iskusio kako treba da izgleda elitni defanzivni poredak u igri mladih igrača, što je bitna stavka za ovako dobar učinak u Jogijevom aktuelnom reprezentativnom angažmanu.

Jogi je učio od jednog od najboljih, Paspaljevog dželata iz sezone 1989-90, koji je čitavu karijeru bio poznat po insistiranju na odbrani, još krajem 80-ih u San Antoniju u onoj najgoroj mogućoj situaciji za Paspalja na zemaljskoj kugli u koju ga je sudbina mogla dovesti. A i iza toga i u Filadelfiji u kojoj je Leri Braun imao Ratlifa pa Mutomba, a i Snoua, koje je sa prikrivanjem Ajversona doveo do finala, ili u šampionskim Pistonsima sa dva Volasa i Prinsom. Čini se da Jogi samo preslikava i koristi sve ono što je pokupio radeći godinama u NCAA, a i po NBA ljetnim ligama u Juti i San Antoniju.

Slovenačka reprezentacija na ovom Eurobasketu pokazuje ofanzivnu modernu košarku, i slobodu za kreativnost bekova. Mark Padjen je jedan od najboljih predstavnika takvog modernog organizatora igre, u suštini je kombo-bek, čija najbolja strana nije samo u nesebičnosti (ima preko 5 po utakmici na ovom turniru), nego u kontroli tempa, i sposobnosti da pronađe najbolje opcije nakon prve reakcije odbrane. Na jesen će svoj razvoj nastaviti u NCAA programu na Mari Stejtu kod Rajana Milera, nekadašnjeg pomoćnika Grega MekDermota na Krejtonu koji gura upravo onakav ofanzivni stil igre kakav Padjenu najviše odgovara. Pa ne bi trebalo da se desi razočarenje u NCAA sa Padjenom, kao što se desilo sa Janom Videom.

Selektor Slovenije Danijel Radosavljević svoj trenerski put izgradio je kroz slovenački klupski i reprezentativni sistem. Radio je u Grosuplju, Plami Pur i Triglavu iz Kranja, u kojem je prošao put od pomoćnog do glavnog trenera. Paralelni rad sa mlađim selekcijama Slovenije omogućio mu je kontinuitet u razvoju igrača i dobro poznavanje ove generacije. Mada postoji razlika u iskustvu, jer Nemanja Jovanović u finale ulazi sa mnogo dužim međunarodnim iskustvom, Slovence ne treba tek olako otpisati, čak i ako ne bude igrao Kroflič, ili bude imao vrlo limitiranu ulogu u finalu, jer pokazali su protiv favorizovanih Francuza kako se bori za nacionalni grb.

Ovo finale ima i posebnu istorijsku poveznicu. U Trapaniju 1998. godine odigrano je finale Evropskog prvenstva za igrače do 22 godine, u kojem je generacija SR Jugoslavije ostvarila superioran trijumf protiv Slovenije. Zlatnu medalju osvojio je tim sa Igorom Rakočevićem, Markom Jarićem, pokojnim Dekijem Milojevićem ali i dominantnim centrom u toj generaciji Jovom Stanojevićem, uz Ratka Vardu, Vesu Petrovića i Stefana Nađfeđija. Na drugoj strani bili su igrači poput Jake Lakoviča i Primoža Brezeca, koji su kasnije napravili velike karijere u evropskoj košarci, a Matjaž Smodiš je izostao zbog povrede u prvoj utakmici turnira.

Poseban detalj predstavlja činjenica da će protiv Slovenije igrati i sin Jove Stanojevića, Aleksa, koji je u stilu svog oca u drugom poluvremenu polufinalnog meča fintom poentirao protiv Španaca, ali koji je u Jogijevom konceptu prevashodno defanzivac.

Slovenija će u finalu imati veliku prednost kroz podršku sa tribina. Dvorana Stožice biće ispunjena domaćim navijačima koji mogu dati dodatnu energiju domaćoj ekipi, a kod mladih igrača atmosfera često može imati značajan uticaj na koncentraciju i emocionalnu stabilnost.

Ipak, ako Srbija nametne fizički ritam, kontroliše skok, zaustavi tranziciju i utakmicu uvede u sporiji pozicioni model igre, može doći do izražaja njena defanzivna superiornost. U takvom scenariju postoji mogućnost uvjerljivog trijumfa Srbije sa razlikom od 20 ili više poena, slično kao u Trapaniju 1998. godine kada je pokojni Poli Bojanić pustio Rakočevića i Jarića da na parketu dobiju finalnu utakmicu nakon što su se na klupi potukli.

Iz dvorane Stožice raport će poslati naš Igor Đurović, sa detaljima susreta, a Igor je uživo gledao i to finale 1998., pa će biti zanimljivo pročitati njegove utiske.

Photo: fiba.basketball

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar