Prvenstvo U18 koje je usledilo par dana nakon slovenačko-srpskog finala U20 u Ljubljani održava se u dva severna talijanska grada nekih 400 km udaljena od Ljubljane. Dok je Slovenija bez većih problema u 1/16 finala dobila Letoniju (86:76), jaka Srbija se u drami bez dva bitna povređena igrača, Vuka Danilovića i Luke Živojinovića, spotakla protiv Grčke (77:78), i igraće za plasman od 9. do 16. mesta.

Igra se u Roveretu, gde je domaći klub B2 ligaš, i većem Trentu, gde mogu da se pohvale da od 2014 uspešno igraju A1 ligu, pa tako imaju jaku košarkašku priču. Klub Aquila Basket Trento, poznat je i pod sponzorskim imenom Dolomiti Energia Trentino, a 2025.godine osvojili su prvi veliki skalp, Kup Italije. Pre toga su finale talijanskog prvenstva igrali 2017. i 2018., te dva puta izgubili. Polufinale EuroCupa 2015/16, njihov je najveći europski uspjeh. Zanimljivo je, da su u svom prvom nastupu u EuroCupu stigli do polufinala, gdje ih je Strasbourg eliminirao sa ukupno samo pola koša razlike. U sezoni 2025./26. stigli su do četvrtfinala EuroCupa, izgubili od Beşiktaşa, što im je bila druga najbolja europska sezona. Završili su zadnju sezonu na 9. mestu talijanske Serie A, imali 12 pobeda i 16 poraza. Trento je sad u grupi Eurocupa gde su još Budućnost, Tofaş, Napoli i Neptūnas. Posebnu pažnju posvećuju razvoju mladih igrača kroz Dolomiti Energia Basketball Academy, koja okuplja veliki broj mladih košarkaša i partnerskih klubova. Upravo je rad sa mlađim kategorijama jedan od važnih segmenata klupske strategije i zato Trento predstavlja veoma prirodno okruženje za održavanje Evropskog prvenstva U18. Udaljenost između dva grada je 24 kilometra, a sada predstoji četvrtfinale i završnica najboljih samo u Trentu gde se posle današnje pobede u osmini finala nad Letonijom kvalificirala Slovenija, kod koje je prva zvezda Stefan Joksimović odigrao u znamenju broja 30. Za 30 minuta je uz indeks 30 postigao 30 poena (10-17 slobodna bacanja, 5-9 za 2 poena i 5-8 za tri, uz 5 skokova i 3 asistencije).

Sa svojim utiscima dosadašnjeg dela takmičenja pomogao mi je prijatelj i iskusan trener Iztok Čehovin koji je sve samo ne nepoznanica u svetu košarke. Završio je Čeho, kako ga zovemo prijatelji, Fakultet za sport u Beogradu (nekadašnji DIF), a u bivšoj Jugi je bio učenik legendarnog Ace Nikolića ali i jedan od utemeljitelja kluba Ušće iz Novog Beograda.
Sa svega 25 godna početkom osamdesetih vodio je Larisu u 1.ligi Grčke gde je ostao nekoliko godina i u drugim klubovima u Atini, da bi se vratio u svoj Solkan kod Nove Gorice i posle radio u slovenačkoj, a još više italijanskoj košarci. Uz Janeza Drvariča jedini je Slovenac koji je završio 4-godišnju trenersku školu u Bormiu i u Italiji vodio mnoge nižerazredne klubove jer je redovno zaposlen kao profesor fizičkog vaspitanja u Srednjoj školi Nova Gorica, grada koji je od ove godne ponovo prvoligaš.

I šta Iztok Čehovin kaže o takmičenju kojeg prati od početka?
»Po načinu igre ovo prvenstvo veoma me podseća na U20 prvenstvo u Ljubljani. Utakmice grupne faze, odnosno prva tri dana prvenstva odmah su pokazale koje reprezentacije bi mogle da budu glavni protagonisti u borbi za medalje. Najkvalitetnija utakmica za mene je bila između Turske i Srbije koja je igrala izuzetno agresivnu odbranu, ali su Turci uvek uspevali da pronađu rešenje protiv igre koja je u pojedinim trenucima ličila na pravu tuču. Veoma kvalitetna u grupi bila je i utakmica Slovenija – Nemačka. Slovenija sa zvezdom Jokismovićem igra dobru odbranu i ima najbržu tranziciju na prvenstvu. Nemačka ima na krilu Fabiana Kaysera koji igra za Real Madrid i gotovo uvek pronalazi rešenje kada je to najpotrebnije. U završnici mu pomaže i Lucai Anderson. A Joksimović na toj tekmi nije pogodio važnu trojku, što je na kraju značilo poraz. Igor Stjepanović koji će u novoj sezoni igrati za moj nekadašnji klub Slovenaca u Italiji, Jadran iz Trsta, bio je MVP Slovenije; zaista veoma kvalitetna partija. Francuska ima visoke igrače, ali prosečne bekove. Ekipa je slična njihovoj U20 reprezentaciji koju smo gledali u Ljubljani, s tim da su na spoljnim pozicijama možda čak i slabiji. Italija im je po karakteristikama slična. Španija takođe ima takvu strukturu ekipe, ali je kao Slovenija ipak kvalitetnija na bekovskim pozicijama. Gerard Fernandes na poziciji SG bio je veoma uspešan protiv Italije. Litvanija je za mene bila prosečna i više sam od njih očekivao. Izrael i Grčku nisam gledao dok Estonija i Letonija deluju u skladu ili čak nešto ispod svojih mogućnosti. Austrija i Bugarska su baš daleko iza vodećih reprezentacija. I što se taktike tiče, prvenstvo je veoma slično U20 prvenstvu u Ljubljani. Niže ekipe forsiraju munjevitu i brzu tranzicionu igru kao Slovenija, Nemačka i Srbija, dok više ekipe, poput Turske, Francuske i Italije više igraju pozicione napade i „motion offense“. A Španija je negde između ta dva koncepta. U svakom slučaju, glavni favoriti za medalje su po meni Turska, Španija, Slovenija, Nemačka. Bila bi i Srbija, da je prošla Grke. Francuska i Italija su za mene svejedno pod znakom pitanja, kao i Izrael i Grčka, ali zadnje dve repke nisam imao priliku da gledam u grupama. Inače pored brze tranzicione igre, veoma mnogo se koristi pick and roll, posebno takozvani lažni P&R između bekova. Moguće je da Francuska iskoristi svoju fizičku snagu i visinu i uključi se u borbu za zlatnu medalju, a za Italiju će to biti teže, mada bi domaći teren mogao da ima određeni značaj. Vole Talijani košarku! Slovenija tehnički možda ima i najuglađeniju ekipu na prvenstvu, ali joj nedostaju fizička snaga i visina što trener Zevnik zasad zna da kompenzuje ali do medalje je još dalek put. Prvo je na redu Izrael«.

Photo: fiba.basketball