Ko kaže da se u sred ljeta u jeku godišnjih odmora u NBA nikad ništa ne dešava?
U komplikovanom trejdu u kojem su četiri ekipe razmijenile igrače, i koji je prerastao u razmjenu u koju je uključen i peti tim, Pejton Votson je iz Denvera otišao u Klivlend. Votsonov odlazak je tako zadao još jedan bolan udarac defanzivnoj adekvatnosti Nagetsa, ali vjerovatno i uzeo minutažu Mariju Hezonji u Klivlendu pa će Mario, barem nominalno, biti ispod Votsona na minutažom totemu Musinog dželata Kenija Etkinsona. Prilike su da bi mogao biti i ispod Džejlona Tajsona kojeg bi Etkinson mogao koristili uz Pejtona na poziciji 3, a koja je Hezonjina najprirodnija pozicija. Votson će primiti 20 i kusur miliona u narednoj sezoni, Hezonja će biti na minimalcu od kojeg dobar komad duguje i Realu, a Keni je još u Netsima obraćao pažnju na proporcionalnost primanja igrača sa minutama na parketu. Igranje Hezonje ekskluzivno na poziciji 4 bi moglo biti nešto što Mario nije imao u planu kad je polagao prisegu konjaništvu u gradu kojeg posprdno zovu ‘a mistake by the lake’ (greškom kraj jezera).
Ali da se vratim lamentiranju o Denveru.
Zbog milju nad morem visinskih karakteristika grada čiji NBA tim naprosto mora na tako visokoj nadmorskoj visini da nastavi da gaji trkački stil i pokuša da iznuri protivnika nenaviknutog na tanje količine oksigena, odlazak Votsona je veliki gubitak. Bio je polivalentan igrač u Nagetsima koji je mogao čuvati najbolje protivničke ofanzivce, trkač u kontri i ‘cutter’ kad je Nikola zafrli (kako volim tu makedonsku riječ) bez gledanja. Votson je uz to bio krucijalan šraf u situacijama kad bi Gordon zamjenio Jokića na petici, pa će kockanje sa mnogo većom minutažom i učinkom “kraćeg” Džulijana Stotera biti MO stručnog štaba Nagetsa, uz angažman ofanzivno upitnog Alfa Dijala.
Osjetio bih neku prazninu kad se moja malenkost ovim ispraznim redovima teksta ne bi očitovala o nesuvislosti akcija front ofisa Nagetsa. Čak i ako novi defanzivni guru tima u ulozi de fakto mozga sa klupe Dejv Jejger ne bude gurao novopridošlog Marvina Beglija kao Jokićevog zamjenika za čitavih 12 do 14 minuta predaha svake noći. Pokušavam da ne odem u još blatantniji opis i ne u upotrijebim riječ ‘nesposobnost’ u vezi sa vođstvom Nagetsa, čije čudne poteze ni genij Jokića ne može pokriti svojom izuzetnošću,…pa mi ne zamjeri dragi čitaoče.
Pejtonova obdarenost i volja da igra odbranu na više pozicija, i njegova fizička superiornost kroz zmijski atletizam bili su upravo ono što je Denver nasušno trebao i što će im nedostajati. To se posebno vidjelo u porazu od Timbervulfsa u prošlogodišnjem plej-ofu. Klivlend je, s druge strane, dovođenjem Votsona i odlaskom Strusa uspio napraviti dovoljno prostora u finansijskoj strukturi njihovog sastava da se spusti ispod drugog poreznog praga, čak i nakon što potpišu Hardena, pa mi pomisao da Istok postaje još jači i konkurentniji a Zapad sve OKC i SAS-centričniji nije draga.
Denver bi lako mogao ostati na pogrešnoj strani druge kecelje (ili sakriven njom, kako je Miloš Jovanović to logično i sjajno primjetio), pogotovo dovođenjem nekog drugog novog zvučnog igrača za ”daj šta daš” dobijeni draft izbor 2031. u trejdu kojim je ostao bez Votsona. I time ostati zaglavljen u daljnim reperkusijama kaznenih pragova, koje su neumitne. Mark Stajn je načuo da ciljaju na DeMara DiRouzena, što bi koncepcijski zbog sebičnosti u izolacijama DiRouzena bila perverzija par excellence.
Stoga mi se ovaj potez Nagetsa, ako nešto bitnije ne urade sa tim dobijenim draft izborom, kojim bi se izmigoljili ispod druge kecelje, čini skoro pa katastrofalnim.
Još jedan važan dio slagalice oko Jokića nastavio se slagati pogrešnim redoslijedom, pa bi Jokić mogao biti naprosto natjeran da promjeni mišljenje koje je zimus izgovorio rahmetli Edinu Avdiću oko ostanka u Denveru. A time bi za Nagetse problem bio mnogo, mnogo veći od tek pukog odlaska Votsona.
Za razliku od Kolorada istočna obala SAD-a nudi sasvim drugačiji svijet. Nju Džersi, Pensilvanija i okolina Njujork Sitija imaju duboku tradiciju konjičko-kasačkih trka. Samo Pensilvanija ima više mjesta sa centrima kasačkog sporta nego čitav ostatak Amerike zajedno, uključujući Pokono Dauns, Hera’s u Filadelfiji i D Medous, a nije daleko ni Dover u susjednom poreskom raju Delevera.
U Bransonovom južnom Đoiziju živi Jokićev haver Tim Tetrik, legenda u kasačkom sportu, a u sjevernom dijelu iste države se usred bare nalazi i čuveni hipodrom u Medoulendsu tik uz stadion Džetsa i Džajantsa, koji je domaćin Hembltonijana, jednog od najpoznatijih događaja u američkom kasačkom sportu. Uz močvaru Medoulendsa prelaskom preko GWB-a vrlo brzo se stigne i u Jonkers, tik iznad Bronksa, u kojem postoji još jedan bitan kasački hipodrom koji je kasačko poprište sa najmanje po pet dana sedmično.
Koji bi to bio raj za Nikolu…
Stoga mi je nakon odlaska Votsona pomisao na onu reklamu Jokića i Votsona u ulozi blećka sa ponijem pomalo filmska. Nikola, negdje na Istočnoj obali, recimo u Filadelfiji, igra NBA utakmicu u hladnim zimskim noćima, a slobodne dane provodi u svijetu kasačkih konja.

A tek koju bi lovu Jokić namlatio na istočnoj obali kad bi se otvorio i mogućnostima van parketa u narednim godinama, udaljen od učmalosti američke provincije i upornih gazda-tvrdica. Siguran sam, mogao bi odigrati još barem 5-6 godina na ovakvom nivou zbog njegove otpornosti povredama i neatletičnog stila igre.
Eto, morao sam da opišem nešto o čemu sam sanjao, a Votson upravo postade okidač.
Svet je lep kada sanjamo, što reče Kiki Lesendrić, nekad davno 80-tih, netom prije naše katastrofe tokom koje se rodiše nabolji sinovi u južnih Slovena.
Photo: Denver Post/Tim Tetrick