Bio je izuzetan strelac i skakač, a 1958. godine pružio je jednu od najneverovatnijih partija u istoriji plej-ofa.
Bob Petit, pionir moderne pozicije krilnog centra, koji je uvršten među 50 najvećih igrača NBA lige u prvih 50 godina njenog postojanja i koji je predvodio franšizu Hoksa do njenog jedinog šampionskog naslova, preminuo je u sredu. Imao je 93 godine.
Vest o njegovoj smrti objavio je univerzitet Luizijana Stejt, univerzitet na kojem je Petit svojevremeno studirao. Drugi detalji nisu saopšteni.
Igrajući za Hokse od 1954. do 1965. godine — kao rookie u Milvokiju, a potom u Sent Luisu — Petit, visok 206 centimetara, postao je prvi igrač NBA lige koji je postigao najmanje 20 hiljada poena, a karijeru je završio kao drugi najbolji skakač u istoriji lige. Bio je izabran za All-Star u svih svojih 11 sezona, a u Kuću slavnih u Springfildu primljen je 1971. godine.
Petit je 12. aprila 1958. pružio jednu od najblistavijih partija u istoriji NBA plej-ofa. Postigao je 50 poena, uključujući 19 od poslednja 21 poena Hoksa, u pobedi od 110:109 nad Boston Seltiksima u Kiel Auditoriumu u Sent Luisu. Bila je to šesta utakmica finala plej-ofa, kojom su Hoksi osigurali šampionsku titulu.

Bil Rasel igrao je otežano zbog povrede članka i imao ograničenu minutažu, pa su Seltiksi Petita u završnici udvajali dok je postavljao tadašnji rekord po broju poena na jednoj utakmici plej-ofa odigranoj u regularnom vremenu. Time je izjednačio učinak Boba Kuzija, koji je za Seltikse 1953. godine postigao 50 poena u pobedi protiv Sirakjuz Nešnalsa nakon četiri produžetka.
„U poslednjoj četvrtini nisam bio siguran šta se dešava“, rekao je Petit Teriju Plutu u njegovoj usmenoj istoriji NBA lige „Tall Tales“ iz 1992. godine. „Dobijao sam loptu, šutirao i ona je ulazila. Želeo sam loptu jer nisam mislio da postoji bilo šta što mogu da urade da me zaustave.“
Ta šampionska titula do danas je jedina koju je ova franšiza osvojila. U NBA ligu je ušla 1949. godine kao Traj Siti Blekhoks, zatim se preselila u Milvoki 1951, u Sent Luis 1955, a u Atlantu 1968. godine.
Od centra do krilnog centra
Petit je bio izuzetno efikasan centar i univerzitetski reprezentativac na univerzitetu Louizijana Stejt, ali je težio svega samo 90 kilograma, zbog čega se sumnjalo da može da se nosi sa snažnim profesionalnim centrima. Ipak, Hoksi koji su tada bili u Milvokiju izabrali su ga kao drugog pika na NBA draftu 1954. godine.
Njegov trener Red Holzman — koji će kasnije postati poznat po tome što je predvodio Njujork Nikse do dve NBA titule tokom 1970-ih — prebacio ga je na poziciju krila, gde je mogao da igra okrenut prema košu umesto da se pod njim bori za poziciju. Petit je rano počeo ozbiljno da se bavi dizanjem tegova i vremenom je dobio na težini, dostigavši oko 110 kilograma.
Smatran je uzorom za klasičnog krilnog centra moderne ere, čiji je možda najpoznatiji primer bivša zvezda Juta Džeza Karl Meloun.
„Meloun i ja imali smo sličan stil“, prisećao se jednom Petit. „Moja snaga bila je skakanje — i u napadu i u odbrani — šutevi sa 18 do 20 stopa od koša, prodori pod koš i veliki broj slobodnih bacanja.“
Petit je bio poznat po borbenosti. „Bob je predstavljao sinonim za izraz ’second effort (drugi/dodatni napor)’ i taj izraz je učinio delom sportskog rečnika“, preneo je NBA.com reči Bila Rasela. „Nastavljao je da nasrće na vas više od bilo kog drugog čoveka u igri. Uvek se borio za poziciju, borio se za lopte pod košem.“
Od srednjoškolca do NBA zvezde
Robert E. Lee Pettit Jr. rođen je 12. decembra 1932. godine u Baton Ružu, u Luizijani. Kao učenik drugog razreda srednje škole nije uspeo da uđe u košarkaški tim Baton Rouge High Schoola, ali se priključio crkvenoj ligi i svake večeri vežbao šutirajući teniske loptice na improvizovani koš u dvorištu, koji je napravio savijajući žicu u obliku obruča.
„Vežbao sam noću, iza kuće uz lampu na prozoru svoje spavaće sobe, šutirajući na koš sat za satom. Sve sam učio metodom pokušaja i greške. Ponavljaj, ponavljaj, ponavljaj. Na kraju sam nešto naučio.“
Pettit je kasnije bio jedan od prvih NBA igrača koji je uključio trening sa tegovima u svoj program vežbanja.
Tek kao učenik trećeg razreda srednje škole uspeo je da uđe u školski tim. U međuvremenu je porastao za oko 13 centimetara i približio se svojoj konačnoj visini od 206 centimetara. Kao maturant predvodio je svoju ekipu do titule prvaka države.
Kada je otišao na koledž Petit je odveo L.S.U. do polufinala NCAA turnira 1953. godine, koja je kasnije postala poznata kao Final Four, a tokom tri sezone sa Tajgersima prosečno je postizao više od 27 poena po utakmici. (U to vreme brucošima nije bilo dozvoljeno da igraju univerzitetsku košarku.)

Hoksi su izabrali Petita na draftu 1954. godine, odmah nakon što su originalni Baltimor Bulets kao prvog pika uzeli Franka Selvija sa Univerziteta Furman. Petit je proglašen za rukija godine u NBA ligi, sa prosekom od 20,4 poena po utakmici, a već u drugoj sezoni, kada se ekipa preselila u Sent Luis, proglašen je za najkorisnijeg igrača lige.

Ponovo je bio MVP lige 1959. godine. Tri puta je samostalno proglašen za MVP-ja All-Star utakmice, a jednom je tu nagradu podelio sa Eldžinom Bejlorom iz Lejkersa. Dva puta je bio najbolji strelac NBA lige, a Hokse je četiri puta predvodio do finala NBA lige protiv Seltiksa.
Povukao se iz košarke sa 32 godine zbog povrede kolena. Karijeru je završio sa 20.880 poena, odnosno prosečno 26,4 poena po utakmici, i 12.849 skokova, odnosno 16,2 po utakmici.
Život posle košarke
Nakon završetka NBA karijere Petit je postao bankarski rukovodilac u Baton Ružu, a kasnije se preselio u Nju Orleans, gde je bio partner u kompaniji za finansijsko savetovanje.
Kada je NBA liga 1996. godine obeležila 50. godišnjicu, Pettit je uvršten među najvećih 50 igrače lige, a 2021. na 75-godišnjicu ušao i u 75 najslavnijih u istoriji lige.
„Nastavio sam da radim i da podižem svoje ciljeve“, rekao je za The Post-Dispatch 2007. godine. „Kao učenik trećeg razreda osvojio sam priznanje za nastup u školskom timu i pomislio: ’Sada želim da osvojim državno prvenstvo’, i tako dalje. Deset godina kasnije želeo sam da budem najbolji igrač na svetu.“
Statistika u NBA karijeri:
Broj utakmica: 792, Prosek poena po utakmici: 26,4, Skokovi po utakmici: 16,2, Asistencije: 3,0, Procenat šuta iz igre: 43,6%, Procenat šuta sa linije slobodnih bacanja: 76,1%, Win Shares: 136,0, PER: 25,3
Dostignuća: MVP NBA lige (1956, 1959), Ruki godine (1955), 11× All-NBA, 11× All-Star, šampion NBA lige (1958), najbolji strelac lige (1956, 1959), najbolji skakač lige (1956), Kuća slavnih (1971), NBA Silver Anniversary Team (1971), NBA 35th Anniversary Team (1981), NBA at 50 (1996), NBA 75th Anniversary Team (2021).

Photo: NBAE, printscreen
1 komentar
Veliki igrac borio se protiv Russell Wilta poslije njega hawksi nikad nisu vise osvojili naslov