Početna ISTORIJANemanja Aleksandrov i drugi

Nemanja Aleksandrov i drugi

od Dragan Martinović
89 pregleda

Kada sam imao 15 godina moj otac je imao četrdeset, i meni se činilo da on ništa ne zna. Sad imam 30 a moj otac 55, kako je on za ovih petnaest godina puno toga naučio!

Izgleda da je takav slučaj bio i kod naših igrača koji su kao najmlađi stupili na domaću prvoligašku košarkašku scenu, prepuni optimizma, nade i očekivanja, što sve i dolikuje njihovim godinama. Jer mladost je divna upravo i zbog toga što je uvek verovala, i danas veruje, da je lako pokrenuti svet. Ili, po Balaševiću: „Mi smo bar imali one snove koji se teško ostvare. A snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede, kad s tobom ostare.“

Najmlađi debitant u Prvoj ligi je bio Nemanja Aleksandrov, koji je imao 5.323 dana (14 godina, 6 meseci, 24 dana) kada je u dresu Železnika po prvi put bio u sastavu ekipe na prvoligaškoj utakmici. Aleksandrov je rođen 10.04.1987, a debitovao je 04.11.2001. A na utakmici odigranoj 15.12.2001. ovaj igrač je postao i najmlađi koji se upisao u listu strelaca – tada je imao 14 godina, 8 meseci i 4 dana. Velika je šteta što svoj veliki potencijal i očekivano veoma visoko mestu na draftu za NBA nije valorizovao. Za utehu, bolje je i prokockati svoju mladost, nego ne učiniti sa njom baš ništa. Nemanja Aleksandrov je imao nesreću da su ga česte povrede zaustavile u razvoju blistavog talenta – ostao je nebrušeni dijamant naše košarke.

Njegov saigrač i vršnjak Dragan Labović je imao svega tri dana više na svom debiju – 5.326 dana (rođen 20.04.1987, debitovao 17.11.2001. – sa 14 godina, 6 meseci, 27 dana). Sa uzdahom se sećamo mnogobrojnih talenata iz Železnika, koji su tih godina i nešto kasnije prosto kao bujica nadirali na našu košarkašku scenu.

KOSARKA - Nemanja Aleksandrov, jugoslovenski mladi kosarkas na rucku u kampu La Girada. Treviso, 29.06.2001. snimio:N.Parausic

Nemanja Aleksandrov, Dragan Labović i Miloš Teodosić kao juniori

Mlađi od 15 godina (i svi mlađi od rekordera Španije, Rikija Rubija, koji je debitovao sa 5.473 dana) su bili i:

Slobodan Tošić – 5.356 dana (rođen 02.02.1980. a debitovao 01.10.1994.)

Dušan Trajković – 5.376 dana (rođen 08.02.1987. a debitovao 27.10.2001.)

Bojan Bakić – 5.400 dana (rođen 08.01.1983. a debitovao 20.10.1997.)

Interesantno je da nijedan od petorice igrača koji su zaigrali pre navršenih petnaest godina nije napravio blistavu karijeru, bar ne koliko se to na osnovu njihovih početaka očekivalo (Tošić i Bakić su igrali za reprezentaciju Crne Gore). Svi su bili tako mladi i verovali tada da je ceo život lep, i da su svi ljudi dobri. Možda bi oni sa današnje tačke gledišta nešto promenili, ali niko ne može otići nazad i početi novi početak, ali svako može početi danas i napraviti drugačiji kraj (opet po Balaševiću: „Mi smo bar imali razne Če Gevare, o i veće prevare. To mladost spiri u dahu, kao šećer u prahu sa bundevare.“)

Među igračima koji su prve prvoligaške utakmice odigrali sa više od 15 godina (a manje od 16) se nalaze i oni čije karijere su zaista veličanstvene: Dražen Petrović (debitovao sa 15 godina, jrdan mesec i devet dana), Predrag Stojaković, Arijan Komazec, Luka Pavićević, Dragan Tarlać, Milenko Tepić…

Oni nisu sanjali svoj život, već su živeli svoje snove, za razliku od velike većine nas kojima je život kao ružno vreme, stanemo i čekamo da prođe. A život nije trka, već putovanje u kojem treba uživati na svakom koraku (pa i kada se napravi greška u koracima).

Petorka: Petrović, Pavićević, Komazec, Stojaković i Tarlać deluje impresivno, i u nekoj kompjuterskoj igrici u kojoj bi oni bili 20-godišnjaci, važili bi za favorita svakog našeg šampionata. Eto, malo mašte ne smeta (da nas ne bi oterao Mika Antić: „Jesi li čuo da će sutra dinari padati s neba? Nisam. A je li veruješ da ima ptica što donosi kolače? Ne verujem. Jesi li čuo da ima negde gde je stalno leto? Nisam. A je li veruješ da u radiju žive mali ljudi? Ne verujem. Onda, marš iz našeg sokaka kad ne umeš da sanjaš“). A pojačani Koraćem (od takođe 20 godina) borili bi se i za titula evropskog klupskog prvaka. Kakva šteta što su Krešimir Ćosić i Vlade Divac debitovali „tek“ sa šesnaest i po godina, jer sa samo jednim od njih u sastavu to bi već bio tim i za NBA ligu, a sa obojicom i da svi „ostare“ do 25 godina- možda bi se okitili i kojim prstenom. A imamo i „moguću“ realnost, da u jedan NBA tim postavimo: oba Bogdanovića, Vučevića, Teodosića, Dragića, Jokića, Šarića, Pekovića, Bjelicu, Hezonju, Marjanovića, Tomića, Teletovića, čak i Mirotića i Dončića (obojica su „naši“), pa – kom opanci, kom obojci.

Interesantno je da je Radivoj Korać na prvoligaškim terenima debitovao sa 19 godina (rođen je 1938.) – u sezoni 1957. u kojoj se njegov klub OKK Beograd (tada BSK) vratio u Prvu ligu. Korać je te sezone odmah bio najbolji strelac prvenstva sa 524 poena na 18 utakmica, što je tada bio rekordan prosek u domaćim šampionatima – 29,1 poen po utakmici. Do danas je ostao njegov rekord da je kao devetnaestogodišnjak najmlađi prvi strelac lige. Mnogo kasnije, Arijan Komazec je postao košgeter lige 1990. sa svojih 20 godina, postigavši 694 poena na 22 utakmice – prosek 31,5 poena po utakmici.

dm-13

Aleksandrov ovu sezonu igra u turskom Gazijantepu

Ah, ta divna mladost, srećno doba u kojem čovek počinje da veruje u sebe, a još nije prestao da veruje u druge ljude. A mi, koji nismo mladi, ostaje nam ono Arsenovo „O mladosti moja. Pa zbogom, budi bolja s drugim i daj mu više nežnosti. Jer to je ništa što ja gubim. O mladosti, mladosti.“

Photo: MN Press i Screenshot

 

Možda će vas interesovati

1 komentar

Ikan-kan November 9, 2016 - 19:38

Odlican clanak sa sjajnim poetskim zacinima. Jedina zamjerka je sastavljanje zamisljenih talentovanih petorki koje se nikako nijesu mogle sastati na jednoj utakmici. Promijenilo se previse sportskih pravila i momenata, pa i ova ”magicna igra pod obrucima” nije mogla ostati imuna na novonastale sitaucije. Na fotografiji, cetvrti po redu stoji momak koji je postao prvi igrac Evrolige. Talenat i rad sa momcima godista ’87. se itekako isplatio nasoj kosarci i to niko normalan ne moze da ospori. Dugujemo VELIKO HVALA trenerima i svim ljudima ukljucenim u ovaj projekat. Dobili smo bogatstvo, koje samo uz pametan dalji rad, mozemo da sacuvamo i nadogradimo za nove generacije koje dolaze. Na taj nacin stremimo nasem dugorocnom cilju!

Odgovori

Ostavite komentar