Početna ISTORIJASećanje na Kostu Stamenkovića: Snaga odmerene reči

Sećanje na Kostu Stamenkovića: Snaga odmerene reči

od Vladimir Stanković
54 pregleda

 

Posle tekstova o Jovanu Kosijeru i Zoranu Petroviću, novinarima koji su ostavili dubok trag u našoj košarci, seriju o velikanima pisane reči, ljudima koji su bili veliki propagatori ovog sporta, nastavljamo sećanjem na Kostu Stamenkovića, legendarnog novinara “Politike”. Ovih dana, 14. decembra, biće 20 godina od njegove smrti. Imao je samo 72 godine kada je umro. Nije stigao da u zasluženoj penziji uživa više od godine-dve. A i to malo vremena kao penzioner provodio je, uglavnom, dežurajući 2-3 puta nedeljno u svojoj “Politici”.

Kosta Stamenković je bio novinar-gospodin. Tih, skroman u ponašanju, učtiv kad pita, pažljiv kad sluša, najjači kad napiše. Rečenica mu nije bila lepršava, nije ga karakterisao kitnjasti ali najčešće isprazni stil. Pisao je jasno, direktno, koncizno. I ono što je bilo najvažnije – objektivno. Niko nije znao za koganavija čika Kosta, ili Kokica, mnogi su ga tako zvali, niti se to moglo naslutiti iz njegovih tekstova. Jedini kriterijum bila je istina, pošteno lično viđenje utakmice, sastanka, događaja. Da mi Olga, jedna od njegovih kćeri, ovih dana nije rekla da je njen tata simpatisao, ali ništa više od toga, OKK Beograd, valjda zbog Koraća, ni to ne bih znao.

Kad sam kod Koraća i čika Koste, evo anegdote koju rado pričam mladim novinarima, ili onima koji se spremaju da se bave ovom profesijom. Nisam stigao da je proverim kod samog čika Koste, ali verujem da je priča tačna.

Elem, vratio se krajem pedesetih godina sa neke utakmice OKK Beograda tada mladi saradnik spoortke rubrike “Politike” Kosta Stamenković, i počeo da kuca izveštaj. Legendarni urednik Ljubiša Vukadinović bacio je pogled na tekst, i videvši naslov “Korać razočarao”, rekao mladom kolegi:

– Kosta, nije Vam dobar naslov… Korać ne može da razočara, on samo nije imao svoje veče…

Priča je krajnje poučna i pokazuje nam kako treba da čuvamo naše sportrske veličine. Kako neko danas može da napiše da je Đoković razočarao samo zato što se “sunovratio” na drugo mesto liste najboljih na svetu? Jednom sam u jednom ozbiljnom dnevnom listu pročitao naslov “Bodiroga je bitanga”, tek iz podnaslova se moglo videti da je to rekao Italijan Koldebela, tada u Grčkoj, ali ono što je privlačilo pažnju bio je naslov. Nisam bio lenj, napisao sam mejl redakciji, ispričao priču o Čika Kosti i Koraću koju su oni objavili, što im služi na čast, iako ja to nisam tražio već sam samo želeo da im kažem da Bodiroga ni u jednoj varijanti naslova ne može da bude bitanga.

Da se vratim čika Kosti. Možda ga nisam tako zvao dok smo se družili na utakmicama i nekim putovanjima, iako sam mogao jer je bio stariji od mene punih 25 godina. On se meni, kao i ogromnoj većini ljudi, čak i rođenim stričevima i ujacima,  obraćao sa Vi, bez obzira na razliku u godinama. Meni  je često znao da doda i “mladi Stankoviću”. Ja jesam bio mlad kad smo, recimo, 15 dana delili sobu u Belgiji tokom Prvenstva Evrope 1977. On je izveštavao svoju “Politiku”, ja sam tada radio za “Vjesnik” iz Zagreba koji me je kao dopisnika iz Beograda poslao na to Evropsko prvenstvo. Nije bilo nikakvih problema, niti tajni. On je slušao šta sam ja diktirao stenografima, kao što sam ja slušao njegovo javljanje “Politici”. Razmenjivali smo informacije i na kraju se radovali trećoj uzastopnoj titulu naših košarkaša. Neka uzajmna simpatija, bez obzira na razliku u godinama, postojala je i pre tog „cimerovanja“, a naše prijateljstvo definitivno je učvršćeno tih dana.

Porodica Stamenković potiče iz Vranja, ali se Kostin otac posle Prvog svetskog rata, prelsaka Albanije i oporavka na Korzici, gde je upoznao buduću suprugu, preselio u Sarajevo. Tamo je držao neku malu radnju u kojoj se prodavala i “Politika”. To je bio prvi Kostin kontakt sa listom u kome će provesti radni vek. Kasnije se porodica preselila u Kragujevac gde je Kosta nastavio školovanje. Pomalo je igrao fudbal, ali njegova strast bila je – gluma! Družio se, i glumio, sa školskim drugarima, Kragujevčanima  Mijom Aleksićem i Ljubom Tadićem. Ostali su prijatelji do kraja svojih života.

Veliki novinar snimljen 1953.

Kosta je, kao i mnogi novinari, počeo u beogradskoj rubrici “Politike”, ali je ubrzo prešao na sportsku. U početku je radio fudbal, ali je brzo preseljen na košarku i ostao joj veran do kraja karijere. Ljudima iz košarke bilo je i te kako važno šta će napisati Kosta. Kratke vesti potpisivao je sa K.St. a ispod izveštaja i većih rtubrika stajalo je K. Stamenković. Nikad se nije krio iza izmišljenih inicijala tipa S.R. (sportska rubrika)  jer je uvek stajao iza onoga što napisao i potpisao. Kada je bio na službenom putu uvek je redovno isticano ono “Od našeg specijalnog izveštača Koste Stamenkovića”. I jeste bio “specijalan”, pre svega zbog uticaja koji je imao. “Politika” je u njegovo vreme bila institucija a njeni novinari, u najvećem broju slučajeva, kretori javnog mišljenja, cenjeni i uticajni javni radnici, svesni odgovornosti za javnu reč. Kosta se nikada nije zaletao. Njegova snaga bila je u odmernosti, objektivnosti, principijelnosti.

Znam da je voleo Koraća, Ducija Simonovića, Praju Dalipagića, Dražena Petrovića, među prvima je prorekao veliku budućnost Vladi Divcu, poštovao Bodirogu i nebrojeno mnogo drugih igrača. Pošto je “Politika” dodeljivala pehar državnom prvaku, Kosta je najčešće bio u ulozi darodavca. Kapitenu prvaka predavao je pehar “Politike” koji je, koliko znam, ostao u Splitu jer je Jugoplastika bila poslednji prvak bivše Jugoslavije i ne želi da vrati taj trofej.

Njegova ćerka Olga, koju je tata Kosta od malena “zarazio” ljubavlju prema košarci, otkriva mi da je njen otac obožavao Barselonu u kojoj, eto, ja živim već 25 godina.

Na sreću, nađoh u mojoj arhivi jednu zajedničku sliku. Čika Kosta, selektor Aca Nikolić, tada zaista “mladi Stanković”, pokojni Rista Kubura i, rekao bih, s leđa Zoran Petrović. Biće da je iz 1977. ili 1978, Aca je tada bio selektor u drugom mandatu.

Svi koji pamtimo Kostu Stamenkovića bogatiji smo za poštovanje prema tihom čoveku čija je snaga bila u odmerenoj, ali pravovremeno i pošteno napisanoj javnoj reči. Ko je hteo, od Koste je mogao mnogo da nauči. Makar čitanjem njegovih tekstova.

“Politika” pre 20 godina

Photo: Privatna arhiva

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar