Aleksandar Džikić je ponovo pokazao svoju magiju, osmislio je kako jedino može biti pobeđena Crvena zvezda i pronašao je momke koji su bili u stanju da to realizuju. Nešto slično uradio je i prošle zime, čim je preuzeo posrnuli Partizan, što je tada bilo raketno gorivo koje je lansiralo crno-bele na 5. mesto ABA lige. Ovaj put Džile puca na nešto više, na drugo mesto koje je posle pobede u derbiju nadohvat ruke. A kasnije… Trener Partizana je svestan odnosa snaga u ovom trenutku, i posle velikog trijumfa svog tima priznao je: “Mnogo su jaki, na svakoj poziciji, mnogo su, mnogo jaki… Možda smo ih uhvatili u trenutku kad su malo umorni”.
Na faktor umora je računao u pripremi ove utakmice. Partizanova taktika bila je jednostavna: napraviti mnogo sitnih faulova (obično se u takvim situacijama računa da sudije ne mogu baš sve da sviraju, ali ovaj put su se preračunali), dati mnogo koševa protiv najbolje evropske odbrane i nekako preživeti prvo poluvreme. A onda sačekati da umor igrača Crvene zvezde učini svoje i izboriti se za pobedu. Tačno tako je i bilo, mada treba reći da je Dejan Radonjić imao, pored umora, i problem skraćene rotacije. Dangubić se nije ni skidao, a Jović i Kuzmić su igrali pod povredama, sa smanjenom minutažom i smanjenim učinkom.
Rekoh, jedino na šta Partizanov trener nije mogao da se sa sigurnošću osloni bio je sudijski kriterijum. A tri momka u sivom su za 40 minuta odsvirala čak 60 faulova, 32 domaćinu a 28 gostu. Previše za utakmicu u kojoj nije bilo nikakvih grubosti niti incidenata. Ako bi se sada, kad je sve gotovo, analizirala svaka njihova odluka, sigurno da bi se utvrdilo da je svaki faul postojao, ali generalno bio je ovo jedan od mirnijih derbija, pitomijih (osim odvratnog skandiranja dela navijača koji su vređali jednu ženu, i krajnje je vreme da prestanu sa tim jer više nisu ni originalni, niti interesantni, a lako su mogli svom timu da naprave nopopravljivu štetu – samo da su sudije imale isti kriterijum za navijače kakav su imali za igrače).
U situaciji kad su neki igrači povređeni, a svi odreda umorni, i u tradicionalno naelektrisanoj atmosferi, došlo je do nekih kurcšlusa kod pojedinaca u Zvezdinom sastavu. Tu mislim na tehničke greške Simonovića i Mitrovića, koji svojim prigovorima nijednog sudiju nisu ubedili da je pogrešio, a naneli su mnogo jada sopstvenom timu. Čak se usuđujem da kažem da bi utakmica možda imala drugi tok, pa i ishod, da dva reprezentativca nisu imala “kratak fitilj”. Sigurno je Radonjić imao šta da im kaže na tu temu u svlačionici.
Partizan je (po meni neočekivano) napravio malo grešaka (5 izgubljenih lopti, to im je valjda ovogodišnji rekord u ABA ligi), pogodio (ni to nisam očekivao) čak 10 trojki iz 28 pokušaja, i ubacio 22 od 26 penala. Prevazišao je svoje ovosezonske cifre, jedino gde je podbacio bili su ofanzivni skokovi. Razlog treba tražiti u maloj minutaži povređenog Lukovića, zato su u napadu uhvaćene samo 4 lopte, dok je na drugoj strani Zvezda imala čak 12 ofanzivnih skokova. Znači – 8 napada više. Međutim, šta im to vredi kad su promašili 13 penala (od čak 44, koliko su izveli). Sa svega 70 odsto realizacije slobodnih bacanja, i mizernih 26 odsto ubačenih trojki ne može se pobediti ovakav Partizan.
Džikić je dobio ono što je tražio od najiskusnijih u timu – Hačera, Valeičkovića, Ratkovice i Birčevića. Njih četvorica autori su 58, od Partizanovih 86 poena. Vanja Marinković se sjano vratio posle povrede i tronedeljnog odsustva, dok je doprinos Džamonta Gordona bio zaista skroman. Slično kao i doprinos Diona Tompsona na drugoj strani.
A Dejan Radonjić, osim brige zbog Dangubića, Jovića i Kuzmića, imao je dodatni problem sa potpuno dekoncentrisanim Markom Simonovićem, najboljim igračem tima u poslednja dva meseca. U napadu sve se svelo na Mitrovića, Gudurića i Dženkinsa, a to je premalo da bi se slavilo u debriju, još pred Partizanovim navijačima.
Posle ove pobede skoro sigurno je da Partizan ne može biti četvrti na kraju regularnog dela prvenstva ABA lige. Ako sledeće nedelje pobedi Cedevitu u Zagrebu osigurao bi drugo mesto. A kako crno-beli evidentno konsoliduju tim i dužu formu, a Zvezda polako počinje da plaća danak paklenom ritmu igranja u Evroligi, po svemu sudeći pred nama je mnogo interesantnija završnica jadranskog šampionata nego što je iko očekivao.
Photo: ABA
4 komentari
A sto se neko ne prevari pa napise da je Majstorovicu ovo bila druga utakmica posle povrede, a Marinkovicu prva. Sto neko nije pomenuo povredjenog Robinsona i Lukovica. Da li je neko pomenuo Gordona, kome je ovo tek druga utakmica za Partizan. Sve su to otezavajuce okolnosti. A Radonjic ima hrabrosti da kaze ‘svi znamo nase okolnosti’, misleci na rovite Jovica i Kuzmica (i Dangubica koji ne igra). E ako ih to ne opravda, nece nista. Nema ni potrebe za tim. To je jedna utakmica, bili smo bolji protiv boljeg rivala, i to je to.
Ocekujem od Nenada Kisa i Dejana Grbovica jedan lucidan tekst u kome se u svoje ime izvinjavaju N.Covicu, njegovoj supruzi Vesni i treneru Dejanu Radonjicu za ono suptilno skandiranje od strane navijaca u hali Pionir.
Grba je kul i tekstovi su mu sjajni !!! On voli Zeljka kao Boga, ne voli Dudu, ne voli Covica, ne voli “preshjednika”, a narocito ne voli Todorica!!! On to ne krije vec godinama i to se zove doslednost!!!
Sa druge strane, Kis, veliki novinar i pacifista, u borbi protiv huligana i ostale bagre na tribini, u “novinarskom tekstu” na temu o (ne)pristojnom ponasanju, napise toj istoj bagri ulicarskim recnikom (valjda kako bi ga razumeli) “vredjate Bogdana koji letos UBIJA Hrvate!”
Kako to nazvati?!
Zasluzena pobeda, veca zelja, vise energije i to je to. Navijanje na evroligaskom nivou uz naravno kolorit kakav nosi derbi… Nisu mi ni te pogrdne prozivke strasne, koliko gadjanje igraca flasama. To je stvarno previse….
POSEBNO BI ISTAKAO SUDJENJE:
Ne kazem da je odlucilo pobednika ali je oblikovalo zavrsnicu utakmice. Ne mogu da se setim nekog losijeg sudjenja. Pa svaka utakmica u Evroligi se igra u ovom tempu i intenzitetu, ako ne i jacem, pa sudije drze mec pod kontrolom. 6 Tehnickih gresaka?!? Budalastina….