Početna REGION, EX-YUMlade nade: Partizan osvojio „Trofej Beograda”; CEBA Nikole Vujčića brusi mlade talente

Mlade nade: Partizan osvojio „Trofej Beograda”; CEBA Nikole Vujčića brusi mlade talente

od Darko Dželetović
484 pregleda

U ovo doba godine, bez velikih muških internacionalnih prvenstava, dok se klubovi pripremaju i igraju pripremne utakmice bez velikog značaja, održavaju se i zanimljivi turniri mlađih kategorija širom regiona.

„Trofej Beograda 2026“ za mlade košarkaše, na kojem su učestvovali Crvena zvezda, Partizan, Dynamic, Mladost Veba, Cedevita Olimpija i Igokea, završen je 30. avgusta u hali „Radivoj Korać“. Osvojio ga je U18 tim Partizana, koji je u finalu bio bolji od Crvene zvezde rezultatom 88:73. Za najkorisnijeg igrača turnira proglašen je centar Partizana Nikola Đurović (210 cm, 2009), dok je najefikasniji igrač turnira bio Marko Veselinović (201 cm, 2009) iz Crvene zvezde. I Đurović i Veselinović bili su članovi srebrne U17 reprezentacije Srbije na SP-u u Istanbulu.

MVP Nikola Đurović u prvom planu nakon osvajanja ‘Trofeja Beograda 2026″ (foto: KK Partizan)

Proteklog vikenda na Ilidži, kraj Sarajeva, odigran je već tradicionalni, šesti po redu „Sarajevo kup“, na kojem su, uz U18 ekipe, nastupili i timovi u U16 i U14 kategorijama iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Bugarske. U U14 konkurenciji OKK Sloboda Tuzla bila je bolja u finalnoj utakmici od HKK Mostar rezultatom 60:59, u U16 kategoriji OKK Čelik iz Zenice savladao je KK Mladost Zemun 73:61, dok je u U18 konkurenciji ekipa KK Bosna-Spars nadvisila CEBA Kvarner Akademiju iz Rijeke rezultatom 92:73.

Prvaci Sarajevo kupa u U18 kategoriji – KK Bosna Spars (foto: Sportkult/Facebook)

MVP nagradu u takmičenju U14 klubova na „Sarajevo kupu” osvojio je Din Sijerčić iz OKK Sloboda Tuzla, u U16 konkurenciji najbolji je bio Edi Novalić iz OKK Čelik Zenica, dok je među U18 košarkašima nagrada za najboljeg igrača turnira pripala Zinedinu Bešlagiću (188 cm, 2008.) iz KK Bosna-Spars, koji je sa 74 poena bio i najefikasniji igrač turnira u juniorskoj konkurenciji.

Dvostruko nagrađeni bek KK Bosna Sparsa Zinedin Bešlagić sa trenerom KK Bosne Admirom Prašovićem (foto: Sportkult/Facebook)

Ono što je bilo zanimljivije od samih rezultata bili su nastupi mladih košarkaša za koje se smatra da imaju veliki potencijal i koji bi za koju godinu mogli postati ozbiljni seniorski igrači. Mnogi od talentovanih momaka koji su nastupili na Sarajevo kupu već sada nose i određeno breme košarkaških prezimena, odnosno dolaze iz porodica u kojima je košarka već bila ili još uvijek jeste profesija njihovih roditelja.

Najbolji strijelac u U14 konkurenciji bio je Matija Knezović iz HKK Mostar sa 77 poena, dok je u U16 konkurenciji dominirao Alem Elezović iz OKK Sloboda Tuzla sa čak 91 poenom. Inače, 16-godišnji Elezović odrasta u sportskoj porodici, sin je bivšeg tuzlanskog košarkaša, dok mu je majka bila prvakinja BiH u tenisu.

Nikola Vujčić i najefikasniji igrač u U16 konurenciji Alem Elezović (foto: Sportkult/Facebook)

Još jedan talentovani 16-godišnji Tuzlak i najbolji strijelac u U16 bh-reprezentaciji, Mak Omerović, koji je prošle godine preselio u Beograd u Megu i koji nije bio na ovom turniru, sin je Jadranke Savić, koja je bila u legendarnom timu evropskog prvaka Jedinstva Aide 1989.godine.

Jedan od najzanimljivijih primjera razvoja mladih košarkaša na turniru na Ilidži bila je riječka Croatian Elite Basketball Academy, poznatija kao CEBA, projekt iza kojeg stoji Nikola Vujčić. Akademija je iz Rijeke u Sarajevo došla s vrlo mladim sastavom, uglavnom igračima rođenim 2010. i 2009. godine, a ipak je stigla do finala U18 turnira. Marin Vujčić, 2009. godište, Nikolin sin, u finalu U18 turnira bio je sa 20 poena najefikasniji igrač CEBA-e protiv domaćih momaka iz Bosna-Sparsa vođenih od strane trenera Gorana Šehovca, koji su na kraju, uglavnom zbog razlike u godinama i iskustvu, uvjerljivo slavili.

Strategija Nikole Vujčića, „Jokića prije Jokića“, kako mi ga je jednom prilikom opisao Ognjen Stojaković, bila je jasna. Njegovi puleni na ovom turniru trebali su igrati protiv konkurenata koji su od njih stariji barem godinu ili čak dvije. Rezultat u tom smislu nije bio primarni cilj. Važnije je bilo vidjeti kako će se ti mladi igrači prilagoditi i boriti kada preko puta sebe imaju fizički i košarkaški zrelije protivnike. A Vujčić već ima iskustvo u razvoju mladih igrača koje je teško ignorisati.

Njegov vlastiti košarkaški put počeo je u Splitu, gdje je postao igrač i to sa brojem 7 na dresu, pa preko ASVEL-a i Boše Tanjevića, koji je prepoznao njegov potencijal, do Makabija, gdje se popeo na evropski vrh. U Makabiju je dva puta uzastopno postao prvak Eurolige, igrajući zajedno s Parkerom i Jasikevičiusom. Nakon toga igrao je na elitnom nivou i u Olimpijakosu i Efesu, a iskustvo stečeno tokom igračke karijere kasnije je prenio i u rad s mladim igračima.

Vujčić se nakon igračke karijere vratio u Split, gdje je nekoliko godina nakon što je prestao igrati imao akademiju iz koje su prema Makabiju, a potom i NBA ligi, otišli Dragan Bender i Ante Žižić. Nije ni sam dugo ostao daleko od Tel Aviva, pa se u Makabi vratio brzo, tamo radio kao sportski direktor i osvojio Euroligu 2014. godine, i to iz potpuno drugačije perspektive, kao sportski direktor ‘ Ponosa Izraela’. Samo iskustvo upravljanja tako velikim klubom, i to u doba kada je u njemu stasavao još jedan budući NBA igrač, Deni Avdija koji je stasavao uz trenera Veljka Perovića, kojeg je Vujčić doveo u Izrael, predstavljali su dodatno i plodonosno iskustvo u njegovom radu. U Makabiju je Vujčić radio sve do 2022. godine, kada je odlučio da se opet vrati u Hrvatsku.

Danas je Vujčićev profesionalni fokus ponovo usmjeren prema mladim igračima.

Nikola Vujčić kraj klupe CEBA Akademija Kvarner 2010 – njegov sin Marin nosi dres sa brojem 10 (foto: Sportkult/Facebook)

Mada se Vujčić iz Makabija po drugi put nije vratio u Split, nego u Rijeku, u okviru CEBA-e počeo je okupljati mlade košarkaše sa svih strana i razvijati ih uz kvalitetan rad, pod budnim okom probranog trenerskog kadra.

Među CEBA-inim igračima koji već imaju i U16 reprezentativno iskustvo je Fran Strahija (2010), hrvatski U16 reprezentativac koji je ovog ljeta s Hrvatskom osvojio EuroBasket B divizije u Makedoniji. Bio je vrlo bitan dio tima uz najboljeg hrvatskog igrača Luku Ukića, kao drugi po prosjeku poena u ekipi koju je u Makedoniji s klupe vodio Lukin otac, Roko Leni Ukić. Visok 203 centimetra, Strahija je moderan, skočan i pokretan krilni igrač.

Kao dio projekta Vujčić je posegnuo i za talentom izvan granica Hrvatske. Džan i Fatih Prašović, 204 i 206 cm visoki blizanci iz Sarajeva (2010. godište), o kojima je već bilo riječi na ovom našem sajtu, odlučili su svoj razvoj nastaviti kod Vujčića u Rijeci, iako su imali nekoliko ponuda i iz Turske i Srbije. Prašovići su nakon dominacije proljetos na U16 turniru u Budimpešti i na „Sarajevo kupu” u njihovom rodnom gradu pokazali visok nivo kvaliteta, budući da su bili dva najbolja strijelca svog kluba na ovom turniru igrajući polivalentno na pozicijama 3/2 i 4/3, sa prosjekom od po 12,7 poena po utakmici. Ironija je da blizanci Prašović nedavno misteriozno nisu izabrani među 12 igrača koji su predstavljali Bosnu i Hercegovinu na U16 Eurobasketu B divizije u Makedoniji, mada su prošli pripreme. Na „Sarajevo kupu“ su bez problema parirali pa i dominirali u duelima s protivničkim igračima koji su uglavnom rođeni 2008. godine.

Nikola Vujčić sa timom CEBA-e (blizanci Prašović su u gornjem redu #11 & #14; Strahija desno od njih u dresu #5)

Međunarodnu dimenziju riječkom projektu daje i Amar Husanović (210 cm, 2009. godište, u dresu #3 na slici iznad), koji je košarkaški stasao u Austriji i nastupao za austrijsku U16 reprezentaciju, dok korijene vuče iz Živinica/Tuzle. Na vanjskim pozicijama važnu ulogu ima Vito Šaravanja (2010), brzi bek koji svojim tempom može mijenjati ritam utakmice, kao i još jedan bek CEBA-inog tima Erik Pastrovicchio-Lukić (2009).

Sinergija CEBA-e i KK Kvarnera 2010, čiji je sportski direktor nekadašnji hrvatski reprezentativac Davor Kus, zamišljena je kao sistem u punoj koordinaciji, u kojem se rad akademije i kluba nadopunjuju. CEBA će okupljati i razvijati talente, dok će Kvarner kroz svoje pogone pružati mogućnost da ti igrači nastupaju u sve zahtjevnijim utakmicama i, kada za to sazriju, dobiju priliku za ulazak u seniorsku košarku, a možda i neki NIL ugovor u NCAA. Jer odlazak preko okeana u NCAA iz godine u godinu postaje sve primamljivija opcija za sve naše izrazito talentovane momke.

Photo: Sportkult/Sarajevo Cup

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar