Ko nije znao, saznaće: na današnji dan, davnog 6. jula 1958, odigrana je prva finalna utakmica ondašnjeg Kupa šampiona u košarci, preteče današnje Evrolige koja kulminaciju sezone ima u maju na tradicionalnom Final fouru, turniru kome će 2018. domaćin biti Beograd. Pre nego što se podsetimo same finalne utakmice, evo male istorije nastanka Kupa šampiona. Ideja je rođena trokom Evropkog prvenstva u Sofiji 1957. a košarkaši se ne stide da kažu da su im ideju dali – fudbaleri. Naime, od 1955. igrao se fudbalski Kup šampiona, darodavac pehara pobedniku bio je pariski sporstki dnevnik “L’ekip” čiji novinar Žak Feran je napisao prva pravila takmičenja. FIBA je tokom prvenstva u Sofiji formirala komisiju za međunarodna takmičenja koja se sastala 13. i 14. decembra 1957. u zapadnonemačkom gradu Gautingu. Predsednik komisije bio je Španac Rajmundo Saporta, a članovi Rober Bisnel (Francuska), Miroslav Križ (Čehoslovačka), Nikolaj Semaško (SSSR) i naš Borislav-Bora Stanković. Vrlo važnu ulogu odigrao je Saporta jer je imao iskustva u rađanju fudbalskog Kupa šampiona. “L’ekip” je prihvatio da daruje pehar pobedniku i u košarkaškom takmičenju.
Posle donošenja odluke o startu košarkaškog Kupa šampiona i sama FIBA bila je iznenađena dobrim odzivom klubova. Prijavila su 23 nacionalna šampiona, uključujući i prvake sevreno-afričkih zemalja koji su po nekoj podeli pripadali evropskoj zoni FIBA. Bora Stanković mi je pričao da nije bilo lako organizopvati takmičenje. Putovanja nisu bila laka, komunikacije otežane, čak i telefonom, problem je bio i kalendar jer su jedni hteli da igraju vikendom, a drugi sredinom nedelje…
Odlučeno je da sistem takmičenja budu direktne eliminacije, a da bi se klubovima uštedeo novac parovi su na startu određeni prema geografskoj pripadnosti. U prvoj grupi bili su timovi iz SSSR, Poljske, Finske i Nemačke DR, u drugoj iz Italije, Švajcarske, Čehoslovačke, Holandije i Mađarske. U takozvanom ističnom bloku našli su se prvaci Turske, Grčke, Bugarske, Rumunije, Jugoslavije, plus predstavnici Izraela, Libana i Sirije. U južnoj grupi bili su timovi iz Španije, Francuske, Luksemburga, Belgije i Portugala. Prva, istorijska utakmica odigrana je 22. februara 1958, belgijski tim Rojal IV CSA iz Brisela dočekao je Etzelu iz Luksemburga, i pobedio 83-43. Evo spiska svih pionira-učesnika prvog Kupa šampiona:
Jonction BC (Ženeva, Švajcarska), BK Slovan Orbis (Prag, Čehoslovačka), Union Babenberg (Beč, Austrija), Honved SE (Budimpešta, Mađarska), The Wolves (Amsterdam, Holandija), BK Akademik (Sofija, Bugarska), CJS Alep (Sirija), ASK Olimpija (Ljubljana, Jugoslavija), Fenerbahče SK (Istanbul, Turska), Panelinios GS (Atina, Grčka), CCA Bucarest (Rumunija), Basket Villeurbanne (Francuska), ASK (Riga, SSSR), HSG Wissenschshaft HU (Berlin, Nemačka DR), Pantterit (Helsinki, Finska), CWKS Legia (Varšava, Poljska), Simenthal Olimpia (Milano, Italija), Maccabi (Tel Aviv, Izrael), FC Barreirense (Bareiro, Portugal) i Real Madrid (Španija).
Kao što se vidi, neki od pionira (Fenerbahče, Olimpija Milano, Makabi, Real Madrid) i danas igraju u Evroligi, a svi su je i osvajali.
Prvo izdanje Kupa šampiona trajalo je nešto više od 4 meseca, u finalu su se našli ASK Riga i Akademik Sofija, predstavnici istočnoevropske košarke, u to vreme najjače u Evropi. Valja istaći da je ASK u finale ušao bez borbe jer u polufinalu nije igrao sa Real Madridom pošto španski klub, zbog naređenja šefa države, generala Franka, nije smeo da igra sa klubom iz komunističke zemlje.
Prvi finalni susret igran je 6. jula 1958. u Rigi, na fudbalskom stadionu Daugave, pred 17.000 gledalaca. Zanimljivo je da nigde na internetu ne postoje strelci sa te utakmice. Pripremajući zvanični program za prvi F4 Evrolige 2002. u Bolonji, u delu posvećenom istoriji takmičenja, objavio sam, prvi put, kompletne strelce koje sam prethodno dobio iz Moskve. Čak sam dobio i originalni zapisnik sa tog meča ali, na žalost, ne znam gde mi je, jedino što sam uspeo da nađem je stranica iz zvaničnog programa na kojoj je objavljena kopija tog istorijskog zapisnika.
ASK Riga-Akademik Sofija 86-81 (52-36).
Riga, 6. jul 1958. Stadion Daugave, gledalaca 17.000. Sudije: Viktor Kasatikov (SSSR) i Jirži Doskočilč (Čehoslovačka).
ASK Riga: Majgonis Valdmanis 12, Valdis Mužnieks 24, Olgert Hehts 2, Juris Kalninš, Gundars Mužnieks, Ivars Veritis 6, Alvils Gulbis, Gunars Silinš, Janis Kruminš 32, Leons Jankovskis 8, Janis Davids, Teobalds Kaherts, Alvars Leončiks 2. Trener: Aleksandar Gomeljski.
Akademik: Atanas Atanasov 2, Mihail Semov 3, Ljubomir Panov 4, Konstantin Stojmenov 10, Georgi Panov 5, Viktor Radev 29, Petko Lazarov 6, Nikola Ilov 22, Ivan Emanuilov, Aleksandar Blagoev, Nejčo Nejčev, Ljubomir Dardov. Trener: Božidar Takev.
Revanš je igran 19. jula u Sofiji na stadionu “Vasil Levski” pred 17.300 gledalaca. Jedan od sudija bio je naš Miodrag-Mija Stefanović, a ASK Riga je pobedila još ubedljivije, 84-71 (39-31) i postala prvi pobednik Kupa šampiona što će ponoviti i naredne dve godine. Na ukupno 39 utakmica bilo je oko 125.000 gledalaca, u proseku 3.200, sasvim lepa poseta za novo takmičenje.
Photo: Privatna arhiva

1 komentar
Postovani gospodine Stankovicu,
Sjajan tekst. Kao sportski i kosarski zaljubljenik dugo vremena sam na Internetu trazio informacije kako su nastajala Evropska takmicenja klubova i veoma je tesko naci kako zapocelo, koji su ljudi bili bitni i koji su imali viziju. Mozete da pronadjete suvopadno napisano, koje ucestvao, kakav je bio kostur takmicenja. Ali onu pozadinu koju celoj prici daje draz, veoma tesko. Jos jedanput hvala vam na lepom tekstu.