KK Radnički Beograd je 1973. postao prvak Jugoslavije , a 1976. osvojio Kup. Igrao je i finale evropskog Kupa pobednika kupova 1977. I izgubio sa poenom razlike od tada najboljeg evropskog tima Forsta iz Kantua ( postava: Marzorati, Dela Fjori Rekalkati i dva Amerikanca – Vingo i Linhard ). U Hali sportova u Beogradu je u Kupu šampiona pobedjen Real Madrid (sa dva naturalizovana Amerikanca – Klifordom Luikom i Vejnom Brabenderom), a u Kupu pobednika kupova Spartak iz Lenjingrada (se Belovim i Arzamaskovim) I Virtus iz Bolonje (za koji je igrao najbolji evropski igrač svih vremena Krešimir Ćosić – po mišljenju Dražena Dalipagića, Dragana Kićanovića i Zorana Slavnića – pitao sam ih i rekli mi da je Krešo najbolji. Valjda ova trojica znaju…
Radnički je bio košarkaška institucija Jugoslavije. Radnički nisu sačinjavali istetovirani Amerikanci sa zlatnim “kajlama” nego beogradski studenti, koji su uspešno studirali i završili arhiterkturu, gradjevinu, rudarstvo, ekonomiju, prava, saobraćajni fakultet, prirodnomatematički. Mnogo mladih košarkaša iz unutrašnjosti je dolazilo da okuša sreću u šampionskom timu. Jednom prilikom je, sećam se, novodošli mladi košarkaš iz svlačionice izašao na teren. Trening još nije poćeo i on je otišao na pomoćni koš da šutira. Promatrao ga je trener Piva Ivković, pozvao i rekao mu: “Ti momak idi u svlačionicu. Ne možeš ti ovde da igraš”. Kako, pa niste me videli kako igram, rekao je mladi košarkaš. “Dovoljno sam video”, odgovorio je Piva., “Ti si otišao na pomoćni koš da šutiraš umesto na jedan od ova dva glavna na terenu. Ti si pomoćni igrač, a meni treba glavni igrač”.
Jedan od tih glavnih igrača u Radničkom je bio Dragi Ivković zvani Tvigi, ili Gane. On je učestvovao u svim šampionskim pohodima Radničkog, a i sa reprezentacijom Jugoslavije je osvojio zlatnu medalju na Evropskom šampionatu u Španiji 1973. Nepotrebno je pisati da je Gane bio izuzetan igrač. To znaju svi. Ali samo oni najbliži Radničkom znaju kakav je neodoljiv šarmer i kako je duhovit Gane. Antologijske su dve njegove izjave upućene mladom košarkašu koji je došao na probu u Radnički. Za vreme treninga je taj novopridošli šutirao nekoliko puta i promašio. Gane mu je rekao “Prekini više da bacaš te bombe”, na šta mu je mladi košarkaš odgovorio: “A kako ti stalno šutiras?” Onda je Gane pobrao ovacije svih prisutnih. Rekao je : “Quod licet Iovi, non licet bovi “ (latinski – što je dopušteno Bogu, nije volu ). Zatim je hladno nastavio: “I, da znaš momak, ti nikada ne bi mogao da učestvuješ u nekakvom gradjanskom ratu. A jel’ znaš zašto? Pa ti si čovek seljak, mozeš da učestvuješ samo u seljačkoj buni”.
Tih godina je bio jako popularan disko klub “Akvarius”. Gane je bio čest i rado vidjen gost u tom klubu. Oblačio se moderno i nosio dugu kosu na kojoj je izvlačio prosedi pramen. Beogradske devojke su ga obožavale.Jednom prilikom je zaglavio u “Akvariusu” i nije došao na trening. Narednog dana Radnički je igrao prijateljsku utakmicu u Hali sporova. Trener Piva Ivković je pre utakmice okupio tim oko sebe, dok je na drugoj strani isto uradio protivnički trener. Onda je Piva upitao Ganeta : “Ivkoviću, zašto juče nisi bio na treningu?” Gane je odgovorio: “Bio sam na službenom putu”, i odmah počeo da beži po terenu, a Piva za njim. Dok je protivnički tim u čudu gledao sta se dešava, jedan član uprave Radničkog je vikao:”Ivkovići, Ivkovići, smirite se.”
Radnički je jednom prilikom u Ljubljanu putovao vozom Emona Ekspres. Tih dana je ceo tim u slobodno vreme igrao kartarošku igru crna maca. Tako je bilo i u vagonu za Ljubljanu. Sa igračima je igrao i trener Milan Vasojević, popularni Bata Cile. Za užinu su timu doneli kranjske kobasice sa kojih se cedilo ulje. Treneru Vasojeviću je kanulo malo tog ulja na pantalone i on je iz svoje torbe izvadio talk i poprskao fleku. Gane je sedeo pored trenera Vasojevića i pravio se da zainteresovano prati partiju. Zapravo u ruci je neprimetno držao flašu sa vodom i zalivao trenerove pantalone, koji je mislio da je to sve od kranjskih kobasica. Bata Cile je talkom uporno prskao vodene fleke misleći da su od ulja. Sav se umazao onim talkom.
Na pripremama reprezentacije u Poreču je bio i Gane. Bili su to Ganetovi vojnički dani, ali je uz odobrenje vojnih vlasti mogao da trenira u Poreču. Normalno da kao lice u vojsci nije imao dozvolu da napušta zemlju. To nije sprečilo Ganeta da pozajmi pasoš od drugog reprezentativca i da ode jedne večeri u Italiju sa još trojicom svojih prijatelja iz reprezentacije. Šta reći za Ganeta. Kao što je igrao košarku duhovito i na cesr (srce – kako često govori) tako se i ponašao privatno.
A jednom prilikom smo se kolima trkali ko će pre od Hale sportova da dodje do restorana “Šumatovac”. Tada je tek pušten u rad terazijski podzemni tunel sa po dve saobraćajne trake u svakom smeru. U podzemnom prolazu smo bili ispred Ganeta. Desna traka pored nas puna a Gane iza nas. I kao što je u igri postizao pogotke kada se tome niko nije nadao, tako je i ovde Gane našao rešenje. Išao je na cesr (šatrovački – srce ). Ušao je kolima u traku koja vodi u suprotnom pravcu i obišao nas. Na sreću, niko nije naišao iz suprotnog pravca,
U Hali sportova izmedju svake dve svlačionice se nalazilo kupatilo. Kada su košarkašice ulazile da se tuširaju košarkaši su ih posmatrali kroz ključaonicu. Ako neko slučajno udje u kupatilo gole košarašice pod tuševima bi počele da vrište. Gane je imao poseban sistem. Kada košarkašice udju u kupatilo on bi se skinuo go, ušao i počeo on da vrišti. Otkrio je tajnu, zašto to radi: “Udjem go, vrištim i gledam ih u oči. Koja pogleda dole – moja je”.
I verujte da je šarmantni, duhoviti Gane imao uspeha.
I slika koja ide uz ovaj tekst nastala je iz štosa. Praja Dalipagić je proglašen najboljim košarkašem sveta 1978. Te godine smo pre lige igrali “Trofej Novosti”. Pre utakmice sa Partizanom Gane mi je rekao: “Ajmo da se slikamo sa najboljim košarkašem sveta”.
(Odlomak iz knjige Zorana Prelevića “Voždovački – Radnički”)
1 komentar
Gane Ivković – seljober na kvadrat…