Neverovatan je bio rasplet u drugoj utakmici finalne serije ACB lige. Na 21 sekundu pre kraja Barselona je, posle trojke sjajnog Tomasa Ertela (30 poena) vodila 74-79. Kada je Rendolf pogodio trojku za 77-79 još uvek je sve bilo u rukama igrača Barselone. Klaver je stao na liniju penala i na 15 sekundi pre kraja pogodio jedno slobodno bacanje za 77-80. Dovoljno za pobedu i 1-1 u seriji? Đavola… Faul nad Ljuljom bio je logičan, publika je tražila tri bacanja ali sudije su sasvim bile u pravu kada su pokazale da treba da izvede dva, faul nije bio pri šutu. Ljulj je pogodio prvo i namerno promašio drugo. Iako na terenu nije bilo ni Tavareza ni Ajona, loptu su osvojili igrači Reala, iz levog ćoška terena prebačena je na desnu stranu gde je Džejsi Kerol, junak meča, prvo „propustio“ Klavera a onda spakovao trojku za 81-80 i 2-0 u seriji.
Već sam imao smišljen naslov – “Pešić kući pevajući“, ali posle ovakvog auto-poraza verovatno mu ostaje samo da od muke zaplače. Uspeo je da oporavi svoj tim posle poraza od 20 razlike u prvom meču, njegovi momci su bili bolji tokom 39 minuta i 58 sekundi ali popustili su kad se odlučivalo… Imali su snage da se dignu pošto je Real nadoknadio manjak od 12 poena i trojkom Kerola izjednačio na 62-62 (33. minut). Usledio je mini-brejk Barselone od 12-3 i sigurno vođstvo od 74-65 na 3 minuta pre kraja. Na 88 sekundi pre sirene, posle dva pogođena slobodna bacanja Etrtela, bilo je 68-76 za Barsu ali ni to nije bilo dovoljno za pobedu.

Sada je sve na strani Real Madrida jer istorija kaže da nikada niko nije uspeo da nadoknadi 0-2. U prethodnih 15 slučajeva tim koji je dobio prva dva meča osvajao je titulu. Na Barseloni je težak zadatak da pokaže da tradicija, pored ostalog, postoji i da bi bila napadana i rušena.
Barselona je otvorila meč sa 17-11 posle prvih 10 minuta. Minut pre kraja prve četvrtine imala je čak 17-7. Real se u drugoj deonici vratio (26-27), čak i poveo (29-27) ali je Barsa sa 7-0 otišla na odmor sa 5 poena viška, 34-29. Real je u prvom poluvremenu trojke šutirao 2/12, ali se u meč vratio zahvaljujući upravo trojkama, pre svega Džejsija Kerola i Ljulja posle čije „triple“ je Real prišao na 50-55. Izjednačenje je usledilo u 33. minutu (62-62), onda je Barselona ponovo pobegla (62-69, Oriola, 34. minut), pa još više posle trojke Pengosa u 36. (72-63). Onda je usledio već opisani kraj koji će Pešić i njegovi igrači duigo pamtiti. Propustili su veliku šansu, izgubili dobijeno, i biće uspeh ako kod kuće dobiju dve naredne utakmice (19. i 21. juna) i vrate se u Madrid za majstoricu.Real ima ne samo rezultatsku nego i psihološku prednost jer kad se dobije izgubljeno moral može samo da raste…
Džejsi Kerol je završio meč sa 25 poena, trojke je šutirao 5/7. Dvocifreni su bili samo još Ljulj (13) i Tavarez (11). „Barsu“ je predvodio Tomas Ertel, autor 30 poena mada ga šut za tri poena nije služio (1/5). Barselona je bolje skakala (40-31), bolje šutirala (2 poena 60%, prema 47% Reala), a domaćin je bio nešto bolji u asistencijama (14-10), izgubio je manje lopti (8-12)… Pogled na statistiku ne otkriva razloge pobede ili poraza, trebalo je videti utakmicu i po ko zna koji put se uveriti da se igra do poslednje sekunde. Barselona je poslednje minute igrala bez visokih igrača, Tomić, Singlton i Šmit su bili na klupi (Serafan i nije bio u sastavu) , možda bi neko – da je bio u igri – pokupio promašaj Ljulja, ali posle izgubljene bitke svi generali su pametni.
Foto: ACB