Ako malo parafraziram izreku da nije vest da je pas ujeo čoveka nego obrnuto, onda nije vest ni da je neki klub otpustio trenera ali jeste da je saradnja produžena. Po tom kriterijumu Real Madrid odavno nije vest jer već deset godina ima istog trenera – Pabla Lasa. Svake dve godine, malo pre isteka ugovora, stiže informacija da je saradnja produžena za još dve sezone. Tako je bilo i sada, novi dogovor je do 2023. Istina, iz Reala mi rekoše da nije još formalno potpisao ali dobra volja obe strane postoji, tako da će se saradnja sigurno nastaviti.
Najbolja preporuka za novi ugovor jesu 20 titula u deset prethodnih sezona. Real je u Lasovoj deceniji igrao 28 finala, i samo 8 izgubio. Ako ispuni naredni ugovor, a trebalo bi da se desi neko čudo da se to ne dogodi, Laso će biti neprekidno 12 godina na klupi “kraljevskog kluba”. Ispred njega je sa 14 sezona samo Lolo Sains.
Struktura Pablovih titula je pet liga ACB, šest kupova, šest super-kupova, dve Evrolige i jedan Interkontinentalni kup. Više titula – 27 – imaju Pedro Ferandiz (12 liga, 11 kupova, 4 Evrolige) i Lolo Sains (22 titule, 8 liga, 4 kupa, 2 Evrolige, 2 Kupa kupova, jedan Kup Koraća, jedan Super-kup i 4 Interkontinentalna kupa). Do kraja ove i u naredne dve sezone Pablo Laso će im se približiti a Sainsa možda i prestići. Po broju utakmica, sa 238 mečeva, već je ispred Sainsa koji je Real vodio 734 puta.
Osim titula, Laso je Realu dao i nekoliko zvezda. Pošto je oduvek verovao u mlade igrače nije slučajno da su pod njegovim vođstvom “eksplodirali” Nikola Mirotić i Luka Dončić a ovih dana za Evroligu registrovani su Bugarin Konstantin Kostadinov (18 godina, 2,04 m) i Slovenac Urban Klavžar, bek rođen 27. maja 2004.
Trener koji je bio igrač, posebno ako je bio dobar, od svojih igrača obično traži da igraju košarku kakvu je on igrao. Pablo Laso je bio plej, konstruktor igre, kralj asistencija u ACB (2.896, prosek 10 po sezoni), produžena ruka trenera i odlični “kradljivac” (sa 1.219 osvojenih lopti i dalje je lider ACB). U Top 10 je po broju odigranih utakmica (624) i minutima na terenu (27.378).
Pomalo se zaboravlja da je Pablo Laso iz Vitorije, gde je počeo da igra. Sa Baskonijom je 1995. protiv Saragose (rezultat 88-80) osvojio Kup kralja i bio MVP finala. Posle Baskonije igrao je za Real Madrid, iz Madrida je otišao u Kaseres, probao kratko u Trstu, i završio u Španiji. Najpre u Unikahi, i na kraju 2002/03 u Ljedidi i Forumu.
Nije salučajno što su najuspešniji i najtalentovaniji evropski trenere, poput Željka Obradovića, Šarunasa Jasikevičijusa, Panajotisa Janakisa, Saše Đorđevića… bili plejmejkeri. Pablo je igrao čak 19 godina. Košarku je nosio u genima jer je njegov otac Pepe Laso bio trener, a kasnije poznatio analitičar i TV komentator.
Laso je svoj trenerski put počeo 2003/04 u skromnom Kastelju koji se takmičio u LEB 2, trećoj španskoj ligi. U sezoni 2004/05 potpisao je za Pamesu iz Valensije. Onda je trenirao Kantabriju (2006/07), zatim Gipuskoa (2007/08). Prava šansa stigla je 2011. Real Madrid je pozvao svog nekadašnjeg pleja koji je 21. jula 2011. stavio paraf na ugovor sa klubom. Potez je bio obostrano rizičan, Laso je bio nedovoljno iskusan i još manje afirmisan trener, a Pablov rizik bio je takodje veliki – klub čije ambicije znaju da “progutaju” trenera pre nego što ozbiljno i počne da radi. Vreme je, kao i uvek, bilo najbolji sudija. Real je gomilao titule a Laso iz sezone u sezonu ućutkivao sve malobrojnije kritičare. Čak dva puta, 2015. i 2018, osvajao je Trofej Gomeljski koji Evroliga dodeljuje treneru sezone. U ACB ligi je četiri puta bio trener godine, tri puta uzastopno (2013-2016), potom i 2018.
Vrlo je temperamentan, ali retko kad pređe granicu pristojnog ponašanja. Retko dobija tehničke greške, još ređe razloge poraza traži u suđenju. Korektan je sa novinarima, ne priča fraze, uvek je direktan i jasan. Real Madrid u njemu ima idealnog trenera i nije nimalo čudno što hoće da ga zadrži.
Photo: ACB, Euroleague