Aleksandra Crvendakić: Oduševila i Tonija Parkera
- February 17, 2021
- 0 comments
- Božidar Manojlović
- Posted in EVROPA/SVET
Zapazili su je svi. I na najvećim reprezentativnim takmičenjima i na klupskoj sceni. Pleni igrom, borbenošću, ponašanjem, izgledom. Zapazio ju je i Toni Parker, zvezda NBA lige, osvajač četiri šampionska prsetena i jedan od najboljih evropskih igrača u istoriji. Kada je okačio patike o klin i rešio da preuzme čuveni francuski Asvel, nije trošio ni truda ni energije da u svoje redove dovede one za koje misli da tek mogu da pokažu mnogo i da njegov Asvel gurnu u sam vrh evropske košarke. Muškarcima je izgleda već obezbedio dugogodišnju licencu za Evroligu, a i za žene ima velike planove. Hoće hrabre, perspektivne, talentovane igračice koje mogu da napreduju.
Kada ih je naša sagovornica, kao igračica mađarskog Šoprona, u direktnom duelu razbila svojom igrom, odluka je pala, Aleksandra Crvendakić mora da bude deo Asvela. I postala je prošlog leta. Dobrodošlicu joj je poželeo upravo Parker, i to na srpskom jeziku, i u startu već nagovstio da neko ko ima samo 24 godine, ko pokriva pozicije 3 i 4, ko može da još napreduje, jeste pravi igrač za njih. Lepo od njega ali za sve je zaslužan Aleksandrin talenat i igre koje pruža u poslednje vreme i u reprezentaciji i, prethodno, u Šopronu.
Krenućemo ipak od nečega što je najsvežije, a kako Aleksandra kaže i najlepše, a to je reprezentacija Srbije koja se još ranije kvalifikovala za Evropsko prvenstvo u junu u Francuskoj i Španiji, ali je i u ovom poslednjem „prozoru“ igranom ponovo u Turskoj, zabeležila pobedu i tako se našla u prvom šešeiru pred žreb za EP:
– Upravo tako – počinje priču Aleksandra. – Mi smo se još ranije kvalifikovale ali smo se sad borile za taj prvi šešir koji će nam, nadam se, olakšati put na Evropskom prvenstvu. Poznato je da kad mi igramo ne pravimo kalkulacije i htele smo da igramo kao neko ko je već godinama u vrhu evropske košarke i ko i sada se kandiduje za najviši plasman. Videlo se da smo se sve uželele reprezentacije, mnogo se drugačije igra ove godine bez publike pa smo jedava čekale da opet igramo zajedno.
Kako vam izgleda ova malo izmenjena i podmlađena Srbija u odnosu na onu od pre tri, četriri godine?
– To je normalan sled dogadjaja, da polako dolazi do smene generacija. Imamo dobre i talentovane mlade igračice, koje će još napredovati. Pokušavamo da održimo taj sistem igre koji već godinama gajimo sa Marinom, i da se te mlade igračice što brže u njega uklapaju. Mislim da im to nije teško jer znate da imamo i sjajnu atmosferu, pa su svi spremni da pomognu onima koji nam se priključe. One za mene nisu nove, igrale smo zajedno u reprezentacijama do 16, 18, 20 godina, i meni je drago da su one tu jer je sve to moja generacija. Nadam se da će sve više igrati i biti deo tima, naravno uz ove starije i iskusnije koje i nose našu reprezentaciju.
Jun mesec je blizu, Evropsko prvenstvo je praktično sutra. Šta možemo da očekujemo od devojaka koje su nas poslednjih godina uvek obradovale?
– Hajde da kažemo da je sad situacija takva da ne možemo puno u budućnost da gledamo. Prošla godina nam je pokazala da je zbog ovog virusa nemoguće bilo šta planirati. Nadam se da ćemo se okupiti, što se kaže živi i zdravi, i da ćemo te pripreme odraditi kako treba, a u našu volju i spremenost za rad nemojte da sumnjate. Danas svi igraju košarku i neće biti lakih protivnika. Pripreme treba odraditi tako da one budu i za Olimpijske igre koje nas čekaju takođe ovog leta, što je naravno sjajno ali i vrlo naporno.
Evropsko prvenstvo će se igrati u Španiji i Francuskoj, žreb će odlučiti s kim ćemo ali i gde ćemo igrati. Vi ste se već odomaćili u Francuskoj, u Lionu?
– Asvel je zaista jedan veliki sistem. Toni Parker je preuzeo i muški i ženski klub. Vidi se da imaju velike ambicije. I u ženskom klubu je tako, i to mi je bio jedan od najvećih motiva da pređem tamo. Imamo zaista mlade i izuzetno talentovane igračice. Ova sezona je mnogo čudna. Jesam prešla u Lion ali to nije to, sve zbog ovog virusa. Od oktobra je ovde sve zatvoreno, ljudi su u karantinu i nisam imala priliku da doživim Lion kao grad. Drugo, Francuska je poznata po tome što ima dosta publike na utakmicama žena, hale su pune, a ja nažalost to nisam stigla da osetim. Čar i jeste da se igra u punoj hali, i ovde u Lionu ljudi vole da gledaju košarku, ispune halu do poslednjeg mesta i žestoko podržavaju svoje igračice. Sećam se kada sam ovde igrala protiv Asvela da bukvlano nisi mogao da čuješ svoje misli, kako se to kaže, od tolike buke. Svega toga ove sezone nema. Što se svega ostalog tiče, srećna sam što sam baš u ovako teškom trenutku za sport baš ovde jer su ljudi divni, imam sjajne saigračice. Igramo maksimalno svaku utakmicu jer ne znamo šta nas sutra čeka, nemamo ni precizan raspored za celu sezonu kao što je to uobičajno. Uspeli smo da odigramo i Evroligu, isto u balonu, i eto, tako se poklopilo da igramo 17. marta četvrtfinale upravo protiv Šoprona, mog bivšeg kluba. Nekako mi je to bilo baš čudno, ali Lion je sad moj tim, moj klub, i sve smo skoncentrisane da odigramo što bolje i prođemo dalje. U prvenstvu smo sad treće, ali to ne znači puno jer dosta kasnimo za ostalima. Imale smo na početku sezone mnogo igračica koje su bile bolesne od korone pa je i veliki broj mečeva odložen. Nadam se da ćemo uskoro to nadoknaditi.
Toni Parker vas je srdačno dočekao, da li ste ga i kasnije viđali, pričali s njim?
– Na mnogo utakmica dolazi da nas gleda, bio je i na nekim treninzima. On je jedan potpuno normalan, pozitivan lik, daje ti vetar u leđa. Kada smo imale taj težak period, kada je dosta nas bilo bolesno, on je dolazio i davao nam podršku, dizao nas psihički i to nam je baš značilo. Motivisao nas je da nastavimo dalje. Mnogo znači kad imate na čelu kluba nekoga ko je bio takav igrač, i koji sve to razume. Velika je stvar za košarku, a pogotovu žensku, da je jedan Toni Parekr tu, da skrene pažnju na žensku košarku. On priča sa svima u ekipi. Očekuje od nas da maksimalno treniramo i damo sve od sebe za klub, a da će rezultati doći. Naravno, priča i sa mnom i to očekuje i od mene.
U uslovima karantina nije lako popuniti ni sobodno vreme na kvalitetan način?
– Teško je zaista. Granice su zatvorene, porodica i prijatelji ne mogu da dodju. Non stop sam na telefonu sa mojima, tu su knjige, filmovi, nekako pokušavam da kvalitetno provedem to slobodno vreme koga i nema baš mnogo jer treniramo dva puta dnevno.
Da se vratimo reprezentaciji, ovog leta vas očekuju i Olimpijske igre, posle Rija, eto vas i u Tokiju?
– Biće to naporno i čudno leto. Da imamo tako dva velika takmičenja jedno za drugim. Ne idemo tamo samo da bi učestvovale, naše ambicije su najveće. Olimpijske igre su san svakog sportiste. Imati prilike da dva puta za redom odeš na njih je fantastično. Taj događaj ne može da se meri ni sa jednim drugim prvenstvom. Ali – polako. Nama je prvo sada u glavi Evropsko prvenstvo, a posle ćemo da mislimo i pričamo i o Olimpijskim igrama – jasna je Aleksandra Crvendakić.
Photo: FIBA, twitter