![]({"large":{"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/zarmuhamedov-041222-1024x576.jpg","width":1024,"filesize":59670},"full":{"0":"2022\/12\/zarmuhamedov-041222.jpg","1":1200,"2":675,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/zarmuhamedov-041222.jpg"}})
![]({"large":{"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/zarmuhamedov-041222-1024x576.jpg","width":1024,"filesize":59670},"full":{"0":"2022\/12\/zarmuhamedov-041222.jpg","1":1200,"2":675,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/zarmuhamedov-041222.jpg"}})
Iz Moskve je stigla vest da je u 78. godini umro Alžan Žarmuhamedov, nekadašnji sovjetski reprezentativac. Relativno ga se dobro sećam. Bio je deo generacije sovjetskih košarkaša koji su krajem 60-tih i početkom 70-tih godina dominirali evropskom košarkom i bili olimpijski šampioni u Minhenu 1972. Bio je visok 207 ali je, rekao bih, više bio krilo nego centar. Sa 95 kilograma nije mogao da se nosi sa težim i jačim centrima, ali mogao je da ih nadmaši brzinom i tehnikom.
Najveći deo karijere, od 1970. do 1980, proveo je u CSKA iz Moskve. Po nacionalnosti je bio Kazak, odnosno iz Kazahstana mada se rodio 2. oktobra 1944. u Turkestanu. Pošto je bio veoma visok pozvan je u lokalni klub iz Taškenta u kome je savladao košarkašku azbuku iako do 19 godina nije gotovo ni znao šta je košarka. U Moskvu ga je 1969. doveo legendarni trener Aleksandar Gomeljski. Brzo je napredovao i dogurao do kapitena tima koji je bio pod patronatom sovjetske armije. Već 1971. bio je sa CSKA šampion Evrope. Moskovski tim je 8. aprila u Antverpenu pobedio Injis Ace Nikolića 67-53. Sergej Belov je bio lider sa 24 poena, ali nije bio mali doprinos Alžana Žarmuhamedova koji je ubacio 14 poena i uhvatio dosta lopti. Bio je deo startne petorke u kojoj su uz njega bili Kulkov, Jedeško, Belov i Kovirkin.
Tokom 12 godina igranja za Sovjetski Savez Žarmuhamedov je bio važan član tima. Najefikasniji je sa prosekom 12,9 poena bio na Evropskom prvenstvu 1971. u Nemačkoj. Na Mundijalu u Ljubljani 1970. prosek mu je bio 10,6 a prosek karijere u dresu “zbornaje” bio je 8,7 poena. Tri puta je (1967,1971.i 1979) bio prvak Evrope. Sa šampionata sveta ima srebro iz Manile 1978. i bronzu iz Ljubljane 1970. Zvezdane trenutke doživeo je u finalu Olimpijskih igara u Minhenu 1972. kada je SSSR u čuvene 3 sekunde koje je odredio generalni sekretar FIBA Vilijam Džons dao koš za 51-50 i došao do zlatne medalje. Iz tog sovjetskog tima živi su samo još Ivan Jedeško, Modestas Paulauskas i Anatolij Polivoda.
Alžan je sa CSKA 10 puta bio prvak Sovjetskog Saveza. U jednom intervjuu rekao je da je 1973. imao ponudu NBA. Njemu, Jedešku i Sergeju Belovu bilo je ponuđeno po 250.000 dolara a Saši Belovu, strelcu istorijskog koša za zlato u Minhenu 1972, 350.000. Nisu mogli da prihvate jer nisu mogli da odu iz SSSR. Takvo je vreme bilo.
Po završetku karijere bavio se trenerskim poslom ali igračka je bila isuviše velika da takva ili slična bila i trenerska. Dobitnik je više priznanja i odlikovanja iz doba SSSR uključujući i zvanje „Majstora sporta“. Ukazom predsednika Vladimira Putina 2006. dobio je „Orden časti“. CSKA je 2012. povukao njegov dres sa brojem 7. Saigrači ga pamte kao vrednog i veoma skromnog čoveka.
Gledao sam ga dosta tokom 60-tih godina. Prvo je “ratovao” sa Krešom Ćosićem i Vinkom Jelovcem, kasnije sa Željkom Jerkovim i Rajkom Žižićem. U njegovo vreme SSSR je bio uspešniji od selekcije Jugoslavije, dominacija našeg tima počela je 1973.
Igrao je 1972. za selekciju Evrope protiv tima SAD. Igralo se u Zagrebu, Ženevi, Vigu (Španija) i L Tuketu (Francuska). U selekciji Evrope bili su Ćosić, Plećaš, Simonović, S. Belov, A. Belov, Paulauskas, Jedeško, Žarmuhamedov, Luik, Zedniček, Flaborea i Bugarin Hristov. Trener je bio Poljak Vitold Zagorski.
Nadimak mu je bio “Žar”, skraćenica od prezimena. Basket je igrao sa žarom i – talentom.
Photo: „Sport bEkspres“