Aktuelni selektor reprezentacije BiH Dario Đerđa postao je glavni trener KK Bosna nakon nedavne promjene vodeće garniture kluba. Nema dileme da je dovođenje Đerđe na klupu bivšeg evropskog prvaka zvučan potez koji privlači pažnju, obzirom na biografiju sina naše košarkaške legende koja je prepuna trofeja, a koje je Dario Đerđa osvojio u Belgiji. Zbog toga malo ko može osporiti da se radi o treneru koji zna osvajati prvenstva.
Sada već bivši trener Bosne, Muhamed Pašalić, u protekloj sezoni korektno i odgovorno je obavljao posao glavnog trenera, i vratio titulu prvaka BiH u Sarajevo nakon 18 godina. Pašalić je sarajevsko dijete, poznavao je klub u kojem je ponikao, imao pod kontrolom svlačionicu, a Bosna je pod njegovom dirigentskom palicom izgledala kao tim s kojim se grad opet mogao ponositi. Pašaliću je nakon sezone istekao ugovor, i nakon odlaska Dubravka Barbarića i ustoličenja Nihada Selimovića (osnivača KK SPARS-a, i čovjeka sa velikim iskustvom u organizaciji kluba), KK Bosna se okrenula skupljoj, ali i mnogo iskusnijoj trenerskoj opciji.
I pored toga, uz rizik da zazvučim kao cjepidlaka, pogotovo jer ovo pišem s druge strane planete (mada sam moj omiljeni klub s kojim sam odrastao religiozno pratio i u drugoj ligi, pa će me oni koji me znaju shvatiti), malo ko spominje Đerđin neuspjeh u protekloj sezoni kada je bio glavni trener u Limožu. Tamo je Đerđa po prvi put imao slabu sezonu, i u aprilu dobio otkaz u jeku borbe kluba za opstanak u prvoj francuskoj ligi. U Bosni će pritisak biti sličan onom u Limožu, i sasvim sigurno mnogo veći nego u Belgiji, pogotovo jer klub nije doveo anonimusa niti ostavio lokalca kao Pašalića, kojem se “pola prašta”, nego za trenera postavio čovjeka od kojeg se očekuju trofeji.
Đerđa se doima kao tipičan trener ex-Yu trenerske škole sa vujoševićevskim šablonom izmjena igrača. I to je uglavnom pozitivno. Ali Đerđina odluka u proteklih nekoliko dana da Luku Garzu ne postavi za startera u obje utakmice reprezentacije BiH, kao i nedavanje adekvatne minutaže najboljem igraču kojeg je imao na raspolaganju (samo 22 minuta centra Bostona na parketu protiv Turske u kojim je postigao 27 poena, pa tek 20 minuta protiv Srbije sa postignutih 16 poena uz 7 skokova) – djelovali su teško objašnjivo.
Izgovor za posljednja dva poraza reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji su “zmajeve” doveli u gotovo bezizlaznu situaciju u kvalifikacijama za SP ’27 lako je pronaći. U odsustvu Muse i Nurkića, koje Đerđa nije imao u timu u posljednjem FIBA prozoru, vjerovatno i nije moglo mnogo bolje. A upravo je Nurkić protiv Turske u Zenici, dok su se Turci u posljednjoj četvrtini odvajali, glasno apelovao da Đerđa vrati Garzu u igru, kad je Garza sjedio na klupi, što je Đerđa i uradio.
Stoga, ako se stvari gledaju sa pozitivne strane, Đerđa nije pretvrdoglav, i čini se da su reakcije bh-navijača na njegovo vođenje reprezentacije u već tri FIBA prozora uglavnom pozitivne, mada je Bosna i Hercegovina nakon posljednja dva poraza od Turske i Srbije svoje šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru svela na minimum. Augustovski kvalifikacioni prozor sada praktično ne ostavlja prostor za grešku, pa reprezentacija sa Nurkićem koji će se vratiti u sastav mora pobijediti u obje neredne utakmice kako bi zadržala realnu nadu za odlazak na Mundobasket. To govori da na reprezentativnom planu Đerđin posao neće biti lak.
Na klupskom planu, iako trenersko ime ne pobjeđuje samo po sebi, ovo je pozitivan korak nove uprave Bosne. Klub ima trenera koji se ne libi sukobiti sa sudijama, i veliko je ime, ne samo zbog legendarnog oca, a iznad svega postoji nada da Đerđa može sklapati tim po svom nahođenju, što je sjajna stvar za svakog trenera.
Photo: KK Bosna