Rusija je i dalje lider među izvoznicima roba u Grčku, prvenstveno zahvaljujući isporukama nafte i naftnih derivata, dok je uvoz iz Grčke, blago rečeno, simboličan. U ruskim supermarketima lako možete naći južno voće, orahe i maslinovo ulje s oznakom ”Made in Greece”, ali to je samo kap u moru na ogromnom tržištu koje se prostire od Kalinjingrada do Vladivostoka. Posljednjih godina, međutim, Grčka postepeno izbija u prvi plan kao izvoznik u Rusiju… košarkaških trenera! Onog istog julskog dana kada je preko 3,5 miliona Grka, predvođenih premijerom Ciprasom, zaokružilo ”ne” na referendumu u vezi servisiranja nagomilanih dugova, iz Krasnodara je stigla vijest da je još jedan grčki stručnjak našao posao u ruskoj košarci. Jorgos Barcokas je rekao ”da” Lokomotivi Kubanj, i tako postao šesti osvajač Evrolige s ruskim angažmanom.

Dolaskom na čelo moskovskog CSKA 2002. godine led je probio Dušan Ivković, a nakon njega na klupi armejaca su se obreli i Etore Mesina i Jonas Kazlauskas. Svetislav Pešić je u sezoni 2007/08 predvodio moskovski Dinamo, a u ljeto 2011. ”željezničari” s juga Rusije su postali prvi klub iz unutrašnjosti na čije kormilo je došao pobjednik najelitnijeg evropskog klupskog takmičenja – ulogu glavnog ”mašinovođe” rukovodstvo Lokomotive je dodijelilo Božidaru Maljkoviću. Naravno, nećemo zaboraviti ni ogromne uspjehe Dejvida Blata u ruskom poglavlju njegove bogate karijere (prvo evropsko zlato i prvo olimpijsko odličje reprezentacije Rusije nakon raspada SSSR, pobjeda u Fibinom Evrokupu s peterburškim Dinamom), ali treba dodati da je svoj prvi evroligaški trijumf Amerikanac s izraelskim pasošem ostvario tek nakon odlaska iz Rusije.

Imenovanjem Barcokasa za šefa stručnog štaba “lokosa” nastavljen je ”grčki trend” čije je temelje još prije tri godine pokušao da udari Fotis Kacikaris. S bronzom londonske Olimpijade i avionskom kartom za Tel Aviv u džepu, Blat je stavio tačku na jednu epohu, a za njegovog nasljednika krajem 2012. izabran je 45-godisnji trener Bilbao Basketa. Plasman u finale šampionata Španije i proboj u Evroligu s ekipom iz Baskije bio je solidna preporuka za debi Kacikarisa na klupi Rusa na Evrobasketu 2013 gdje je “zbornaja” branila bronzu iz Kaunasa. Kacikarisu, međutim, nije bilo suđeno da stane ispod ruskog trikolora i izvede momke na parket u Sloveniji – nakon izbora novog rukovodstva košarkaškog saveza Rusije, čiji je legitimitet u najmanju ruku bio diskutabilan, garnitura novopečenih čelnika faktički je iznudila ostavku trenera koji je zbog angažmana u Moskvi prethodno raskinuo unosan važeći ugovor s Baskijcima.

Novi grčki talas zapljusnuo je Rusiju prošlog ljeta – CSKA je doveo Dimitrisa Itudisa, a kazanjski UNIKS potpisao jednogodišnji ugovor s Argirisom Pedulakisom. Dugogodišnji pomoćnik Željka Obradovića u Panatinaikosu je na klupi crveno-plavih osvojio svoj prvi trofej (VTB ligu) kao šef struke, međutim i vrapci na grani znaju da je Moskovljanima imperativ evropska titula koja im je i ove godine izmakla. Itudis ima solidan kredit kod uprave armejaca, ali i ugovor koji ističe iduće godine tako da će naredna sezona za njega biti prelomna. Inače, Itudis nije prvi Grk u stručnom štabu CSKA – u sezoni 2011/12 jedan od pomoćnika Jonasa Kazlauskasa bio je Janis Sferopulos, nasljednik Barcokasa na klupi aktuelnog vicešampiona Evrope Olimpijakosa.

Za dvije godine na čelu Panatinaikosa, Pedulakis je osvojio tri trofeja, uključujući i duplu krunu u sezoni 2012/13, i stigao u Kazanj s reputacijom stručnjaka koji zna šta hoće i umije da izvuče maksimum iz svojih pulena. Uprava mu je dala izdašnu finansijsku podršku i dovela zvučna pojačanja, ali ga je očajan start u Evroligi (1-4) koštao posla, pa je smijenjen već krajem novembra. “U ekipi imamo prevelik broj stranaca, između ostalih – Amerikanaca. Teškoće stvara i to što grčki trener jako loše govori engleski, teško mu je da upravlja timom. Komunikacija se u potpunosti obavlja uz pomoć prevodioca“, upozoravao je uoči razlaza predsjednik UNIKS-a Jevgenij Bogačov. Grku su zamjerali i to da je ograničio rotaciju na 6-7 igrača i potpuno se oslonio na strance, dok su ruski košarkaši uglavnom tavorili na klupi.

Barcokasa u Krasnodaru čeka evroligaški wild card, klub velikih ambicija i roster koji će ovog ljeta biti prilično obnovljen. Ekipu su po završetku sezone napustili Hendriks, Braun, Simon, Kurbanov, Grigorjev i Žukanjenko, dok se iz UNIKS-a vratio Bikov i potpisane novajlije Fesenko (Avtodor), Zozulin (CSKA), Rendl (Makabi) i Drejper (Anadolu Efes). Jednogodišnja pauza Barcokasa nakon odlaska iz Olimpijakosa kod dijela navijača crveno-zelenih izazvala je skepsu. “To nas savršeno ne brine. Barcokas je vrhunski trener i to što je godinu dana bio bez angažmana uopšte nije tragedija, nego plus“, stao je uz Grka predsjednik „lokosa“ Andrej Vediščev. “Imao je mogućnost da napuni baterije, vrati se košarci s još većim entuzijazmom i željom da radi, stigao nam je trener koji nije ‘umoran’. U proteklom periodu mnoge stvari je izanalizirao, generisao nove ideje, dobio novu snagu. Ja već jako želim da vidim njegove trenerske kvalitete na djelu”.

Posljednjih godina Lokomotiva je na domaćoj sceni uvijek pri vrhu, ali nikad na vrhu, i osnovni zadatak Grka je da napravi dugoočekivani iskorak. Najveći uspjeh “željezničara” u klupskoj istoriji je pobjeda u Evrokupu 2012/13. Pretprošle sezone bili su na pragu velike senzacije u VTB ligi – dvije vezane pobjede u gostima na početku četvrtfinala plejofa protiv CSKA, nakon čega je uslijedio neobjašnjiv kolaps u nastavku serije. Tri uzastopna poraza srušila su san o novom proboju u evropsku elitu, a šef struke Jevgenij Pašutin je otpušten. Kadrovska vrteška nije novost u Krasnodaru – u posljednjih sedam sezona klub je promijenio šest trenera. Bez obzira na to, rad pod pritiskom i enormnim stresom teško da će uplašiti čovjeka koji je dvije godine sjedio na buretu baruta – nakon poglavlja u Pireju, Barcokasu novi angažman u inostranstvu vjerovatno liči na nagradno putovanje uz plaćene troškove.

Do potpisa za Lokomotivu Barcokas i ruska košarka su u istoj rečenici najčešće pominjani u kontekstu polufinala Evrolige 2012/13. U polupraznoj londonskoj O2 Areni Olimpijakos je tada do nogu potukao CSKA, nanijevši Moskovljanima najteži poraz na Final Four-u u posljednjih 13 godina. Ekipa koja je godinu dana ranije ispustila titulu za samo sedam desetinki sekunde do kraja istanbulske drame, a dva druga finala (Atina ’07 i Berlin ‘09) izgubila na jednu loptu, u Londonu je pobjegla s ponižavajućih minus 20 nakon trojke Micova u trenucima kad su Grci već počeli da slave pobjedu. Od 2003. pa naovamo CSKA je najredovniji učesnik završnog turnira (samo jedan izostanak u 13 sezona), a za to vrijeme u polufinalima i finalima dvocifrenom razlikom je izgubio samo jedan meč – polufinalni protiv Barselone u Parizu 2010. kada su Katalonci bili jači za 10 poena. Po odlasku iz Olimpijakosa, Dušan Ivković je ostavio nasljedniku šampionski tim, ali je Barcokas na parket londonske dvorane kročio kao autsajder – Mesina je prije toga dobio svih osam svojih evroligaških polufinala, a CSKA je uz Real slovio za glavnog favorita turnira. Ako imate malo vremena, pogledajte još jednom snimak tog meča. Agresivna odbrana, jak ofanzivni skok i bujica adrenalina Pirejaca rasturili su u paramparčad koncepciju italijanskog stručnjaka. Taktika Barcokasa bila je jednostavna i lako čitljiva – udvajanjem Teodosića “ugasiti motor” Moskovljana (prema zamislima trenera, beku koji je čuvao srpskog plejmejkera trebao je da pomaže igrač centarske linije) i strpljivo graditi prednost. Lako reći, teže ostvariti, ali Grk je te večeri imao izuzetno motivisane, disciplinovane pulene. Jedan za drugim, Lo, Slukas i Kacivelis nisu se ni na korak odvajali od superstara armejaca, a maltene svaki put kada je Teo bio u posjedu lopte, na perimetar su iskakali i Antić, Hajns, Šermadini, Pauel ili Printezis, i nakon udvajanja munjevito se vraćali da brane reket. Epizoda u kojoj Antić “lovi“ četvorku armejaca i sustiže maltene na centru terena bila je kvintesencija Barcokasove agresivne, mobilne odbrane. Grci su grizli parket, dok je anemični protivnik tonuo sve dublje. Mesina nije imao odgovor. “Isprašili su nam tur”, lakonski i slikovito je rezimirao četvorostruki šampion Evrolige debakl svoje ekipe.

U finalu crveno-bijeli su se vratili u igru nakon 17 poena zaostatka i u furioznoj završnici isprašili tur i najvećem favoritu, Realu, a Barcokas ušao u istoriju kao prvi grčki trener s titulom evropskog prvaka. Njegov boravak na košarkaškom “tronu“ bio je, međutim, kratkog daha. Za nešto više od godinu dana Mister Bin, kako ga je u šali prozvao Pero Antić, je potrošio kredit iz Londona. Tifozi koji su ga nosili na rukama u maju 2013. nisu mu oprostili kikseve protiv najljućeg rivala na domaćoj sceni (dvije izgubljene titule u direktnom okršaju sa „zelenima”), a poraz u četvrtfinalu grčkog Kupa u oktobru 2014. od strane desetkovanog povredama Panatinaikosa Duška Ivanovića bio je kap koja je prelila čašu. Barcokas vjerovatno ni danas nema odgovor na pitanje kako su crveno-bijeli prokockali sedam poena prednosti na 86 sekundi do kraja, ali mu je gnjev navijača koji su dočekali ekipu ispred “Dvorane mira i prijateljstva” jasno dao do znanja da je kucnuo čas za rastanak.

Krasnodar je novo poglavlje, plasman u Top 16 Evrolige i finale VTB lige – prioriteti u sezoni koja dolazi. “Prošle sezone ekipa je igrala dopadljivu košarku. Po meni, Sergej Bazarevič je odradio odličan posao, i Loko je trenutno jedna od ekipa koje najbolje igraju tranziciju u Evropi. Istini za volju, pozicioni napad je mogao biti i efikasniji. Naš cilj je da sačuvamo ovaj stil igre – brzu košarku koja odlično odgovara zahtjevima Evrolige, i poboljšamo igru pet na pet, jer zaista imamo mnogo talentovanih igrača”, izjavio je Barcokas za klupski sajt. Na pitanje kako ocjenjuje šanse Lokomotive u VTB ligi, Grk je skrenuo pažnju na visok nivo konkurencije što borbu za titulu iz godine u godinu čini sve uzbudljivijom. ”Teško je skinuti CSKA s trona, ali posljednjih godina za mjesto na vrhu se vodi prava bitka. Trenutni nivo VTB lige mogao bih da uporedim s grčkim šampionatom prije 10-20 godina kada su pored Olimpijakosa i Panatinaikosa za titulu konkurisali i AEK, Marusi, PAOK i Aris”, rekao je Barcokas.

Ako novopečenom ”mašinovođi“ pođe za rukom da realizuje ambiciozne planove ”lokosa”, na proljeće ćemo najvjerovatnije gledati ”grčko finale“ VTB lige.

Photo: Euroleague.net