Krajem prošlog meseca, tačnije 26. februara, objavili smo predlog o pokretanju inicijative za osnivanje srpske košarkaške “Kuće slavnih”. Ideja je naišla na simpatije, ali da bi se realizovala potrebno je mnogo više od verbalne podrške košarkaških entuzijasta. Svesni smo ozbiljnosti i obima posla koji tako nešto traži, ali ne odustajemo. Guraćemo ideju koliko je do nas jer verujemo da naša košarka zaslužiuje svoj trajni “kutak slave” a boljeg mesta od “Kuće slavnih” za tako nešto ne može biti. Imali smo toliko zaslužnih igrača, trenera, funkcionera, toliko medalja i trofeja, reprezentativnih i klupskih, da materijala ima na pretek. Samo treba dobra volja da se sve to okupi, složi i izloži. Delimo mišljenje Bože Maljkovića, koji je prvi podržao našu ideju, da bi to bio jedan od najposećenijih muzeja u gradu.
U nekoliko narednih dana prenećemo iskustva iz drugih zemalja. Naši čitaoci saznaće kako su to rešile federacije u nekim ozbiljnim košarkaškim zemljama, iako sa mnogo manje slavnih imena iz sveta košarke nego što ih imamo mi.
Pozivamo i čitaoce da nam pošalju, ako imaju, dopunu informacija, ako znaju za neke muzeje košarke koje mi nismo obuhvatili ovom serijom. Očekujemo da na ovu temu nešto kažu i Košarkaški savez Srbije, grad Beograd pa i Ministarstvo sporta.
Bienvenue u Muzej francuske košarke
Kad se nađete pred vratima Košarkaske federacije Francuske shvatite brzo da ste pred samo jednim, i to administrativnim djelom ogromne organizacije. Možda ćete se sjetiti da ste negdje pročitali (vjerovatno na izvrsnom portalu Koš magazin!) da je to najveća nacionalna košarkaška federacija sa 127 zaposlenih, sa trenutnim brojem od preko 601.135 licenci (od čega 285.000 žena), sa 99 međugradskih saveza, sa 24 regionalne lige, sa oko 11.000 sudija, sa oko 14.000 pomoćnih sudija, sa oko 21.500 trenera, sa oko 5.000 klubova i u svakom od klubova košarku igraju svi, od klinaca do veterana… Da zaokružimo s onim veoma bitnim, budžet ove Federacije je u ovoj godini za naše balkanske pojmove nezamisliva 32.000.000 (32 miliona) evra.
A kad ste pred vratima šestospratne zgrade sa oko 4.000 metara kvadratnih, prvo što ugledate na vratima su ogormne naljepnice – posteri najboljih košarkaša i košarkašica današnjih francuskih generacija: Parker, Batum i De Kolo su na lijevoj strani, a na desnoj Dumers, Mijem i Čačuan. Na sljedećim staklenim vratima vam upadnu u oči najveći uspjesi francuskih nacionalnih selekcija u posljednjih pet godina: lijevo su oznake ekipa koje je predvodio kapiten Boris Dijao – zlatne medalje sa Evropskog prvenstva iz Slovenije (2013.), srebrene medalje iz Litvanije (2011.), bronzane medalje 2015. iz Francuske, a onda naravno i bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva iz Španije. Tu su i obilježja sa četiri medalje – četiri ponosa francuske ženske košarke: dva puta srebrne (2013. i 2015.) i jednom bronzana medalja (2011.) na evropskim prvenstvima, i ona kao zlatom što sija iz Londona, srebrna medalja sa Olimpijskih igara.
Sve ovo svakog posjetioca uzdrma, ali to je tek početak današnje priče, a ona se zove MUZEJ KOŠARKE I NACIONALNA AKADEMIJA KOŠARKE u Francuskoj košarkaškoj federaciji. Danas želim da vam predstavimo sve ono što ova federacija posjeduje, i što je veoma dobro organizovano, a treba da podstakne i druge da rade na sličnim aktivnostima.
Primer za ugled
Za sve koji čitaju ovaj tekst imam jednu ličnu molbu: vjerujte mi na riječ i nemojte da prihvatite ovaj tekst kao “bajku ili novinarsku priču”. Prvo, pisac teksta nije profesionalni novinar i, drugo, ovi redovi treba da budu samo motivacioni karakter za sve koji ga čitaju i koji žele da i druge (rezultatima) bogatije federacije na sličan način obilježe svoje velikane. Kao i da pokažu generacijama koje dolaze šta su učinili svi oni zbog kojih nismo štedili dlanove, i koji su nam donosli sreću i radost svojim uspjesima na košarkaškim terenima. Svi oni koji ne budu povjerovali u istinost navedenih činjenica pozvani su da posjete francusku federaciju, i vide sve ono što će pročitati ovdje, a dobiće besplatnog vodiča i biće počašćeni kafom i lijepom košarkaškom pričom bivšeg jugoslovenskog i francuskog sadržaja.
Dakle, u muzejskom prostoru Francuske košarkaške federacije smeštena je cijela istorija košarke u ovoj zemlji. Na zidu dugom 17 metara je napravljen prikaz svega najvažnijeg što se dešavalo od početka pa do današnjih dana. FFBB je osnovana 1932. i na tom muralnom (na francuskom jeziku zid se kaze “mur”) istorijatu prikazane su sve godine do 2010. sa najznačajnijim događajima, sa imenima klubova šampiona Francuske, uspjesima reprezentacija, najeminentnijim veličinama košarkaških terena u državi, sa fotografijama najvažnijih događaja, sa likovima svih predsjednika i onih koji su na poseban način obilježili istoriju francuske košarke, bili oni igrači, igračice, treneri, sudije. Naravno među onima najvećima je i lik čovjeka koga svi poznaju kako u Francuskoj, tako i u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji – trenera Božidara Maljkovića, koji je tri godine predvodio Limož i sa njima osvojio šampionat i Kup Francuske (po dva puta), ali i jedini koji je triumfovao u nekadašnjem Kupu evropskih šampiona, 1993. u Atini.
U tom muzeju postoji poseban prostor koji govori o dvije izuzetne godine. Prva je posvećena rađanju košarke u Springfildu, a druga odigravanju prve utakmice u Evropi. U muzeju postoji maketa te sale u ulici Treviso u Parizu gde je prva utakmica odigrana. Danas je ta sala preuređena u pozorište, i Parižani često uživaju u raznim spektaklima na mjestu gdje je prvi puta u Evropi skakutala košarkaška lopta. Bio sam nekoliko puta u toj dvorani – pozorištu, i svaki put misli zahvalnosti su mi bile upućene onima koji su započeli najljepšu igru na svijetu.
U muzejskom prostoru postoji puno fotografija, rekvizita, lopti, patika, dresova, pištaljki, semafora i još puno toga što svakog iz starije generacije podsjeća na ono “nekadašnje vrijeme”. Veliki ekran svakih mjesec dana donosi novu priču iz košarkasše istorije. Jednom su to prikazi uspjeha muške, jednom ženske reprezentacije, jednom su to olimpijske igre, drugi put klupska evropska takmičenja muških ili ženskih timova. Tu su, naravno, zastupljeni i događaji vezani za domaća prvenstva i kup takmičenja. Na tom ekranu možete da vidite i najveće utakmice iz prošlih vremena, najinteresantnije priče o važnim i istaknutim ljudima, tu su selekcije plakata za razna takmičenja… Svaka nova postavka izaziva posebnu pažnju kako zaposlenih u FFBB, a još i više onih predanih košarkaških radnika bez kojih ničeg od ovog ne bi bilo, ili bi bilo potpuno drugačije. Mnogi koji ugledaju svoj lik na tom ekranu postaju nostalgični iI rado se sjećaju događaja, evociraju uspomene ali iskazuju i ponos što su dio bogate istorije košarkškog sporta u ovoj zemlji.
Tu su, naravno, i najveći trofeji i pehari koje su osvojili košarkaši i košarkašice Francuske na najvažnijim prvenstvima. U centru muzeja je pehar prvaka Evrope iz Slovenije, osvijetljen i ponosan. Svako ko uđe u muzej (a on je dostupan i besplatan svim građanima) divi se jednom od najvećih rezultata francuske košarke. Tu su i razne medalje sa velikih takmičenja, a najvažnije su srebrna muška sa Olimpijskih igara iz Sidneja 2000. i ista takva ženska iz Londona 2012, a obje za Francusku imaju značaj kao da su brilijantne.
Nacionalna akademija košarke
U Francuskoj košarkaškoj federaciji postoji od 2004. godine Nacionalna akademija košarke. Moglo bi se kazati da je to “Francuska Kuća slavnih”, a od osnivanja svake godine se dodijeluju priznanja onima koji su obilježili period razvoja, a to su posljednje 83 godine. Priznanje da budu uvršteni među leaurate francuskog košarkaškog sporta dobila su već 73 pojedinca i četiri nacionalne selekcije. Najuspješnije “akademike” francuskog košarkaškog sporta svake od posljednjih 12 godina birao je počasni komitet. Priznanja dobija 5–6 igračica, igrača, trenera, sudija, košarkaških radnika ili ličnosti koji su obilježili istoriju košarke. Neki od zaslužnih su odavno napustili košarkaške terene, ili nisu među živima, ali njih Francuska košarkaška federacija nije zaboravila. Imena svih najvećih su na posebnom mjestu obilježena na počasnoj ploči u Muzeju (pored svih šampionskih ženskih i muških klubova iz francuske istorije).
Sve ono što je u muzeju samo su eksponati koji se pokazuju i vremenom mijenjaju. Međutim, i ovaj muzej, kao i svi drugi, skriva neviđeno bogatstvo u svojoj arhivi. Tamo se nalazi oko 15.000 eksponata raznih sadržaja: oko 12.500 fotografija, 110 košarkaških razglednica, oko 500 knjiga i drugih štampanih dokumenata, 48 mjesečnih ili periodičnih izdanja, 400 postera, litografija ili karikatura, oko 150 dijelova opreme iz raznih vremena, tridesetak lopti iz različitih istorijskih perioda, osamdesetak specijalnih naljepnica, 40 grbova, oko 300 zastavica, veliki broj zapisnika sa utakmica od kojih 25 zaslužuje posebnu pažnju, više stotina raznih košarkaskih ukrasa, oko 40 filmova, 50 akreditacija iz prošlih vremena, veliki broj ulaznica, tridesetak različitih košarkaških igara, veliki broj košarkaskih licenci, 25 predmeta vezanih za istoriju razvoja zapisničkog stola, oko 100 medalja sa raznih takmičenja, 25 pištaljki, preko 100 raznih trofeja i kupova sa raznih takmičenja, mnog programa sa najvećih takmičenja… tačno 14.658 predmeta!
Potrebno istaći jedan detalj: svaka osvojena medalja na velikim takmičenjima je uspeh svih Zato svaki regionalni ili međuopštinski savez, a uz njih i oni najzaslužniji – “nevidljivi” košarkaški poslenici, dobiju kopiju medalje i na taj način priznanje da su svojim radom doprinijeli ukupnom uspjehu francuske košarke.
Košarkaški muzej ima svoje spremište i sve je uredno pripremljeno za različite prezentacije. U FFBB postoji zaposleni arhivista koji je završio specijalne škole, i on vrijedno vodi brigu o svemu, a uvijek ističe da je nekadašnji trener francuske reprezentacije i kasnije tehnički direktor FFBB, gospodin Žerar Bosk, najzaslužniji za stvaranje neprocjenjivog košarkaskog blaga. Od 2010. godine, kada je otvoren Muzej francuske košarke, mnogi eksponati su izloženi u prostoru dostupnom svima, pa i vama ukoliko budete željeli da vidite istoriju i razvoj košarke u Francuskoj.
Bienvenue – dobro došli u Muzej francuske košarke.
Photo: FFBB