Blaž Kotarac – Zahvalnica za učešće na Mundijalu prijateljstva
- November 6, 2024
- 0 comments
- Blaž Kotarac
- Posted in Blog
Hvala vam poštovani Pavle Pepđonoviću, tebi, Mariji, vašim saradnicima, svim učesnicima, i predivnim građanima Ulcinja, na veličanstvenoj organizaciji ovog velikog događaja – spektakla!
Još u augustu mjesecu prihvatio sam poziv da učestvujem na Mundijalu prijateljstva – Ulcinj 24…. “Pružimo ruku jedni drugima, samo nam je ljubav potrebna”….
Prihvatio sam poziv i nisam pogrešio!
Trodevno, cjelodnevno druženje, predivnog i nezaboravnog sadržaja, unapred najavljenog, pre svega, mogu reći, u duhu veličanstvenog, sportskog prijateljstva, potrajalo je tako sva tri dana našeg druženja, sve do našeg povratka.
Nedelja, 20.oktobar 2024. Već, u ranim jutarnjem satima, nedeljnom susretu na aerodromu N. Tesla u Beogradu, razgovorao sam sa pristiglim, i dragim sportskim, prijateljima, dalo se naslutiti, da ćemo na put krenuti u nešto što nismo dugo doživili. I, nismo pogrešili!
Nakon kratkotrajnog leta do Podgorice, i autobuskog prevoza, dočekani smo u Ulcinju veoma srdačno, prijateljski, ma i mnogo više od toga.
A, počelo je, nakon smeštaja u hotel “Plaži” na samoj rivi, obali ulcinjskog toplog mora, plavog “Adriatika”, jer je vreme bilo predivno, sunčano, augustovsko!
Nakon ručka u restoranu na prelepoj zeleno-hladnoj Bojani, i programskog uvoda gledanjem dokumentarnog filma “Hrabro i na rezultat”, prikazanom u Domu kulture, zasjeli smo u kafe klub “Ceserica”, i uz ambijent i muziku koji nas je podsjestio na mladalačka vremena iz naše, divne EX YUGE, do kasno u noć evocirali smo uspomene koje se ne zaboravljaju!
Ponedeljak, 21. oktobar.2024, rani doručak i, uz njega, poslije dužeg vremena ono naše, “evergrin” druženje, sa košarkaškim drugarima, s kojima sam davno, prije 50-tak godina, “ratovao” po terenima na prostorima naše divne, EX YUGE! Dovoljno je reći da neke od njih nisam video dugo, predugo, …Mihovila Nakića, Stojka Vrankovića, Janeza Drvarića, D.Mitrovića, S.Abdića, …. Teške su to bile priče, pune emocija, baš ono, prejake!
I, tako raspričani, uz laganu šetnju, pristigli smo do svečane bine, na obali rive, gdje je od 12 časova održano spektakularno, predivno otvorenje “Mundijal Prijateljstva – Ulcinj 24”.
Otvorenje, ispraćeno vatrometom, uz mnoge učesnike, kulturno umjetnička društva, muzičke grupe, poštovane govornike… I, na, kraju uz predstavljanje svih učesnika, bivših sportista, funkcionera…
Ko je sve pristigao i prisustvovao, trebalo bi mi mnogo vremena da ih spomenem, dovoljno je reći bilo ih je, ama, sve legenda do legende, preko 300, tako kažu organizatori!
Program je potrajao i previše za ovo doba godine na osunčanoj i pretoploj rivi, tik pored ulcinjske ,,Velike plaže” nadaleko svjetski, poznate!
Po završetku ceremonije otvaranja, kako ko, krenuli smo, neko na ručak, neko na popodnevni odmor, a, ja, V. Vuković i, po neko od hrabrijih, otišli smo na predivnu pješćanu, nadaleko poznatu ulcinjsku plažu i, čak podobro zaronili u pjenušavo “Adriatik” more!
Nakon pravog osvježenja uputili smo se na popodnevni nastavak programa, neobičnim putovanjem autobusom ispraćenim duž cjelog puta upaljenim bakljama, sve do dolaska u Dom kulture!
Odgledali smo nevjerovatan dokumentarni film o našem velikom Ratku Rudiću, veliki je do neba!
Na kraju dana, otišli smo na večeru u velelepni restoran “Primavera” i, uz muziku, bio je nastavak nedovršenih naših “evergrin” košarkaških razgovora do duboko u noć! Nikad im kraja!
Utorak, 22.oktobar 2024.
Opet rano ustajanje, i nastavak, ista ekipa na okupu, uz naš košarkaško–debatni doručak bio je na nivou velike replike, kao da su na terenu, kapitena Ive Daneua i Vlade Đurovića! Pokraj njih, slušajući ih, ne može nikome biti dosadno!
Po okončanju doručka krenuli smo polako, šetnjom uz malo brdašce, do mjesta Parkića u kome se zasadilo tz. “Balkansko drvo mira”, na radost, siguran sam, nas svih prisutnih!
Uz mali predah, nastavak je bio posjeta tvrđavi na Starom gradu iznad Ulcinja. Mi, koji smo zdravstveno narušeni, nažalost odustali smo od napornog, uzbrdnog pješaćenja, I, laganim hodom, uz odmorišta duž rive, polako pristigli do našeg hotela.
Uz potrebni hotelski odmor, i kratkotrajno pješćano–morsko osvježenje na vrućoj Velikoj plaži, uputili smo se istim, jučerašnjim prevozom, do Doma kulture i prikazivanje dokumentarnog filma povodom 40. godišnjice od održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. god. Sjećanjima i emocijama nikad kraja!
Uveče, na završnoj, svečanoj večeri, svakom ponaosob veliki Pavle uručio je suvenir Mundijala prijateljstva. Slobodno mogu reći, za mene, zlatnu svetsku, medalju koja mi je nedostajala, među mojim dragim, sportsko – košarkaškim trofejima.
Sreda, 23.oktobar 2024.god.
Ubitačna, svečana, vrhunska večera, učinila je svoje. Nije bilo spavanja, što se i podrazumjevalo da će tako biti, jer ovo druženje, i viđenje retko nam je priušteno!
I, dok sam letio ranim, jutarnjim letom iz Podgorice za Beograd, pogledom na avalski toranj navirale su mi misli zahvalnice…….
HVALA TI PAVLE, TEBI, TVOJIM SARADNICIMA, SVIM DOBRIM I DRAGIM ULCINJANIMA, na veličanstvenom druženju!
Što ste, nam, priuštili, da uživamo maksimalno bezbrižno i prezadovoljno, u atmosferi koja se osjećala sva tri dana, iznad vašeg i našeg osunčanog Ulcinja.
Bilo je to druženje sa onim našim sportskim, umjetničkim i novinarski nastrojenim drugarima i prijateljima – gostima, iz, drage nam, davnašnje YUGE, one, naše, iz rane mladosti, ne zaboravne, i duboko urezane u srcu i duši sa brdovitog i rovitog Balkana!
U nadi, da ćemo se vidjeti i iduće godine, Veliki i srdačan pozdrav od vašeg Kokija – Blaža Kotarca. A, kako je to izgledalo, rekli su napisali mnogi… https://hypebih.ba/svecano-otvoren-3-mundijal-prijateljstva/
Photo: Privatni album