Bojan Šoć: Klinika profesora De Koloa
- May 15, 2016
- 0 comments
- Bojan Šoć
- Posted in BlogEUROLEAGUE
Prvi ruski polufinalni duel u istoriji Evrolige nije donio iznenađenje – za trofej će se večeras boriti armejci, a Lokomotivi ostaje šansa da pobjedom u utakmici “za čast i obraz” zaključi nezaboravnu sezonu. Nakon završetka polufinala čelnik CSKA Andrej Vatutin je rekao da, ako je već i trebalo skinuti prokletstvo s mnogobrojnih neuspjeha Moskovljana prethodnih godina, onda je petak trinaesti bio idealan dan za to.
Šestostruki šampion Evrope je odigrao polufinale kako i dolikuje favoritu – puleni Dimitrisa Itudisa ispoljili su (posebno u odbrani) visok nivo koncentracije, kontrolisali tok utakmice od početka do kraja i bili maksimalno posvećeni timskoj igri koja je već u ranoj fazi meča donijela plodove. Svaki igrač “armije” koji se preksinoć našao na parketu dao je solidan doprinos pobjedi, a CSKA je, za razliku od Fenerbahčea, izborio finale uz dosta umjereniju potrošnju energije i u okršaju za titulu bi mogao da bude bar za nijansu svježiji od rivala. U velikoj mjeri Moskovljani za to mogu da zahvale Nandu De Kolou – u utakmici koja je direktno prenošena u preko 200 zemalja širom svijeta i pred očima mnogobrojnih izaslanika NBA klubova koji su doputovali u Berlin, hladnokrvni Francuz je maestralnom partijom faktički sebi trasirao put povratka u najjaču ligu svijeta i još jednom dokazao da s punim pokrićem nosi laskavu titulu najkorisnijeg igrača Evrolige.
Momak s jedinicom na leđima je poentirao iz najrazličitijih situacija uz visok procenat šuta, a zahvaljujući naizgled jednostavnom, ali krajnje efikasnom driblingu većinu šuteva kreirao sam – svaki put protivnik bi zakasnio samo za korak, ali to je Nandu bilo dovoljno da još jednom pogodi dno mrežice. Tajming njegovih pogodaka bio je idealan – kad god bi “željezničari” smanjili razliku i nagovijestili iznenađenje, De Kolo je imao spreman odgovor, ali i podršku saigrača.
Fenomenalan posao u skoku i pokrivanju Entonija Rendolfa je odradio Nikita Kurbanov, kapitenski, bez ijednog promašaja iz igre, vratio se na veliku scenu Viktor Hrjapa, Vitalij Fridzon dokazao da s razlogom nosi reputaciju jednog od najboljih šutera ruske košarke, a Kajl Hajns kao i obično odradio lavovski dio posla pod obručima i ubacio nekoliko važnih poena (stameni Amerikanac bi mogao da patentira sakupljanje “otpadaka” pod protivničkim košem – lopta na neki volšeban način uvijek završi u njegovim rukama). Dobru rolu ostvario je i Andrej Voroncevič čije su trojke demoralisale protivnika, dok se Kori Higins uz nešto skromniji poenterski učinak nego obično (7 poena) sa 50% šuta iz igre harmonično uklopio u šutersko veče armejaca za pamćenje (čak 67% u šutu za dva poena i 48% za tri!). Najtanja karika bio je Aron Džekson koji je ovog puta pomalo neočeivano dobio od Itudisa “na kašičicu” samo pet minuta.
Sasvim solidnu partiju pružio je Miloš Teodosić. Nije to bilo jedno od onih briljantnih izdanja srpskog plejmejkera kakvih smo se ove i prethodnih sezona nagledali napretek, ali je Teo dalekometnim pogocima i lucidnim proigravanjima dao svoj pečat uspjehu armejaca. Prvi asistent polufinala je podijelio trostruko više lopti, nego što ih je izgubio (6/2), dobro kontrolisao napad Moskovljana, bio racionalan u šutu i pogađao trojke u jako bitnim trenucima meča. Sigurno je da će Milošu ova partija mnogo da znači uoči duela za trofej – proteklih godina neubjedljivim izdanjima na F4 kumovao je sopstvenoj reputaciji igrača koji zataji u “klaču”, a predstava koju je pružio u petak je nagovještaj da bismo konačno u jednoj zaista velikoj utakmici napokon mogli vidjeti i velikog,Tea.
Nadahnuti De Kolo, agresivna odbrana i visok procenat šuta su bili ključni faktori uspjeha u polufinalu, ali dok u glavi vrti film od petka Itudis sigurno nije bezbrižan čovjek – više puta u trenucima kada se činilo da je ishod utakmice riješen, njegovi puleni su dozvoljavali protivniku da se vrati u igru. Teško se oteti utisku da je Lokomotiva u grču ušla u utakmicu, u uvertiri meča debitant je ispoljio možda i previše respekta prema favoritu, a kad se pribrao razlika je već bila dvocifrena. Voroncevič je u prvom napadu “lokosa” udario strahovitu rampu Dilejniju i istovremeno poslao rivalu poruku da je “omeđio teritoriju”. Armejci su agresivno branili svoj koš i tjerali protivnika što dalje od reketa, ali pomalo je neshvatljivo koliko su “željezničari” forsirali pick–and–pop igru, pokušavajući da sve riješe šutem za tri poena. Jedan od najilustrativnijih primjera: na semaforu je 82-75 u korist CSKA i 1:40 do kraja utakmice, “lokosi” vuku kontru nakon promašaja De Koloa. U naletu je Drejper koji fantastičnom prednjom promjenom ostavlja Higinsa u ulozi posmatrača i munjevito prodire u reket gdje Hajns očigledno kasni da izblokira neminovno polaganje. Dva laka poena i igra na dva posjeda. Međutim, umjesto polaganja Drejper se odlučuje za povratni pas Brokhofu na trojku koji promašuje, a Higins iz kontranapada ubacuje možda i najvažnije poene na utakmici! Zašto jednostavno kada može komplikovano – pitanje je za Jorgosa Barcokasa koji tokom čitavog meča nijednom nije pokušao da promijeni napadačku matricu svog tima.
Za kraj cifra od koje se Itudisu vjerovatno diže kosa na glavi – rival je sakupio 22 (!) lopte pod košem armejaca, ali zbog niskog procenta šuta nije uspio da izvuče veći kapital iz briljantnog ofanzivnog skoka. Upornim forsiranjem trojki “lokosi” su faktički praštali rivalu loš učinak u borbi za odbijene lopte, ali u finalu Fenerbahče će sigurno mnogo surovije kažnjavati takve propuste. Ako ispod koša Moskovljana i dalje bude duvala promaja, “visokoletači” Veseli i Judo će skupiti dosta lakih poena. “Armija” je doputovala u Berlin hendikepirana na petici i konstantan, jak pritisak “na loptu” duž perimetra je Itudisovo možda i jedino efikasno oružje u duelu s višim i fizički nadmoćnijim protivnikom. Ukoliko ta “brana” ne popusti i Obradovićevi centri ne “privatizuju” reket Moskovljana, CSKA može do titule. U suprotnom, mladog grčkog stručnjaka bismo mogli upamtiti kao samo još jednog u nizu koji je s “armijom” napadao titulu, ali ostao praznih ruku.
Photo: Euroleague