Religijski i politički nezavisna, neprofitabilna ali društveno odrovorna švedska organizacija Fryshuset mnogo je više od samog košarkaškog kluba. Okuplja hiljade mladih širom Švedske dajući podršku njihovim idejama, talentima i afinitetima i usmeravajući ih na pravi put.
Krajnji produkt ove organizacije jesu dobri, mladi i vredni ljudi spremni da prihvate bilo kakvu vrstu različitosti, i da se bore za neki drugačiji svet. Svet bez mržnje. Svet prosperiteta.
Zvuči kao bajka, ali ova organizacija zaista postoji, a samo jedan mali deo nje je košarkaška sekcija o kojoj danas govorimo.
U jesen 1984. Anders Carlberg (Anderš Kalberj) dobio je zadatak od „KFUM Söder“ (KFUM-Kristliga Föreningen av Unga Män, odnosno Hrišćansko udruženje mladih muškaraca) da u severnom Stokholmu pronađe adekvatan prostor u kome bi svi mladi koji su to želeli mogli da igraju košarku.
Sposoban i praktičan, gospodin Carlberg je ubrzo to i učinio, i to u jednoj staroj napuštenoj hladnjači, a nedugo zatim započeto je renoviranje i adaptacija prostora.
Po svemu sudeći Anders je bio izuzetan čovek. U stalnoj komunikaciji sa izvođačima radova, uglavnom mladim strancima koji su bili prinuđeni da rade fizičke poslove zbog lošeg jezika i spore asimilacije, saznao je da mnogi od njih bekstvo iz sivila svakodnevnice traže u muzici. U to vreme bilo je izuzetno teško pronaći prostor za snimanje audio materijala pa je Anders, koji je vodio ovaj projekat, rešio da u sklopu sportskog kompleksa bude izgrađeno i 50 „muzičkih lokala“. Igrom sudbine i zahvaljujući ovom velikom čoveku, stara hladnjača postala je stecište mladih koji su polovinom osamdesetih navirali u Švedsku iz celog sveta.

Danas je ovo jedna savremena organizacija potpuno podređena potrebama mladih koja ima i svoje obrazovne programe širom Švedske, ali i veoma uspešan košarkaški tim koji je prošle sezone na dominantan način pokorio Superettan ( drugi rang švedske košarkaške asocijacije) i kao šampion sa skorom 21/3 do trenutka prekidanja takmičenja zbog pandevmije COVID 19 obezbedio plasman u prvu ligu Švedske.
Istini za volju, košarka u Švedskoj nije ni u prva tri najpopularnija sporta, ali je u velikoj ekspanziji predhodnih godina. Međutim, liga u kojoj su epizodne uloge imali igrači poput Skotija Pipena i Medžika Džonsona, ima još mnogo toga da uči na planu organizacije.
Aktuelni selektor Bosne i Hercegovine, Vedran Bosnić, postavio je temelje organizovanog i sistematičnog rada u švedskoj košarci, i malo je reći da su mu košarkaški radnici u ovoj zemlji na tome zahvalni. Ali njegovim odlaskom ostao je ogroman prazan prostor u slagalici ovog započetog posla.
I ko bi drugi zavodio red u ovoj priči ako ne ponovo naši ljudi.
Tvorci ovog istorijskog uspeha košarkaške sekcije jednog od najperspektivnijih projekata švedske košarke u protekloj sezoni bili su prvi trener Marko Milatović, njegov pomoćnik, u to vreme aktivni igrač Sekule Jovanović, koji se ove sezone i sam upustio u trenerske vode, i kruševački maestro koji je ideje sa trenerske table preneo na teren, Aleksa Šolević (na velikoj slici).
U sezoni nad kojom se nadvio ogroman znak pitanja, košarka nije obustavljena samo na prvoligaškim utakmicama. Kao jedan od samo 9 timova švedske elite Fryshuset je ušao sa ambicijom da se uhvati u koštac sa daleko skupljim timovima, promoviše neke mlade igrače i raste iz utakmice u utakmicu.
Skor 0/4 u uvodnom delu šampionata ne daje nadu za optimizam, ali to su samo brojke na papiru. Znoj proliven na parketu obećava mnogo više od devete pozicije švedskog šampionata.
Pitanje je trenutka kada će mladi i talentovani momci dobiti u ruke ček za naplatu svog rada. Prva prilika je propuštena prošle nedelje protiv Umea, ali igra koju je popularnu Frysen pokazao obećava.
Aleksa Šolević igra u životnoj formi i postao je prepoznatljiv brend u ovoj zemlji. Njegove lucidne asistencije, posredstvom društvenih mreža oduševile su i ljuditelje košarke na Balkanu.
Nestvarne partije trenutno najboljeg asistenta i četvrtog strelca lige samo su nastavile jedan trend koji traje već tri sezone. Istini za volju, njegov prvi triple-double (24p/13r/12a) ove sezone nije doneo pobedu Frysenu ali je „do čepa“ napunio samopouzdanjem svoje saigrače.
Trener Milatović u intervjuu pred start sezone nije želeo posebno da ističe Aleksin kvalitet, već je insistirao na timskom duhu. Međutim, Šolević svakako skreće pažnju na sebe. Pravi je motor ekipe i prosečno beleži 20,5 poena, 8,3 skokova i 8,5 asistencija po meču što ga stavlja na vrh lestvice pomenutih parametara svog tima. Raduje i njegova sjajna saradnja sa „drugom violinom“ Eliasom Desportom, koji pokriva centarske pozicije. Njihovu saradnju na terenu zaista je lepo gledati.
Uz osovinu Šolević-Desport, i bez bremena preteranih očekivanja, u ovoj sezoni stasavaju neke nove uzdanice ovog mladog tima. Našim čitaocima svakako najzanimljivije ime je Nemanja Kutić.

Ovaj 206 cm visoki sedamnaestogodišnjak poreklom je iz Srbije, ali njegovo ime se nalazi na spisku švedske selekcije do 17 godina. Sjajan atleta, poseduje veliki potencijal. Prošle godine sa samo 16 godina igrao je seniorsku košarku u čuvenom AIK-u. Iako je bilo ponuda iz inostranstva odlučio se za nastavak karijere u Stokholmu. Sasvim rezonski potez reklo bi se, obzirom da na početku sezone skuplja značajne minute koji će mu pomoći da unapredi svoju igru, a ostao je na oku selektora. Zasigurno jedno ime koje će se u švedskoj košarci češće pominjati u bliskoj budućnosti.
Čekajući prvu pobedu u eliti, koja će neminovno doći možda i pre nego što je sami očekuju, košarkaški zaljubljenici uživaće u partijama ove fabrike talenata. Možda je već ove nedelje trenutak da Milatović, Šolević i Desport iskoriste kratku klupu Köpinga i upišu prve bodove u Svenska Basketligan!
Bila bi to sjajna uvertira za intervju sa nekim od njih, i nastavak priče o Hladnjači koja suprotno logici ne hladi već greje srca ljubitelja košarke!
Photo: Privatni album