Evropsko prvenstvo za košarkašice nam je pred vratima. Nekada davno ženska košarka je bila izuzetno jaka na ovim prostorima. I popularna. Osvajali smo medalje, hale su bile prepune. Bili smo i Olimpijski vicešampioni, imali smo prvake Evrope u klupskoj konkurenciji. Onda je došao dug period suše, ne samo kada su trofeji u pitanju već i ukupna atmosfera, organizacija, kvalitet. A onda se pre nekih 12, 13 godina polako počela da pravi jedna generacija koja nas je učinila toliko srećnima i mirnima pred svako veliko takmičenje jer smo znali da su one te, prave….da će da daju sve od sebe na terenu, da ginu za svaku loptu, da su jako talentovane i dobre. Dobre kako na terenu, tako i van njega, kao osobe. E, zato smo od te čuvene 2015. godine kada smo zaprepastili celu Evropu i postali njeni prvaci, pa do danas, bili potpuno mirni pred bilo koje takmičenje. Bilo da je to tvropsko ili svetsko prvenstvo ili olimpijske igre. Jer, svuda smo imali uspeha i svuda smo bili jedni od favorita za najviši plasman.
Sada, pred put u Italiju, gde naše devojke igraju svoju grupu na Evropskom prvenstvu sa domaćinom Italijom, Litvanijom i Slovenjom, situacija je malo drugačija, Ne zato što sistem više ne postoji. Naprotiv, on je napravljen i jako se dobro zna ko šta radi. I u Savezu, i u stručnom štabu, i na terenu. Ne zato što nemamo više talentovane igračice. Itekako ih imamo. Neke od njih će biti baš sjajne. Ne zato što nemamo atmosferu. Ona je napravljena još tada, pre 10, 12 godina i do sada je uživanje biti sa tim devojkama i videti kako one funkcionišu. Ne, nego zato što smo zaista mnogo podmaladjeni, što nam nedostaje čak 6 bitnih igračica od prošlog leta, što je to veliki gubitak za svaku reprezentaciju na svetu i što tek treba da se vidi kako će današnji naš nacionalni tim da se nosi sa pritiskom i svime što nas čeka na tako velikom takmičenju. Ali, to su normalne stvari kada dolazi do ovakvih promena u timu i ne sumnjamo da će naše devojke iz takmičenja u takmičenje biti sve bolje, sve sigurnije, sve opasnije po protivnice i nastaviti da idu putem koje su njihove prethodnice utabale u protekloj deceniji.
Pred put, u ponedeljak ujutro za Bolonju, ekipa Koš magazina posetila je naše devojke na treningu, da ih vidi, pozdravi, poželi srećan put i puno uspeha na Evropskom, i evo šta je zabeležila:

Mina Đorđević
Mina Djordjević, kapiten reprezentacije: „Sada pred put na Evropsko, mogu da kažem da smo odradili jako dobar posao tokom celih priprema. Znamo kakva nam je grupa, znamo kakav nas težak posao čeka. Sve ekipe su jako kvalitetne i znamo da ako nismo na svom maksimumu i ako ne damo sve od sebe, neće biti onaj rezultat koji očekujemo. Mi idemo tamo da se borimo, da pokažemo koliko može ova genracija koju sad imamo. Što se nas tiče, mi ćemo se boriti i pokazati na terenu to naše borbeno srce koje nas je uvek krasilo“
Za tebe jedno dodatno pitanje, kakav je osećaj biti kapiten reprezentacije svoje zemlje?
„Još uvek se navikavam, još uvek mi je to novina. Od kako je Tina otišla, ja sam postala kapiten. Velika čast, veliko zadovoljstvo, pogotovo u Marininom sistemu da mi je data ta čast i poverenje da budem kapiten. Znam ko su bili kapiteni ranije i jako sam ponosna da sam medju tim imenima. Znam kolika je to odgovornost i na terenu ali i van njega ali to je nešto što ja gledam kao najpozitivniju stvar koja mi se desila“.
Angela Dugalić: „Ne mogu da kažem da sam sto posto sigurna u pobede, ali ih očekujem, Sa našom borbenošču, može sve da desi. Igramo protiv tri mnogo jake ekipe. Italija je domaćin i biće jako teško. Nedostaje nam malo više visine u reketu ali ima načina da i to prevaziđemo i moraćemo da se snalazimo sa onim snagama koje imamo sada“
Ivana Raca: „ Dobro radimo, nismo imale toliko vremena kao prošlog leta ali smo zaista dobro radile. Uzbuđene smo zbog početka tako velikog takmičenja. Želimo da prodjemo u sledeću fazu takmičenja i da odemo u Grčku. Imamo jako tešku grupu ali mi se fokusiramo na nas, na ono što nam kaže selektorka i to ćemo da radimo. Podmladjena je ekipa ali i mi malo starije se trudimo da pomognemo mladjima. Imaju svu slobodu, imaju agresivnost i kvalitet. Veruju one u nas starije, verujemo i mi u njih i mislim da ćemo neku lepu priču da napravimo“.

Marina Maljković
Marina Maljković, selektorka; „Mnoge devojke u drugim zemljama se nisu odazvale svojim reprezentacijama ali u našoj grupi to nije slučaj. Ova grupa je danas malo drugačija nego kada je obavljen žreb.i sada je to stvarno „grupa smrti“. Italijanske ponajbolje igračice su tu još od Valensije kada smo mi bile kompletne i to sa onom trofejnom generacijom, a one su još uvek zajedno. Litvanija je napravila neku smenu generacije ali su im se u poslednjem momentu prilključile dve bitne košarkašice. Kao da su se nama sada vratile Sonja i Tina. Litvanke su se oprostile pa vratile u nacionalni tim. I Slovenija koja ima jednu strašno dominantnu igračicu na poziciji centra Šepard, koja je iz WNBA i ima sjajnu statistiku. I to vam je realno stanje stvari. Znam da Srbija ne prati žensku košarku u meri koju bih ja volela ali niko ko nije sa nama iznutra ne može da shvati kolike su to promene usledile kod nas. Evo, uzmite mušku košarku,koju mnogo više pratite. Izbacite 6 igrača od 12 iz tima pa recite šta bi bilo. Raduje to što su tu tri jako mlade igračice ispod 18 godina, što će ovo biti veliko iskustvo za njih. Svo ovo podmladjivanje i uvodjenje tih mladih će biti jako velika stvar za karijere tih devojaka. I ova pomoć koja je stigla od Saveza i države u ne pet do 12, nego 12 i 5 ali je stigla, je velika stvar za sve nas u ženskoj košarsci i obećava lepe stvari u budućnosti“.
U takvom raspoloženju naša ženska reprezentacija putuje na Evropsko prvenstvo, najpre u Bolonju, onda, nadamo se, i u drugu fazu u Atinu. Neka budu hrabre, složne, borbene, jedinstvene, kao što su uvek bile i biće opet zadovoljstvo gledati ih i navijati za njih.
Srećno devojke!