Čačak, grad košarke, dobio je trećeg prvoligaša u svojoj istoriji. Prvi je bio Borac, koji je u elitno društvo ušao 1952. Četiri decenije kasnije (1992.) u najviši rang plasirao se ŽKK Gradac, a trideset godina potom u prvu ligu ulazi OKK Čačak ’94.
Polovinom oktobra 1994. u Čačku je osnovan tada četvrti košarkaški klub. Klub je registrovan 28. oktobra pod imenom Omladinski košarkaški klub Čačak ’94. Osnovan je sa ciljem da na jednom mestu okupi sve one talentovane momke koji svoju šansu iz raznoraznih razloga nisu mogli da dobiju u starijim gradskim klubovima Borcu (osnovanom 1945.) i Železničaru (1949.) i omogući im da na jednom mestu nastave sportsku karijeru i da svoje slobodno vreme iskoriste na pravi način (u to vreme najuspešniji klub u gradu na Moravi bio je ŽKK Gradac). Prvi predsednik kluba bio je poručnik Dragomir Grujović, potpredsednik Dušan Damljanović, a sekretar Aleksandar Lazarević. Treneri su bili Dobrilo Jojić, dugogodišnji košarkaš Borca i Železničara, i Slobodan Jovanović Supa, legendarni čačanski basketaš. Prve sezone igrana je samo juniorska liga.
Sledeće godine klub dobija generalnog sponzora – firmu Dragstor Fontana, čiji naziv dodaje u svoje zvanično ime. Već u proleće 1995. klub se takmiči u seniorskoj ligi Moravičkog okruga i ubedljivo osvaja prvo mesto. U ekipi, koju je sa klupe vodio Jojić, nastupali su uglavnom devetnaestogodišnjaci uz nekoliko malo iskusnijih: Radojko Raco Vidojević, Milenko Mikica Radojičić, Zoran Vranjevac, Vlade Jovanović, sada trener Mege i trofejni trener Partizana i mlađih reprezentativnih selekcija, i drugi. Saradnja sa Fontanom nije dugo trajala, jer se Mikan Stevanić okreće malom fudbalu, a nešto kasnije sponzorisanje kluba preuzima Radisav Nikolić, pa se i zvaničan naziv menja u OKK Čačak ’94 Rima trans. I ta saradnja je bila kratkog daha pa se poslednjih godina 20. veka klub takmiči u Drugoj srpskoj ligi, ali pod prvobitnim nazivom. Najveći rezultatski uzlet klub je imao u sezoni 1998/99, kada se kandidovao za ulazak u Prvu srpsku ligu – neuspešno. U to vreme predsednik kluba bio je Momčilo Milosavljević, sportski direktor Dražen Jeremić, a trener Dragan Stanojević. Okosnicu tima činili su iskusni Srđan Lešević, Mirko Nikolić, Goran Babović, Roćko Petrović i drugi. Već sledeće sezone ispadaju iz lige i narednih godina se uglavnom takmiče u Ligi regiona 6.
U avgustu 2000. godine nekadašnji košarkaš i entuzijasta Zoran Krivokapić okupio je grupu dečaka i na taj način spasao klub od gašenja, a narednih petnaestak godina sa njima igrao lige mlađih kategorija i najniža seniorska takmičenja sa nekoliko nastupa u Drugoj srpskoj ligi. Nova, veoma ambiciozna uprava na čijem čelu su se našla braća Vuk i Milan Popović preuzela je klub 2016. i od tada kreće vrtoglavi uspon ovog simpatičnog sportskog kolektiva. U sezoni 2017/18. OKK Čačak ’94 osvaja prvo mesto u Drugoj srpskoj ligi i plasira se u Prvu srpsku ligu. U tom rangu 2018/19. plasira se na osmo mesto, a već sledeće godine zauzima drugo mesto, što mu nije bilo dovoljno za prolaz u viši rang, jer je sticajem čudnih okolnosti to pošlo za rukom kruševačkom Napretku, trećeplasiranoj ekipi. Međutim, u narednoj 2020/21. godini Čačak ’94 postaje prvak Prve srpske lige, sa svim pobedama i sa prosečnom razlikom od 23,5 poena po utakmici. U Drugoj ligi Srbije ovaj klub se zadržao samo jednu godinu, jer je osvajanjem drugog mesta, iza subotičkog Spartaka, ušao u najveći stepen košarkaškog takmičenja u našoj zemlji. Tako je ovaj klub za pet godina preskočio četiri ranga takmičenja. Nisam siguran da je to još nekom klubu uspelo da ostvari na parketu (bilo je kupovine mesta i preskakanja rangova).
Ono što posebno raduje sve ljubitelje igre pod obručima u gradu košarke je podatak da su ovaj istorijski uspeh ostvarili igrači koji su skoro svi rođeni Čačani: Mladen Pantić (1982), koji je čačanski zet, Radenko Pilčević (1986), Đorđe Tresač (1987), Đorđe Majstorović (1990), Matija Popović, Bratislav Paunović (1995), Vuk Gugović (1998), zatim trojica koji su „sa strane“: Pavle Jokić (1995), Stefan Dimitrijević (1999), Jovan Zdravković (2000) i mladi, talentovani kadetski prvaci države: Nikola Popović (2003), Luka Andrić (2004) i Đorđe Ćurčić (2004). Njihov trener svih ovih godina uspona bio je profesor fiskulture i nekadašnji igrač Borca, sarajevskog Željezničara i Crvene zvezde, Zoran Stefanović. U plej-ofu ekipu je sa klupe vodio Ivan Radovanović, a pomoćnik mu je bio Vojo Popović. Predsednik kluba je Milan Popović, sekretar Nikola Keljević, tim menadžer Marko Radovanović, a sportski direktor Đorđe Mićić. Bez ikakve sumnje najveće zasluge za ovaj istorijski uspeh pripadaju finansijeru kluba gospodinu Vuku Popoviću.
Foto: klupska arhiva