Cica Kalušević, neponovljiva karijera
- January 1, 2017
- 2 comments
- Svetislav Marković
- Posted in ISTORIJA
Profesor Svetislav Marković, autor zapaženog feljtona o Radmilu Mišoviću, javio nam se pričom o Cmiljki-Cici Kalušević, još jednoj košarkaškoj legendi rođenoj u zapadnoj Srbiji. Stzicajem okolnosti, kalendarsku 2016. završili smo pričom o Sonji Petrović, najboljoj košatrkašici Srbije u olimpijskoj godini, a novu 2017. počinjemo sećanjem na Cicu Kalušević, jedinstvenu figuru u našem sportu,istovremenoj reprezentativki u atletici i košarci, najboljem strelcu Evropskog prvenstva 1960. u Sofiji.
Nije joj bilo lako da se izbori da joj u novinama izađe korektno, kršteno ime. Ko će ga znati zašto, u matikčne knjige upisana je kao Cmiljka a čak i kad su novinari tačno napisali mašinski slagači ili kasnije lektori «ispravljali» su u Smiljka misleći da je u pitanju greška. Možda je zato od malena bila i ostala Cica, oko tog nadimka nije moglo biti dileme. Nekadašnji jugoslovenski sport zadužila je višestruko: kao državna reprezentativka i višestruka šampionka i reprezentativka (istovremeno!) u košarci i atletici, atletska rekorderka Jugoslavije u bacanju koplja, po završetku karijere kondicioni trener i savezni kapiten ženske koàrkaške reprezentacije. Sportska karijera bez presedana.
Rođena je u Ivanjici 9. aprila 1933. godine. Osnovnu školu završila je u rodnom mestu (1944) sa odličnim uspehom. Nižu gimnaziju u Ivanjici (1948) a Trgovačku akademiju u Beogradu. Kasnije je završila fakultet za fizičko vaspitanje i radila kao profesor u Medicinskoj školi u Beogradu.
Visoka i snažna bila je kao stvorena za sport. Sportsku karijeru započela je u Atletskom klubu BSK (1949) u kome se takmičila do 1953. kada je prešla u „Crvenu zvezdu“. Postizala je zapažene rezultate u bacanju kugle i diska, a posebno u bacanju koplja. Jugoslovenska rekorderka u bacanju koplja bila je pet puta (u periodu od 1953. do 1962. godine), sa najboljim rezultatom od 48,81 metara (1956). U toj disciplini bila je šest puta pojedinačni prvak Jugoslavije (1952. i 1953, kao članica BSK; 1954, 1956, 1957. i 1958, kao takmičarka AK „Crvena zvezda“). Za atletsku reprezentaciju Jugoslavije nastupala je 44 puta. Učestvovala je na dva atletska prvenstva Evrope: 1954. u Bernu (šesto mesto sa 46,78 m) i 1958. u Stokholmu (12. mesto sa 45,42 m). Na letnjoj Univerzijadi održanoj u Dortmundu 1953. osvojila srebrnu medalju. Ispunila normu za učešće na Olimpijadi 1956. u Melburnu , ali je bez objašnjenja izostavljena sa spiska putnika.
Istovremeno je igrala košarku u „Crvenoj zvezdi“ , naravno na poziciji centra, sa kojom je devet puta osvajala košarkaško prvenstvo Jugoslavije (od 1953. do 1960. u kontinuitetu i 1963). Bila je celu deceniju kapiten KK „Crvena zvezda“. Igrala je za reprezentaciju Jugoslavije na dva košarkaška Prvenstva sveta: 1959. u Moskvi (četvrto mesto) i 1964. u Limi (šesto mesto). Na četvrtom Svetskom prvenstvu u Peruu (1964) bila je druga na listi strelaca sa 78 koševa. Sa reprezentacijom je nastupala i na šest šampionata Evrope: 1954. u Beogradu (pete), 1956. u Pragu (devete), 1958. u Lođu (četvrte), 1960. u Sofiji (pete), 1962. u Miluzu (pete) i 1964. u Budimpešti (sedme). Na sedmom Evropskom prvenstvu u Bugarskoj (1960) bila je najbolji strelac šampionata sa 100 koševa. Ukupno je na evropskim prvenstvima dala 351 poen. Igrala je i na dva Balkanska šampionata: 1963. (drugo mesto) i 1964. (treće). Od 1953. do 1958. bila je državna reprezentativka i u atletici i u košarci, što je prava retkost. Pet puta je bila šampionka Jugoslavije u dva sporta istovremeno (1953, 1954, 1956, 1957. i 1958). Nastupala je na dva svetska i osam evropskih šampionata u dva različita sporta! Prva je žena koja je odigrala 100 utakmica za košarkašku selekciju Jugoslavije. Za državnu reprezentaciju nastupala je 115 puta u periodu od 1953. do 1964. godine i postigla 1.103 koša. Od košarke i aktivnog bavljenja sportom oprostila se 1967. i posvetila pedagoškom radu. Košarkašku karijeru završila je igrajući za francuske i italijanske ekipe.
Dva neverovatna kurioziteta vezana su za njenu sportsku karijeru: kada je prvi put uzela koplje u ruke bacila ga je dalje od jugoslovenskog juniorskog rekorda a posle samo pet meseci bavljenja košarkom postala je reprezentativka Jugoslavije!
Za svoj veliki doprinos razvoju sporta dobila je najveća sportska i društvena priznanja: Majsku nagradu – najviše republičko priznanje u sportu (1964), Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom i Orden rada sa srebrnim vencem.
Bila je kondicioni trener i savezni kapiten ženske košarkaške reprezentacije na Evropskim prvenstvima 1968. i 1970, članica Komisije za žensku košarku KSJ, članica predsedništva SOFK opštine Stari Grad i Saveta JLS „Sport“. Nije se udavala. Preminula je u Beogradu 20. jula 1989. godine i sahranjena u Aleji zaslužnih građana.
Sa Cmiljkom-Cicom Kalušević može se, donekle, porediti samo Jelena Genčić, reprezentativka i šampionka u rukometu i tenisu.
Ženska reprezentacija Jugoslavije na SP 1964. u Peruu, Cica Kalušević je poslednja s leva u donem redu (privatna arhiva)
Cica Kalušević je bila i nastavnik fizičkog u OŠ Ivan Goran Kovačić u Beogradu…meni predavala i odvela na Kalimegdan…
Divan covek i pedagog, bila je nastavnik fizičkog obrazovanja u Medicinskom centru na Zvezdari, sjećam je se UVJEK s ponosom i radošću ..