![]({"full":{"0":"2016\/03\/trovanje-1.jpg","1":672,"2":372,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2016\/03\/trovanje-1.jpg"}})
“Da imam pištolj, sad bih se ubio!”
- March 16, 2016
- 0 comments
- Bojan Šoć
- Posted in ISTORIJA
Kad ste posljednji put gledali vrhunsku košarku u formatu pet na tri? Mnogi će se vjerovatno prisjetiti prve utakmice finala plejofa Superlige Srbije u sezoni 2013/14 između Partizana i Zvezde, i njenog skandaloznog završetka nakon opšte tuče na parketu. Kad smo već kod košarke, te večeri teško da je mogla da nosi epitet „vrhunska“ – bila je u drugom planu i sve je izgledalo dosta ružno.
A sada zamislite nešto slično, ali u malo drugačijem ambijentu i s kudikamo većim ulozima: majstorica četvrtfinala Evrolige, 15.000 tifoza u dupke punoj dvorani, huk s tribina frenetične mase koja traži pobjedu i desetkovani protivnik sa samo petoricom igrača u zapisniku. Pogodili ste – nalazimo se u Pireju, u hali “Mira iprijateljstva”, na kalendaru je 16. mart 1995. i upravo treba da počne jedan od najkontroverznijih mečeva u savremenoj istoriji evropske košarke. U prvoj utakmici četvrtfinalne serije CSKA je u Moskvi isprašio prebogati, favorita Olimpijakos sa čak 30 poena razlike. Grci su uzvratili pobjedom na svom terenu i kao bolje plasirana ekipa u prethodnoj fazi takmičenja dobili šansu da pred svojim navijačima izbore plasman na Fajnal for u Saragosi.
Imućni vlasnik crveno-bijelih Sokratis Kokalis je sanjao evropsku titulu i galantno trošio u namjeri da ostvari san. Nezvanično, budžet Pirejaca te sezone premašio je za ondašnje prilike astronomskih 20 miliona dolara. Roster domaćina izgledao je moćno: u ulozi prve violine – američki košgeter Edi Džonson (preko 19.000 postignutih poena u 17-godišnjoj NBA karijeri, sezona 1994/95 bila mu je jedina epizoda u evropskoj košarci), olimpijski šampion iz Seula Aleksandar Volkov na poziciji krilnog centra, veoma jak centarski par Fasulas-Tarlać, dijete Olimpijakosa, kapiten ekipe i zaštitni znak kluba Jorgos Sigalas, pouzdani organizator igre Milan Tomić i hrvatski džoker sigurne ruke Franko Nakić, potpomognuti trojicom grčkih rezervista u epizodnim ulogama. Šef struke – jedan od najboljih grčkih trenera svih vremena Janis Joanidis.
Nasuprot njima – armejci na čelu sa šefom stručnog štaba Stanislavom Jerjominim, nekadašnjim nezamjenjivim plejmejkerom CSKA i reprezentacije SSSR. Moskovljani su igrali lepršavu, brzu, kombinatornu košarku i mada je klub bio u teškoj finansijskoj krizi (plate su kasnile po nekoliko mjeseci) u svakom meču izgarali do posljednjeg atoma snage. Uprkos kudikamo skromnijim mogućnostima kad je novac u pitanju i Jerjomin je imao svoje adute: reprezentativce, osvajače srebra na SP u Torontu 1994. Vasilija Karasjova, Sergeja Panova i Jevgenija Kisurina, afirmisanog šutera top kalibra Igora Kudelina, trio solidnih centara Grezin-Kurašov-Kornjev, jako talentovanog 19-godišnjaka Nikitu Morgunova na pozicijama 4 i 5… Šanse armejaca na papiru nisu bile velike, ali samo bi totalni košarkaški laici unaprijed otpisali CSKA.
Drama Moskovljana, međutim, počela je one iste večeri kad je Olimpijakos odnio pobjedu u drugom meču i izborio majstoricu. Grci su 14. marta slavili, 86-77, a gostima nije pomogla ni maestralna simultanka Karasjova koji je upisao 31 poen, ubacio dvije trojke i bio nepogrješiv s linije slobodnih bacanja (9-9).
U namjeri da rekonstruišu zbivanja u hali “Mira i prijateljstva”, kolege iz visokotiražnog dnevnika Sport Ekspres su svojevremeno intervjuisale neposredne aktere događaja. Po riječima masera armejaca Askera Barča, u skladu s uobičajenom praksom domaćini su uoči početka meča ostavili pored klupe gostiju pakovanje flaširane mineralne vode. Barčo je sam pocijepao ambalažu, otvorio jednu flašu i povukao gutljaj. Prilikom zagrijavanja, kao i u toku same utakmice vodu su pili svi igrači CSKA, dodao je maser.
“Popili smo skoro sve. Poslije utakmice sam po običaju predložio momcima da preostale flaše ponesemo u hotel. Nikita Morgunov je zgrabio jednu, stisnuo je i primijetio da iz nje curi tanak mlaz vode. U tom trenutku taj detalj nije privukao ničiju pažnju. Velika stvar – rupa”, prisjeća se Barčo.
Centru Andreju Kornjevu sumnjiv je bio detalj iz svlačionice.
“Kad smo se vratili u svlačionicu nakon utakmice, tamo su nas čekale dvije gajbe napitka getorejd. Neko je odmah primijetio da na grlićima pojedinih flaša nedostaje zaštitni omotač i da su čepovi odvrnuti. Samo što smo počeli da se presvlačimo u svlačionicu je uletio jedan od članova osoblja Olimpijakosa. Preplašenog pogleda zgrabio je jednu gajbu getorejda i istrčao napolje. Momci koji su prije toga stigli da uzmu flaše iz te iste gajbe su nam skrenuli pažnju: svaka od njih je imala zaštitni omotač”, vraća film Kornjev.
Prve simptome trovanja osjetio je Kisurin – slabost, zamor, depresivno stanje. Na nešto slično ubrzo se požalio i Karasjov. “Da imam pištolj, sad bih se ubio”, rekao je plejmejker Kisurinu. U hotelu mu je bilo malo bolje, ali je zato Kudelin počeo da halucinira. “Hotelska soba mi se širila pred očima kao da je od gume. Koji sekund kasnije počeli su da mi se priviđaju neki antički ćupovi, ali sam pomislio da je premor uzrok svega”, priča Kudelin.
Noć je nekako prošla, a Karasjov i Kisurin su narednog jutra odlučili da prošetaju do obližnjeg kafića i popiju kafu.
“Prešli smo svega 50 metara i osjetili veliki zamor. Sjeli smo na klupu. Zapitali smo se da li je moguće da smo se prethodne večeri na utakmici tako premorili… Upravo u tom trenutku Vasjino lice je počelo da se grči”, nastavlja Kisurin. Nakon injekcije koju mu je dao klupski ljekar Karasjovu je bilo malo bolje, ali kako se kasnije ispostavilo, samo privremeno. Istog dana, u trenucima odmora u hotelskoj sobi prije odlaska na trening, Kisurin se požalio ljekaru Olegu Parfjonovu: “Ne mogu da ležim. Čim zatvorim oči na mene sumanuto juri neki voz!”
Armejci su tog dana spavali duže no obično, a uspavani su bili i na treningu. Dok je “brusio” šut, Morgunov je najednom osjetio snažan grč u predjelu vrata i glava mu se u trenu “zalijepila” za rame. Ubrzo nakon toga grčevi su se proširili i na mišiće nogu i leđa. Iste simptome imao je i Kudelin.
“U tim trenucima osjećao sam se kao čovjek koji boluje od cerebralne paralize. Baš sam se uplašio. Ako ste gledali film ‘Totalni opoziv’, onda se sjećate scene u kojoj se glavni junak u tumačenju Švarcenegera nekoliko sekundi nalazi na planeti na kojoj nema vazduha. Nešto slično se dešavalo i meni, ali na javi. Spazam pluća, prekid disanja, oči kao da će da iskoče napolje”, sjeća se Kudelin.
On i Morgunov su direktno s treninga prebačeni u bolnicu, a nakon povratka u hotel pozlilo je i Panovu – jaki grčevi, konvulzije čitavog tijela, pjena na ustima… I on je smješten u bolnicu, a na infuziji su sutradan, nekoliko sati uoči početka majstorice, završili i Kornjev i Karasjov. Sastav Moskovljana je bukvalno prepolovljen, u stroju je ostalo samo pet koliko toliko zdravih igrača! Grčki ljekari su bili zbunjeni, u prvi mah su čak pomislili da imaju posla s narkomanima. Njihove ruske kolege, međutim, nijednog trenutka nisu sumnjale da se radi o klasičnom trovanju.
“Bilo je jasno da je riječ o preparatu koji utiče na centralni nervni sistem”, rekao je Parfjonov. Prema tvrdnjama grčke strane, u krvi i mokraći hospitalizovanih košarkaša nisu pronađene nikakve toksične supstance. Laboratorijske analize vode koje su naknadno urađene u Moskvi navode na suprotan zaključak: armejci su unijeli u organizam ogromne doze psihotropnog preparata haloperidola! Naravno, u momentu kad je trebalo odlučiti da li će crveno-plavi bez polovine sastava izaći rivalu “na crtu”, rukovodstvo kluba i stručni štab nisu imali ta saznanja. Na dan utakmice 16. marta u opciji su bila samo dva scenarija: odigrati meč u predviđenom terminu, ili ga odložiti barem za par dana dok se rekonvalescenti ne oporave.
Komesar FIBA, Bugarin Valentin Lazarov, je dobio instrukcije iz centrale da sam donese odluku na licu mjesta. Grčki ljekari su ga ubjeđivali da će oporavak armejaca biti relativno brz nakon čega je Lazarov zamolio čelnike Olimpijakosa da pristanu na odgodu meča. Umjesto pristanka Pirejci su upitali funkcionera ko će da plati drakonske penale organizatoru televizijskog prenosa ako meč bude odgođen. Prema raznim izvorima, iznos kompenzacije je varirao od 50 do 100 hiljada dolara. Bio je to indirektan ultimatum Rusima – ako ne izađu na megdan, krivci će biti isključivo oni. Suma je bila “preteška” za tanak budžet Moskovljana, i njihovi čelnici su na kraju pristali na majstoricu u redovnom terminu.
Unaprijed prežaljena, petorka u sastavu Kisurin, Vadejev, Spiridonov, Kurašov i Grezin (postava bez klasičnog plejmejkera, sa dva centra, u evroligaškoj sezoni 1994/95 niko osim Kisurina nije imao više od 18 minuta po utakmici) izašla je na parket da skupo proda kožu. Grci – očigledno pod ogromnim pritiskom – u uvertiri nisu mogli ništa da pogode, dok je CSKA maltene svaku uhvaćenu loptu pod svojim košem u narednom napadu pretvarao u poene. Joanidis je rotirao, ali prednost armejaca je polako rasla: pet poena, sedam, devet, da bi u 12. minutu poslije trojke Alekseja Vadejeva dostigla maksimalnih 11 razlike (21-10)! Panika u taboru favorita i nevjerica na tribinama – Rusi se lavovski bore i ne pomišljaju na predaju. Kao i uvijek, krasi ih nesalomiv karakter i ogromna snaga duha, ali pitanje je koliko mogu fizički da izdrže u istom ritmu i sačuvaju “pun” sastav do kraja utakmice.
Pred kraj prvog poluvremena Grci hvataju priključak – Džonson je namjestio nišan, bekovi crveno-bijelih se rastrčali, a Nakić vezao sedam poena. Kad je u 15. minutu Šibenčanin svoju seriju krunisao efektnim zakucavanjem za prvo vođstvo domaćina (27-25), vulkan na tribinama je proradio. Protivnik je bio u naletu, ali Jerjominovi momci nisu klonuli duhom. Kisurin je uzvratio trojkom, a na poluvremenu prednost domaćina iznosila je samo pet poena. Nastavak očekivano donosi Rusima i prvi gubitak – u toku je 25. minut, na semaforu skromnih šest poena viška za Grke (43-37), Kurašov pravi faul u napadu. Ruskom centru je to peta lična, CSKA nastavlja s četvoricom, a Joanidis ni u snu ne pomišlja da izvuče iz igre jednog od svojih pulena i barem formalno izjednači šanse ekipa. Grci koriste brojčanu prednost, postepeno povećavaju razliku, a na 6:10 do kraja utakmice gosti ostaju i bez Spiridonova koji je te večeri bio njihov najbolji igrač (21 poen, 11 skokova, dvije trojke). Krilo Moskovljana mora da napusti parket zbog povrede butine što protivnik koristi da „skupi“ reket i hermetički zatvori prilaze košu – u igri pet na tri gosti na protivničkoj polovini terena najčešće tapkaju loptu van linije za tri poena i ispaljuju trojke pred sam istek napada. U neravnopravnoj borbi vođstvo Grka raste, a Jerjomin donosi odluku da prekine muke svojih igrača i naređuje Vadejevu da napravi peti faul što bi automatski značilo i definitivan prekid utakmice. Bek armejaca faulira protivnika i napušta parket, ali u igru se neočekivano vraća Spiridonov – na klupi su mu bandažirali nogu i on je ponovo u stroju!
“Vidjevši šta se dešava, naredio sam Vadejevu da napravi faul. Nakon što je dobio petu ličnu na terenu se najednom našao Spiridonov. U sveopštoj ludnici jednostavno me nije čuo. Sa sigurnošću tvrdim – da je CSKA u majstorici imao još barem dva igrača na klupi sve je moglo drugačije da se završi. Ekipa je bila fantastično ‘nabrijana’ uoči utakmice. Naša druga petorka se faktički ravnopravno borila s Olimpijakosom čitavo prvo poluvrijeme! Grci su bili smrtno preplašeni”, izjavio je Jerjomin.
Toliko preplašeni da je Joanidis tek pred sam završetak utakmice, kada se prednost njegove ekipe popela na 20 poena, odlučio da prekine farsu i povuče dvojicu igrača s terena. Do kraja meča igralo se tri na tri, a Grci su ubjedljivo slavili – 79-54. Prema riječima Lazarova, on je uoči utakmice predlagao šefu struke Olimpijakosa da izvede na teren samo jednu petorku i izjednači šanse rivala (propozicije FIBA su to dozvoljavale), ali je Joanidis ponudu glatko odbio.
“Joanidis se pred utakmicu savjetovao sa mnom kao kapitenom ekipe šta da radimo ako neko od igrača CSKA zaradi pet ličnih grešaka”, prisjeća se Sigalas. “Tada nismo donijeli konačnu odluku. U principu, vjerovatno je trebalo izjednačiti broj igrača, ali nam protivnik nije dao šansu da rizikujemo na taj način. Kapa dole petorici igrača CSKA, napravili su podvig”.
Istinu o onome što se zaista desilo u Pireju sredinom marta devedeset pete nećemo saznati nikada. Moralo bi se desiti čudo, pa da misteriozni trovači armejaca nakon toliko godina sami progovore i pokajnički priznaju krivicu. Čitava stvar u Atini je brzo zataškana (pomoć Rusima u istrazi je nudio najveći rival crveno-bijelih Panatinaikos, ali su je oni odbili), a istraga koju je CSKA samostalno sproveo nakon povratka ekipe u Moskvu nije imala većeg odjeka, djelimično i zbog toga što je obavljena bez prisustva zvaničnika FIBA ili izaslanika Olimpijakosa. Nakon incidenta niko u ruskom taboru nije upirao prst u vlasnika i upravu rivala, prema riječima Jerjomina, čelnici renomiranog kluba sigurno ne bi naredili nešto slično. Sumnja je pala na tehničko osoblje crveno-bijelih, a prema jednoj od verzija i na tifoze Olimpijakosa koji su navodno sve izrežirali i obavili sami. Pominjale su se i nelegalne kladionice u Atini s astronomskim ulozima na pobjedu Grka što je značilo da CSKA treba zaustaviti po svaku cijenu. Kako bilo da bilo, zbivanja u Pireju bacila su veliku mrlju na trijumf Olimpijakosa i ostavila u neizbrisivom sjećanju podvig momaka koji su odbili da istaknu bijelu zastavu.
Tog proljeća Sigalas i društvo su u Saragosi stigli do finala gdje im je rampu spustio madridski Real Željka Obradovića s fenomenalnim Sabonisom u glavnoj ulozi. Kokalisov san o evropskoj tituli dvije godine kasnije ispunio je Dušan Ivković – crveno-bijeli su se popeli na krov Evrope pobjedom u rimskom finalu nad Barselonom. Nakon devedeset pete intenzitet rivalstva CSKA i Olimpijakosa stalno je rastao, a poslije nedavnih okršaja u kojima se grčki superklub faktički pretvorio u dželata armejaca, u Moskvi definitivno nema jačeg magneta za publiku. Nevjerovatan preokret Ivkovićevih momaka u istanbulskom finalu Evrolige 2011/12, Barcokasova lekcija Mesini u Londonu godinu dana kasnije, prošlogodišnja simultanka Spanulisa u završnici madridskog polufinala… sve su to svježe rane koje i danas bole armejce. Dio duga CSKA je Grcima vratio prije mjesec dana u okviru Top 16 u prisustvu skoro 12.500 ljudi. Na blagajni je tada ostalo samo 27 neprodatih ulaznica, a uoči utakmice autograme su u holu dvorane dijelili Panov, Kudelin, Vadejev i Kurašov. Moskovljani će uskoro ponovo put Pireja, a sve nas čeka još jedna nezaboravna utakmica velikih rivala. Igraće se pet na pet i pobijediće bolji. Tako barem to funkcioniše kad su ruke čiste.
Photo: YouTube i privatna arhiva