Danilo Andjušić: Uživam u svakoj sekundi
- February 7, 2020
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in EVROPA/SVET
Prije nekoliko dana zvanični sajt LNB francuskog prvenstva je objavio prelijep članak koji je posvetio Danilu Andjušiću, srpskom košarkašu koji od ove godine nosi dres broj 33 u timu Bourg en Bresse. Prije nego što prevedemo najinteresantnije dijelove ovog članka, potrebno je da kažemo nekoliko riječi o srpskom košarkašu:
Danilo Andjušić je nakon prvog kola francuskog prvenstva JEEP ELITE postao član kluba koji trenira Savo Vučević, i kroz 20 utakmica je postao najbolji strijelac i najbolji igrač ovog kluba. Samo na jednoj utakmici Danilo nije bio u prvoj petorki, a koliko povjerenje u njega ima njegov trener Vučević najbolje pokazuje da je upravo on igrač koji ubjedljivo najviše vremena provodi na terenu – igrao je čak 29,2 minuta po utakmici. Za to vrijeme postao je najbolji strijelac sa 16,1 poenom po utakmici, a i najbolji od svih suigrača jer je ostvario isti takav indeks ukupne uspješnosti (16,1). Imao je 3,4 skoka, i sa 3,6 uspješnih dodavanja po utakmici je jedan od najboljih dodavača u svom timu. Na svakoj utakmici presječe po 1,5 lopti, a njegov prosjek uspješnih šuteva za 2 poena je 45,5% i jedan je od najboljih trojkaša u prvenstvu sa 47,9% uspješnih šuteva. Slobodna bacanja je realizovao sa 84% prosjekom na svakoj utakmici, a u prosjeku isprovocira i po 4,3 faula protivničkih igrača.
Svi su prezadovoljni učinkom Danila Andjušića jer u ovoj sezoni klub ostvaruje najbolje rezultate u istoriji i postoje sve šanse da se plasiraju u play-off što bi bio najbolji plasman kluba u istoriji. Trenutno nakon 21 odigrane utakmice tim se nalazi na petoj poziciji i ima 3 pobjede više od prvog tima koji zaostaje za kanididatima za doigravanje za prvaka.
Bourg en Bresse je 10. na listi najbogatijih klubova sa budžetom od 5.354.000 € i odlične rezultate ostvaruje ponajviše zahvaljujući odličnoj liniji trenera Vučevića i njegovog najboljeg igrača Andjušića. Za 62% ostvarenih pobjeda u prvenstvu upravo je najzaslužniji ovaj 28-godišnji srpski šuter.
Andjušić (195 cm) je započeo karijeru u Hemofarmu, a onda je iz Vršca preselio u Partizan, pa u Bolonju, Valladolid, Bilbao, Wloclavek, Perm, Kazan i Igokeu, i sada je veoma uspješan u novom klubu u ovom malom francuskom gradu (grad Bourg en Bresse imao oko 50.000 stanovnika).
U Bourg je došao kao zamjena povrijedjenom Garret Sim-u, a onda je ubrzo postao nezamjenjljiv i nikoga nije iznenadilo što je klub produžio ugovor do kraja sezone. Tada još nisu znali da će upravo Andjušić da postane jedan od ključnih igračkih faktora u ostvarivanju ovogodišnjih ambicija.
Kada je Danilo Andjušić došao u klub 28. septembra prošle godine niko nije niti pomišljao da će već nakon dva treninga uspješno da odigra prvu utakmicu protiv devetostrukih prvaka Francuske Pau-Lacq-Ortheza, i to na njihovom terenu. Vučević i Andjušić su putovali zajedno jer su ostali igrači otišli jednim, a njih dvojica drugim avionom. Vučević je svo vrijeme pričao Danilu o francuskoj košarci i o uslovima u francuskim klubovima. Posebno je bilo bitno što je trener kazao da u potpunosti ima povjerenje u ovog srpskog košarkaša. Izuzetno motivisan da već na prvoj utakmici pokaže svoje vrijednosti, Andjušić je počeo u prvih pet i niko, pa ni trener Vučević nije vjerovao da će on baš odigrati svoj debi na tako impozantan način. Igrao je Andjušić 29 minuta i postigao 31 poen, odmah bio igrač kola i logično bio je u prvoj petorki drugog kola šampionata.
Te večeri nije bilo teško prepoznati da je Danilo vrsni strijelac jer je prvih 7 poena za svoj novi tim on postigao. Kada je završio sa 16–10 svima je bilo jasno kako je izuzentno kvalitetan igrač došao u redove Bourg en Bressea. Kako je šutirao trojke 8–6 njegova ekipa je ostvarila drugu pobjedu u sezoni (87–93), a Andjušić je kazao:
“Da, skoro svi su bili iznenadjeni, ali ja nisam. Nisam sjedio skrštenih ruku dok nisam imao klub. Radio sam izuzetno jako i svakodnevno mislio o tome kako ću da iskoristim priliku koju sam željno iščekivao. Bio sam u formi. Kada sam došao u Boug en Bresse svi su me dočekali raširenih ruku, bez obzira da li se radilo o stručnom štabu gdje je bio i pomoćni trener Boban Savović (nekadašnji igrač Partizana), ali i kineziterapeut Zlatan Hadžismajlović, ili o svim igračima, kao i ljudima iz klupske administracije.Sve to mi je donijelo puno samopovjerenja na mojoj prvoj utakmici u koju sam ušao potpuno spreman”.
Mnogi su se pitali da li je to bila debitantska šansa? Andjušić je na najbolji način odgovorio jer je na sljedećoj utakmici protiv Chalons-Reims u gostima postigao 14 poena, a onda na trećoj utakmici protiv Orleansa ponovo velikih 24 poena. Bourg en Bresse je ostvario najbolji početak u istoriji kluba jer 4 uzastopne pobjede nikada nisu ostvarili u prva četiri kola prvenstva.
Nije Andjušić bio samo strijelac, nego je učinio mnogo da njegovi suigrači igraju veoma dobro. Često se nalazio u poziciji graditelja igre pa je na jednoj utakmici imao 9 dodavanja, a njegovi suigrači ukupno 10 uspješnih dodavanja. Generalni menadžer kluba (i sam nekada odlični prvoligaški trener) Frederick Sarre je rekao:
“On je bio upravo onaj profil igrača kakvog smo tražili kada se povrijedio Garret. Tražili smo strijlca koji će da bude u mogućnosti da pogadja koševe – dakle prava dvojka – šuter, ali i igrač koji će da odigra kao play kada bude bilo potrebno da razigra ekipu ili da odigra pick’n’roll za njega ili za suigrače.
Sarre je posebno naglasio da je stil igre Andjušića došao još više do izražaja kada se i glavni graditelj igre Zack Wright povrijedio. Danilov učinak je bio tako veliki da je on najviše doprinio da rezultati ovog kluba budu kao nikada do sada. JEUNESSE LAÏQUE DE BOURG-EN-BRESSE (kako se klub zvanično zove, a to bi u prevodu bilo kao kod nas Gradski omladinski klub) je od početka odigrao 21 utakmicu, od čega je pobjedio čak 13 puta. Danas je svima jasno zašto je brešanski klub produžio ugovor do kraja sezone svom “pépite serbe” (srpskom dragulju, ili srpskom slatkišu).
PETI NAJBOLJI STRIJELAC SAMPIONATA
Kao što smo kazali, sa svojih 16,1 poena po utakmici Danilo Andjušić je peti najbolji strijelac prvenstva, a sa isto toliko indeksnih poena on je na devetom mjesto medju igračima JEEP ELITE lige. Andjušić je visoko rangiran i medju šuterima trojki gdje je trenutno na osmom mjestu, a ne smijemo zaboraviti da je bio i učesnik All Star Game kada je u takmičenju trojkaša bio poražen tek u finalu.
Bivši reprezentativac Srbije na EuroBasketu 2013. godine u Sloveniji je možda upravo u Bourg en Bresse pronašao mjesto gdje će se stabilizovati i igrački u potpunosti iskazati. Njegova karijera od Vršca do Bourg en Bressea je bila protkana čestim mjenjanjima klubova, pa je sadašnji jedanaesti po redu u kojima je nastupao Andjušić.
Kao jedan od najboljih mladih igrača generacije 91′ koja je bila prvak Evrope u kategoriji kadeta i juniora (U16 i U18), a ovu drugu titulu je Andjušić osvojio protiv Francuske u finalnoj utakmici EuroBasketa za juniore (na ognjšstu “pijetlova” – Metz 2009. godine). Tada je Andjušić bio jedan od najboljih igrača finala postigavši 22 poena.
“Biti član nacionalne ekipe za nas u Srbiji je posebna čast i obaveza za svakog sportistu, a posebno za nas mlade košarkaše. Dakle, te dvije zlatne medalje su uvijek imale posebno mjesto u mom srcu”, naglasio je Andjušić.
Za one koji su zaboravili, u ekipi Francuske na istom prvenstvu U18 su nastupali i bili medju najboljima Evan Fournier (NBA igrač Orlando Magica) i dobro znani Léo Westermann koji je kasnije zajedno sa Danilom nastupao za Partizan : “Leo je moj prijatelj. Znamo se odavno i prije nego što sam došao u Bourg en Bresse ja sam ga pozvao i dugo smo diskutovali i dao mi je veoma korisne i dobre savjete”.
PARTIZAN- ŠPANIJA – PARTIZAN
Kao klinac od 20 godina sam 2011 godine potpisao ugovor na 4 godine sa Partizanom. Partizan je bio moj klub, bio sam njegov navijač oduvijek. Gledao sam mnoge utakmice Partizana sa mojim ocem. Bilo je posebno zadovoljstvo da postanem član mog omiljenog kluba i da nastupam pred njegovim vjernim navijačima. Posebno je velika stvar bila i to što sam već u prvoj godini igrao u Euroleague. U prvoj sezoni smo postali prvaci i osvajači Kupa Srbije. Druga sezona sa Duškom Vujoševićem je bila složenija. Igrao sam manje nego prve godine. Uvijek sam mislio da je za mladog igrača najvažnije da što više igra na utakmicama, a kako tako nije bilo onda sam brzo shvatio da je za mene bilo najbolje da odem iz kluba. Naravno da je to bila teška odluka, jer je u mom srcu uvijek bio Partizan.
Danilo Andjušić je bio nekoliko mjeseci u Virtus Bologne, a nakon toga ga je put nanio na upoznavanje sa klubovima Liga Endesa. Valladolid je bio u crvenoj zoni ispadanja. “Stalno su mjenjali igrače i niko od nas nije bio skoncentrisan na našu igru. I pored toga to je bilo nevjerovatno iskustvo za mene, jer je to bila prva kompletna sezona u jednoj drugoj zemlji osim Srbije. Igrao sam puno u možda najboljoj ligi u Evropi i stekao nevjerovatno puno iskustva.”
Dobre igre su proizvele interesaovanje drugog kluba, pa je Andjušić sezonu 2014-15 proveo u Bilbaou. Danilo se rado prisjeća toga:“To je bila moja najbolja sezona. Prethodnu Bilbao je završio na 14. mjestu i niko nije bio spreman da se kladi niti za evro na nas. Nama se sve poklopilo, igrači su se slagali medjusobno kao nikada, imali smo odličnu hemiju i na kraju uspješno završili sezonu na četvrtom mjestu. Ja sam imao šansu da sam igrao sa igračima evropskog nivoa Mumbruom, Raulom Lopezom…”
Naredna godina je bila iznenadjujuća za mene. Srce me vuklo i ja sam se vratio u Partizan i moj Beograd. Svi su mi govorili da to nije bila dobra ideja, čak mi je i moj agent savjetovao drugačije, a ja sam mislio o povratku kući i igranju pred mojim navijačima. Želio sam da osjetim ponovo istu energiju koja je dolazila sa tribina. Ništa se nije desilo kako sam zamišljao i kako sam želio, ali ja ni sada ne žalim zbog tog povratka”.
RUSKE PLANINE
Za Danila Andjušića je slijedila jedna “rock’n’roll” sezona započeta u ruskom gradu Permu, gdje je otišao u VTB League i nagomilan iskustvom i željom za dokazivanjem imao je oko 20 poena po utakmici: “Ja sam potpisao tamo zato sšto su mi dali ulogu vodje i lidera tima. Igrao sam veoma dobro i bio sam All Star u VTB Ligi, a onda sam u februaru otišao u Unics Kazan koji me zvao u svoje redove (tamo sam igrao sa novim igračem Strasbourga Artsiomom Parakhouskim). U narednoj sezoni smo igrali Final Four EuroCup takmičenja. Bilo je puno ugodnih trenutaka u Rusiji.”
U 2018 godini bila je nova okuka od 180 stepeni u njegovoj karijeri. Danilo je napustio Rusiju i otišao je u daleko skromniji klub Igokea u Bosni. “Tamo sam igrao i očekivao novu priliku za iskazivanje u inostranstvu. Igokea mi je ponudila dobar ugovor i značajnu ulogu u ekipi. Kako se približavalao rodjenje mog sina, to sam se opredijelio da budem blizu porodice. Kad se rodio sin, za mene je to bio najvažniji dogadjaj u životu”.
Kako je Danilo zavrio sezonu u ABA ligi sa skromnih 11,3 poena i sa procentom uspješnih šuteva od 39,4% ili sa 8,5 indeksom učinka u 2018-19, znao je da će da bude teško da pronadje klub s kojim bi mogao da igra evropsko takmičenje. Trenirao je, a ljetni dani su prolazili i nije bilo nikakvih novih konkretnih ponuda. Odlučio se na drastične promjene i onda kada sportista vrijedno trenira osmijeh na licu mu se vrati… Pojavila se ponuda iz Francuske, i Bourg en Bresse je označen kao nova destinacija. Krenuo je u nepoznato, ali pun vjere da sebi, svojoj porodici (mnogi se sjećaju da je Danilova supruga strelkinja Ivana Maksimović osvajačica olimpijskog srebra u Londonu) i prijateljima pokaže da je spreman na nove izazove u kojima je želio da utka svo svoje iskustvo iz prethodnih godina.
Ostalo znate, napisano je na početku ovog teksta. Velika šansa i sreća novog kluba JL Bourg en Bressea, ali i njegova lična satisfakcija. Danilo je u ovom francuskom klubu našao prostor da procvjeta na najbolji način: “Ja sam srećan ovdje. Volim ovaj klub, suigrače, ekipu, sve ljude oko kluba. Istog sam mentaliteta kao i trener, imamo slične vizije košarke. Da, grad je mali, ali mi to u ovom trenutku kada moj sin Filip odrasta u cjelini odgovara. Ivana ima odlične uslove za streljačke treninge. Grad je dobro stacioniran, a blizu su nam i Lyon i Ženeva. Uslovi za rad i igru su odlični. Dvorana je nova i stalno je puna (u ovoj sezoni sa 98,8% popunjenosti gledalaca). Svi su uz klub, i navijači i grad. Ovdje je sve odlično za pravi život u ovom trenutku. Ja igram dobro jer se baš dobro osjećam. Ispunjen sam samo pozitivnom energijom i zato uživam u svakoj sekundi provedenoj na terenu.”
Sa svojih 28 godina Danilo Andjušić još uvijek ima ambiciju da igra u EuroLeague, ali prije toga želi da uživa u svakom momentu i u svakoj utakmici. Velika mu je želja da klub nastavi da raste (već žele da naprave rekonstrukciju dvorane i da uvećaju broj od preko 1.000 novih mjesta) i da zajedno ostvare plasman u play-off i obezbijede učešće u nekom od evropskih takmičenja po prvi put u istoriji. Ko zna možda se ova ugodna priča nastavi i u narednoj sezoni…
FRED SARRE (SPORTSKI DIREKTOR I GENENRALNI MENADZER KLUBA):
“Kad se Garrett Sim povrijedio ja sam kontaktirao nekoliko agenata igrača. Kada želimo da nadjemo novog igrača onda nekako uvijek kasnimo, i uvijek želimo da pronadjemo ono što nam najviše odgovara. Prvi utisci vezani za Danila su da je to upravo ono što smo tražili. Razgovarao sam sa našim trenerom i Savo Vučević mi je potvdio da ga poznaje i posebno je pratio njegove prve košarkaše korake. Prve spoznaje i prve informacije o Andjušiću su nas rasteretile kompletno i stekli smo uvjerenje da smo bez sumnje na pravom putu da pronadjemo igrača kakvog smo željeli. Danilo je imao onaj profil koji smo upravo željeli. Nakon prvih selekcija i opredjeljenja da je on taj koji nam treba, opredijelili smo se da on bude medicinska zamjena za povrijedjenog igrača. Za nas je bilo olakšavajuće što naš trener i novi igrač govore isti jezik, i sve pretpostavke su naznačavale da je naš izbor bio kako treba. Vrlo brzo su se složile sve kockice i bilo je jasno da nam upravo takav igrač treba, i Danilo je prihvatio da ostane sa nama do kraja sezone. Mi smo presrećni da imamo ovakvog igrača u našem sastavu.
Danilo nema fizičke predispozicije poput većine igrača u francuskim klubovima, ali zato posjeduje sve one igračke kvalitete koji ga svrstavaju medju najbolje igrače našeg takmičenja. Njegova tehnika je izuzetna, pregled igre impresionira, njegovo košarkaško znanje je ogromno, i sve bazične košarkaške stvari su mu veoma bliske. On posjeduje kontrolu igre i na njegov specifični način realizuje svoje zamisli. Sve što je do sada pokazao samo donosi radost njegovim suigračima i svim navijačima kluba. Veoma je bitno da se njegovo uklapanje u naš rad i život odvijalo bez ikakvih problema. Sve je uslovilo da on u cjelini pokaže svoje istinske igračke i ljudske kvalitete.
Kada imate ovakvog igrača u timu, i kada osjetite obostrano zadovostvo, vidite samo ono što je pozitivno. Danilo je pronašao svoju stabilnost u našoj sredini i sve uslove za besprijekorni rad i iskazivanje igračkih vrijednosti. Što duže ostane u ovom prvenstvu sve će da bude bolji i bolji, jer će mu iskustvo pomoći da u narednom periodu bude još bolji. Mnogi igrači iz drugih zemalja koji su se adaptirali na pravi način su istisnki željeli da ostanu u francuskim klubovima. Naša želja je jasna, i bićemo sretni ukoliko Danilo ostane u našem klubu što duže…”
Photo: Jeep elite