![]({"large":{"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/BJELOBABA--1024x576.jpg","width":1024,"filesize":108327},"full":{"0":"2024\/06\/BJELOBABA-.jpg","1":1200,"2":675,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/BJELOBABA-.jpg"}})
Darko Bjelobaba: Istorija evropske odiseje (8)
- June 5, 2024
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
OKK Beograd je uspeo da odbrani titulu u domaćem šampionatu i tako je u sezoni 1964-65 ponovo učestvovao u najjačem klupskom takmičenju u Evropi. Imajući u vidu da su godinu ranije bili i bukvalno na poen od finala, razumljivo je da su očekivanja navijača i u novoj sezoni bila velika. Jedina izmena u sastavu je što je umesto Slobodana Gordića, koji je otišao u JNA, novajlija u timu bio Zoran Maroević. U novom ciklusu učestvovalo je 25 timova, a naš šampion je preskočio kvalifikacije i startovao u osmini finala. Zato je prvu utakmicu odigrao tek 7. januara 1965. u Stokholmu, a suparnik je bio švedski šampion Alvik koji je bio nedorastao suparnik za našeg prvaka.
Osim ubedljive pobede OKK Beograda 136-90 ono što je obeležilo ovaj susret je veličanstvena partija našeg najboljeg košarkaša Radivoja Koraća. Posle duže pauze zbog povrede na Olimpijskom turniru kao da je želeo da nadoknadi propušteno. Postigao je 71 poen i praktično sam obezbedio svom timu prolaz u dalje takmičenje. Od samog početka utakmice “Žućko” je igrao pravu simultanku protiv prvaka Švedske. Do 11. minuta postigao je 22 poena, do 17. minuta 34 a do devetnaestog okruglo 40. Domaći gledaoci su često aplaudirali njegovim majstorskim potezima. Kad su mu se priključili Trajko Rajković (24) i Nikolić (25) bilo je jasno da će sve biti rešeno već posle prvog meča.
Iz tog razloga rukovodstvo našeg šampiona predložilo je da se revanša odigra dan kasnije na istom mestu radi uštede troškova. Iz nekog razloga domaćin je odbio pa je revanš zakazan nedelju dana kasnije u Beogradu.
Da li su se pokajali zbog toga . ne znamo, ali da su prisustvovali pisanju istorije… jesu. Danima pre revanš utakmice stvarana je atmosfera da će Radivoje Korać pokušati da nadmaši rekord od 71 poena sa prethodnog susreta. Otud u Hali sportova Beogradskog sajma oko 3.000 gledalaca iako je pitanje koja ekipa prolazi dalje bilo već rešeno. Svi oni su došli da vide da li Korać može da nadmaši samog sebe. Cela ekipa igrala je za “Žućka” koji je dobio zadatak da misli samo i isključivo na rekord. A te najavljene kanonade na početku meča nije bilo ni u nagoveštaju. Počeo je vrlo nesigurno, spoticao se, grešio, promašivao… Ali kako je utakmica odmicala veliki majstor je podigao svoju efikasnost i pokazao sav raskoš svog neverovatnog talenta. I već u 32. minutu uspeo je da nadmaši onih 71 poena sa prošlog meča, pa je nastavio da i dalje nemilosrdno rešeta protivnički koš. Do kraja je stigao do neverovatnih 99 poena (od toga samo 11 iz slobodnih bacanja), rekord koji dugo godina neće biti nadmašen. Na njegovu, ali i na žalost svih domaćih navijača u dvorani, kada je “Žućko” došao do 99 poena, lopta prosto kao da nije htela da prođe kroz obruč, u nekoliko navrata je izašla iz koša, pa se Radivoj Korać zaustavio na brojci od 99 postignutih poena i oborenom rekordu po broju poena na jednom meču u evropskoj košarci. Svi prisutni u dvorani su posle meča ispratili ovacijama Radivoja Koraća sa terena. Njegovo ime još jednom će odjeknuti po stupcima mnogih svetskih listova i još jednom će ga nazvati pravim fenomenom među koševima. I sam rezultat 155-57 pao je u senku Koraćevog podviga.
Sledeći rival je predstavljao mnogo krupniji zalogaj od prvaka Švedske. AEK iz Atine nije bio toliko kvalitetan suparnik koliko je atmosfera u Grčkoj mogla biti prilično neprijatna za suparnika. A ona je upravo takva i bila. Za početak, Grci su odlučili da se utakmica igra na otvorenom terenu fudbalskog stadiona AEK. Ne bi to bilo ništa neuobičajno, naša prvenstva su se i dalje igrala na otvorenom, da ovaj meč nije odigran 11. februara. Jeste da Grčka spada u zemlje sa sredozemnom klimom, ali je februar ipak… februar. Barem je bio 1965. godine.
Stadion grčkog prvaka predstavljao je mesto neviđenog košarkaškog karnevala. Raznobojne rakete i petarde pucale su i svetlele, upotpunjujući bučni auditorijum od preko 4.000 temperamentnih navijača. Od prvih minuta moglo se zaključiti da će gledaoci učiniti dosta da jedna utakmica nema baš uobičajni tok. Hladno vreme je predstavljalo još veću prepreku za jugoslovenskog šampiona koji je posle četiri meseca izašao na otvoreni teren. Korać je bio meta gotovo svih igrača AEK-a. Njegovi čuvari su nastojali da ga spreče na sve moguće načine. Podmetali su mu nogu, vukli ga za ruku, nedozvoljeno ometali ali su sudije u paklenoj atmosferi sve te prekršaje retko sankcionisali. Prvi deo je protekao u ravnopravnoj borbi pa je takav i bio rezultat na poluvremenu – nerešen. U nastavku gledalište je postalo još bučnije a sa svih strana su poletele raznobojne rakete. Što se bližio kraj meča hladnoća je bila sve veća, temperatura se spustila oko nule. Igrači su morali da duvaju u šake ne bi li ih zagrejali da bi sačuvali osećaj za kontolu lopte.
Utakmica je bila prekinuta u 31. minutu kada je nekolicina domaćih navijača upala na teren nezadovoljni jednom sudijskom odlukom. Policija je intervenisala pa je meč posle nekoliko minuta nastavljen. Polako su domaći počeli da prave razliku i u jednom trenutku pojavila se opasnost da ta razlika bude dvocifrena. Srećom, u samom finišu igrači našeg šampiona su se stabilizovali i pretrpeli podnošljiv poraz od 78-85. Može se reći da je pobeda AEK-a sa 7 poena prednosti u atmosferi u kojoj je odigrana utakmica, po hladnom vremenu, zaista više nego podvig Beograđana.
![](https://kosmagazin.com/wp-content/uploads/2024/06/1667810523-okk-real-korac-771x1024.jpg)
U revanšu je, ipak, bila druga priča. Stalno na ivici incidenta najviše zahvaljujući nervoznim gostima, naši košarkaši su ipak izdržali pritisak važnosti utakmice. Sam početak nije baš obećavao, naši momci su se trudili ali je sve išlo nekako traljavo. I dok se Trajko Rajković dosta mučio i u odbrani i u napadu, dotle je bljesnuo praktično debitant na velikoj sceni – Zoran Maroević. Hvatao je i one lopte koje su se činile već izgubljenim, pokazao veliku požrtvovanost i neverovatan smisao za pogađanje koša. On je pokrenuo čitav tim i razlika je počela da raste.
Atmosfera koju je napravilo 5.000 navijača je bila toliko uzavreleo da je ponekad izazivala pravu konfuziju, kako među sudijama, tako i među igračima. U jednom trenutku na terenu se našlo 11 igrača (6 grčkih) i više od pola minuta to niko nije primetio. Na poluvremenu je bilo već 16 poena razlike, tako da je prolaz bio nadohvat ruke. Grci su stalno protestovali, simulirali udarce, previjali se po terenu… ali, nije im bilo spasa. U samom finišu se razigrao i Korać koji je postigao 42 poena i najviše doprineo vrlo ubedljivoj pobedi od 101-84.
OKK Beograd se plasirao u polufinale a tamo ih je čekao branilac trofeja, slavni Real iz Madrida.
U prvoj utakmici Real se pokazao kao kvalitetnija ekipa, ali krajnji rezultat nije bio pravi odraz onoga što se dešavalo na terenu. Naime, razlika od recimo dvanaest poena bila bi veran pokazatelj madridske premoći, a za pobedu od 23 poena Španci mogu najviše da zahvale krajnje pristrasnim sudijama koji su nemilice sudili na stranu domaćina. Mala dvorana “Fijesta alegre” bila je puna kao šipak. U bučnoj atmosferi 3.000 gledalaca izvršilo je snažan pritisak i na gostujući tim i na sudije. Već u 4. minutu Korać je imao dve lične greške, i to će ga prilično omesti u daljem toku utakmice. Zato je Trajko Rajković pruzeo odgovornost na sebe i odigrao, možda, utakmicu života. Bio je veoma pokretljiv i predstavljao konstantnu opasnost za protivnički koš. Najbolja ilustracija dešavanja u prvom delu je podatak da je sam Trajko postigao 24 poena a svi njegovi saigrači zajedno – 8. Ipak, domaći košarkaši su otišli na poluvreme sa 11 poena prednosti. Imajući u vidu sve okolnosti toliki minus je bio prihvatljiv.
![](https://kosmagazin.com/wp-content/uploads/2024/06/1667810502-okk-real-zastavice.jpg)
U prvim minutima nastavka raspoloženom Rajkoviću se pridružio i Maroević, pa su “plavi” sve vreme bili za petama protivniku. Stigli su na minus od 4 poena i zapretili da bi mogli napraviti potpuni preokret. Ali onda sudije ponovo stupaju na scenu, Rajkoviću za dva minuta sviraju četiri lične greške zbog čega je morao da napusti igru. S obzirom da ni Korać nije bio na svom nivou igrači Reala u samom finišu prave velku prednost od 23 poena, 84-61. Najbolji kod domaćih su bili Bardžes (23) i Rodrigez (20), a kod OKK Beograda Trajko Rajković (29) i Korać (19).
Prednost je realno bila teško dostižna ali je nada i dalje tinjala.
Revanš je bio jedan od onih mečeva koji izađu iz košarkaške dvorane i završe u košarkaškoj mitologiji. Bilo je tu i Tita i Franka, i UDBE i Golog otoka, svega i svačega, a pomalo i košarke. Na Sajmu se skupilo dotad neviđenih 6.000 ljudi koji su došli sa nadom da će prisustvovati jednom košarkaškom čudu. I OKK Beograd je bio nadomak čuda, u više navrata vodio je sa 20 razlike, ali nije bilo snage i koncentracije za onaj odlučujući korak koji bi im odškrinuo vrata finalnog okršaja. U jednoj izvanredno teškoj atmosferi, gde su gledaoci stvarali zaglušujuću buku, na utakmici nerava, punoj neočekivanih obrta i neizvesnosti, na kraju su slavili košarkaši Reala.
Jednu od najboljih utakmica karijera odigrao je Radivoje Korać postigavši 56 poena (neki kažu i 62) ali na kraju je i njemu ponestalo snage da se sam nosi sa špansko-američkim divovima. Veliki udarac za domaći tim bio je izlazak Trajka Rajkovića u 24. minutu zbog pet ličnih grešaka. Uprkos tome “plavi” su u nekoliko mahova imali prednost od 20 poena i bili nadomak podviga. No, tad je na scenu stupao plavokosi Rodrigez koji serijom poena ne bi dozvoljavao da se ta prednost još više uveća. Kada su u 27. minutu Luik i Sainz izašli zbog pet ličnih, a Rodrigez dobio četvrtu, ponovo se pojavio tračak nade. Ali, ispostavilo se da Real ima dužu klupu i da se izlazak njihovih vedeta manje osetio nego ispadanje Rajkovića i Maroevića kod OKK Beograda.
Poslednju šansu domaći su imali sedam minuta pre kraja pri vođstvu 91-72, ali je fenomenalni Rodrigez, sa svojim saigračima, uspeo da sačuva madridsku prednost. Konačnih 113-96 je bio sam po sebi lep uspeh, ali nedovoljan za prolazak u finale.
![](https://kosmagazin.com/wp-content/uploads/2024/06/1667810494-Statistika-OKK-Beograd-Real-962x1024.jpg)
Sudije su imale težak zadatak jer je utakmica često prekidana, objašnjavali se sa rukovodstvom španskog prvaka posle svake svoje odluke. Najviše zbog toga se utakmica baš odužila. Onda se pojavila priča o “pokvarenom satu”. Priča da je utakmica trajala duže od tri sata a da je tome kumovala UDBA sa ciljem da se obračuna sa državom sa kojom tada nismo imali diplomatske odnose. To nije bio samo meč između OKK Beograda i Reala, već i suparništvo Titove Jugoslavije i Frankove Španije. Legenda kaže da je dogovor bio da se igra dok OKK Beograd ne prestigne prednost iz prvog meča. Samo za tu priliku iz vojske je izvučen Slobodan Gordić da pomogne svojim drugovima koliko je u mogućnosti. I dok je prvo poluvreme regularno odigrano dotle se u drugom maksimalno kalkulisalo. U ono vreme nije bilo semafora već su za zapisničkim stolom bili merioci dužine napada i merioci vremena. I kako oni kažu tako je bilo. A iza njih je sedeo čovek iz državne bezbednosti (ondašnje UDBE) koji im je govorio koliko ima vremena do kraja i oni su se po tome ravnali (a ko ne sluša, zna se, ide na Goli otok). Bilo kako bilo, utakmica se odužila pa kad su i domaćini uvideli da se ne može postići željena razlika i oni su odustali. Da li je baš sve tako bilo, ne znamo, ali je legenda o toj utakmici ostala.
OKK BEOGRAD: Maroević (4/27), Korać (6/324), Stanković (3/4), T. Rajković (6/105), Bojkić (1/2), Ivačković (1/1), Pavelić (1/0), B. Rajković (4/19), Pazman (2/5), Erkić (1/0), Tošić (6/30), Nikolić (4/97), Gordić (1/16), Savić (2/10), Pavlov (1/4).
Nastaviće se
Photo: X, FIBA, OKK Beograd