Osamnaestogodišnji američki Srbin Nikola Bundalo, koji je rođen u Lebronovom Akronu i koji na proljeće završava srednju školu Prolifik Prep u Kaliforniji, mogao bi za koju godinu postati još jedan od “naših” NBA igrača.
Kad se pojavi neki mladi perspektivan košarkaš Amerikanac koji je “naše gore list”, kako su čovjeka s našim imenom i prezimenom nekad davno opisali naši dopisnici iz Amerike, počinje svojevrsno utrkivanje. I to isključivo po internetu u tome čijoj bi se od reprezentacija naših republičica (a i onih koje kao moja Bosna poharana čak ni republika nisu) taj neki talenovani momak mogao prikloniti.
Kad sam prvi put čuo za Nikolu Bundala, znao sam po imenu da je neki “naš” dečko, a rekoše mi još prije 2.5 godine da je porijeklom iz Bosne. Pa sam još tada pri mojim prelascima okeana u Sarajevo donio vijest o jednom novom dječaku koji bi mogao postati potencijalni BH košarkaški reprezentativac. Kako u proteklih nekoliko godina ništa nije prolazilo ispod radara Draganu Tarlaću, kojem usput budi rečeno sin igra već treću sezonu u NCAA, Bundalo je kontaktiran od strane KSS i prošlog ljeta odradio pripreme kod Vuleta Avdalovića u mladoj reprezentaciji Srbije. Ipak, nije ušao u finalnih 12 odabranih u tim sa Drezgićem, Kostićem, Bošnjakovićem i ostalim momcima koji su osvojili srebro na U18 Eurobasketu u Finskoj, ali ako je suditi po zastavi s kojom je pozirao i slici koju je nedavno okačio na društvene mreže, nema sumnje gdje pripada u slučaju da postane dovoljno dobar za seniorski reprezentativni nivo.

Bundalo prilikom uzaludnog regrutovanja od strane NCAA šampiona Konektikata
Ovaj 18-godišnjak kojeg zovu Niko rođen je u Ohaju, u predgrađu Lebronovog rodnog mjesta u blizini Klivlenda. Tamo je Bundalo do proljetos bio srednjoškolac u lokalnoj privatnoj srednjoj školi, u junu pred reprezentativne pripreme bio zapažen u ‘Timu svijeta’ na Adidasovom Eurokampu u Trevizu, a od ove jeseni svoju posljednju srednjoškolsku sezonu igra u jednoj od najboljih američkih košarkaških srednjih škola zvanoj Prolifik Prep u Napi, vinarskom kraju Kalifornije.
Visok je 2.07 m, ljevoruk, trebalo bi da igra na poziciji četiri ali se ne libi da često šutira i za tri poena, i zbog ovakve današnje prangijaške NBA lige, zbog dobrog šuta s distance ali i drugih ofanzivnih sposobnosti, skauti mu već proriču i vrlo moguću NBA karijeru. U poplavi od 40-ak ponuda najboljih američkih univerziteta u NIL (name, image, likeness) monetarnim primanjima Bundalo se prekjuče odlučio da od naredne jeseni pohađa univerzitet Vošington u Sijetlu. Njegov izbor je bilo prilično iznenađenje za javnost jer se smatralo da će izabrati jedan od četiri velikana sa većim novčanim iznosima takozvanih ‘boostera’ – Ohajo Stejt, Mičigen Stejt, Nort Kerolajnu ili recentne dvostruke prvake Konektikat – jer podrška ‘boostera’ dobrim dijelim i utiče na visinu NIL primanja.
Sponzorska primanja novca koji studenti sportisti od 2021. dobijaju igrajući na američkim koledžima postaju sve veća, a za Bundala je izgleda bila važnija ponuda garantovane minutaže naredne sezone uz talentovane late-bloomer bekove Zuma Dijala i Džejsa Batlera, da umjesto finansijskih ponuda sa mnogo većih NCAA univerziteta na kojima bi imao veću konkurenciju za minute izabere baš Haskije. Kako mi jedan odlično upućen novinar u Gardenu koji decenijama pokriva NCAA reče neki dan – ništa oko Bundalovog procesa regrutovanja, nakon što je otkazao posjetu Kentakiju i postavljao dimne zavjese na drugim mjestima – nije bilo konvencionalno.
U elitnom kalifornijskom srednjoškolskom timu Bundalo trenutno igra zajedno sa Tajranom Stouksom, krilnim američkim U16 i U17 reprezentativcem za kojeg mi je nekoliko NBA skauta već prošle godine spomenulo da bi potencijalno mogao postati velika NBA zvjerka. Moguće veća i od nekih trenutno puno izvikanijih srednjoškolaca Kemrona i Kejdena Buzera (sinova bivše NBA zvijezde Karlosa), Kejleba Vilsona, Koe Pita, a možda i od samog Dibantse. Pa je vrlo vjerovatno da Niko Bundalo zbog potencijala Stouksa u timu Prolifik Prepa ove sezone neće ni biti glavni igrač tima. Zbog toga je budući NCAA karijerni plafon Bundala a i to koliki je zapravo njegov NBA potencijal vjerovatno još prerano prosuditi, a u Sijetlu će Bundalo imati trenera koji je do proljetos vodio elitni srednjoškolski tim Juta Prep i mogao bi uz Bundala do naredne sezone dovesti još kojeg visoko rangiranog srednjoškolca.
Upravo na Juta Prepu odnedavno je zaigrao Ej Džej Dibantsa, ogroman favorit da postane prvi pik NBA drafta 2026.godine. On je nedavno potpisao NIL ugovor sa kompanijom Red Bul za čak 1.9 miliona dolara a o njemu sam, između ostalog, pisao proljetos nakon Najki Hup Samit utakmice.
Dibantsa je preksinoć je bio najbolji igrač u pobjedi Juta Prepa protiv Link Akademije koja nominalno važi za trenutno najjaču košarkašku srednju školu. On još uvijek nije najavio na koji će koledž naredne sezone ali zbog izbora Juta Stejta za završetak srednje škole nagađa se da bi to mogao biti mormonski BYU na kojem je nekad igrao Krešo Ćosić, iako na užoj listi ima i slavnu Kerolajnu, Oburn starog lisca Brusa Perla, trenutno prvorangirani Kanzas, ali i Kanzas Stejt, Bejlor i Alabamu.
Inače, ovogodišnja NCAA sezona je nedavno počela i većina univerzitetskih timova je odigrala barem po 7 ili 8 utakmica pa se mogu donijeti određeni sudovi o kvalitetu timova a i pojedinaca.
Ono što košarkaška Amerika, pogotovo ona Trampova, prati sa zanimanjem – je “nova bijela nada” Kuper Fleg, koji – sudeći po prvih sedam utakmica na Djuku – izgleda pomalo precijenjeno. Ipak, ne treba ga ovako rano ni početi negativno kritikovati jer ovaj veliki navijač Seltiksa puni 18 godina tek narednog mjeseca. Flega sam prvi put uživo gledao izbliza u utakmici zatvorenog karaktera u Las Vegasu tokom završnice NBA Kupa prošlog decembra uz hrpu NBA skauta, o čemu sam na ovom našem sajtu takođe pisao, i tada mi se nije učinio previše posebnim. Na pripremama protiv američke olimpijske reprezentacije prošlog ljeta djelovalo je da je već spreman za NBA ali u njegovim prvim utakmicama na Djuku, doduše preko TV ekrana, čini mi se da ni u šutu s distance a ni u fizikalijama nije posebno napredovao u ovih godinu dana. Fleg za sada postiže po 16.5 poena, 8 skokova i 4 asistencije za 33 minuta po utakmici, što nisu loši prosjeci. Međutim, često “zaglavinja”, ne snalazi se u čestim udvajanjima u fazi napada i muči se sa kontrolom lopte mada mu trener Djuka Šajer očigledno vjeruje i daje mu loptu kad je gusto. Flegov procenat šuta od ispod 30% za tri poena za sada ne obećava neku stelarnu NBA karijeru, mada igra solidno u odbrani zbog svojih, za bijelog igrača, odličnih fizičkih predispozicija.
U susretu univerziteta Ilinoja i Arkanzasa preksinoć jedan protiv drugog igrali su blizanci Ivišić, dugački Bosanci iz okoline Viteza koji su rano odvedeni u Dalmaciju da bi igrali za hrvatske reprezentativne selekcije, a koji su iza toga igrali zajedno i u podgoričkom ABA-ligaškom Studentskom centru. Preksinoć su jedan drugog i čuvali, i nisu razočarali. Tomislav, koji igra za Ilinoj, postigao je čak 6 od 9 pokušanih trojki i završio sa 21 poenom i 10 skokova, a ‘Big Z’ Zvonimir je u porazu Kaliparijeve ‘La Familije’ iz Fejetvila imao 13 poena i 6 skokova. Sa Tomislavom igra Litvanac Jakucionis, brucoš obdaren košarkaškom raznovrsnošću koji bi mogao postati dobar NBA igrač, a u Arkanzasu sa Zvonimirom bekovi Flend i Vagner koje sam uživo pratio od malih nogu dok su igrali po srednjim školama Njujorka i Nju Džersija. Dok Flendu ne bi trebalo da izmakne izbor u prvoj rundi drafta naredne godine, ono što je do prošle sezone uzimano za sigurno, a to je da će tatin sin Vagner postati prvi NBA “unuk”, nije više izvjesno.
Od ostalih naših prominentnijih Jugovića u NCAA vrijedi spomenuti nedavnu eksploziju Zagrebčanina Ante Brzovića na nekoliko utakmica. U nevjerovatnoj pobjedi nad Florida Arlantik univerzitetim svog koledža Čarlston, na kojem Brzović igra zajedno sa srpskim mladim reprezentativcima Lazarom Đokovićem i Đorđem Ćurčićem, 207 cm visoki Hrvat je imao čak 39 poena i 15 skokova.
Milan Momčilović, o kojem sam izdašno pisao u ovo vrijeme prošle godine, a koji je kao i Bundalo rođeni Amerikanac, na Ajova Stejtu je počeo svoju drugu sezonu. Već je imao nekoliko solidnih utakmica, a uz šut za 3 poena čini se da je počeo da razvija igru i sa poludistance.
Potencijalni budući grčki reprezentativac, sin Peđe Stojakovića Andrej, promijenio je ljetos koledž i sa Stenforda otišao u obližnji UC Berkli – koledž koji se od ove sezone sasvim nesuvislo takmiči u ACC (Atlantic Coast) konferenciji nakon što je rasformirana PAC 12 konferencija. Stokaković junior provodi na parketu mnogo više vremena u ovoj svojoj drugoj NCAA sezoni, i puno više puni teftere NBA skauta sa oko 18 poena i 5 skokova u prosjeku po utakmici nego prošle godine. Ali njegov procenat šuta za 3 koji je trenutno ispod 30% ne obećava da će šuterski gledano barem i malo ličiti na svog oca.
Savo Drezgić, najbolji srpski plej u generaciji ‘06 počeo je svoju prvu sezonu na univerzitetu Džordžija gdje je do prije koju godinu igrao Entoni Edvards, i za sada na žalost ne dobija mnogo prostora.
Olakšicama kojim se u posljednjih nekoliko sezona na trasfer portalima onogućuje NCAA igračima da mijenjaju univerzitete svake sezone, ako baš hoće promjenu, i bivši igrač Zemuna Matija Belić (2003) je nakon dvije sezone na UC Santa Barbari prešao u Vajoming. On je trenutno van stroja zbog povrede ramena koja je zahtijevala operaciju u oktobru i ne zna se tačno kada bi se mogao vratiti u pogon. Koledž je promijenio i još jedan krilni igrač, Filip Borovićanin (2004) koji je nakon dvije godine na Arizoni prešao na univerzitet Nju Meksiko i sada igra nešto više.
Uz Lazara Stefanovića koji već drugu sezonu igra za slavni UCLA kod trenerskog pomoćnika Mika Kronina, Nemanje ‘Jogija’ Jovanovića, u El Eju je i Stefan Todorović koji je nakon igranja u Teksasu i San Francisku u svojoj četvrtoj sezoni ubjedljivo najbolji igrač na Peperdajnu. Sa Todorovićem u timu je i mladi brucoš Beograđanin Danilo Dožić koji još nije debitivao za Peperdajn. Koloniju ex-Yu košarkaša u južnoj Kaliforniji upotpunjuje i talentovani Slovenac Jan Vide. On je konačno proigrao nakon prelaska sa UCLA na Lojolu Merimaunt, a na ovom koledžu poznatom po tragediji Henka Gadersa prije 30 i kusur godina društvo mu pravi Beograđanin Jovan Ristić. Još jedna slovenačko-srpska igračka kombinacija postoji i na univerzitetu Ilinoj-Čikagu gdje zajedno igraju Slovenac Saša Ciani i Srbin Filip Škobalj.
Braća Ilić u Lojoli Merilend, koje je tamo doveo pomoćni trener Reptorsa Ivo Simović, igraju zapažene uloge, a Banjalučanin Dušan Nešković nakon tri sezone u Ajvi ligi na Dartmutu prešao je u kompetitivniju konferenciju na univerzitet Ričmond.
Tuzlak Amsal Delalić (2004) bi nakon teže povrede direktnog konkurenta za minutažu Dejmijana Dana u Pitsburgu u svojoj brucoškoj sezoni mogao početi dobijati dosta minuta na parketu, a dijete sarajevskih Sparsa, plej Afan Trnka, je od ove sezone na koledžu Tenesi-Martin sa još četiri naša momka – Filipom Radakovićem, Matijom Žužićem, Andrijom Bukumirovićem i Damjanom Vukčevićem.
U ovih skoro 28 godina mog pomnog praćenja američke koledž košarke otkad sam početkom ‘97 u Luivilu gledao svoju prvu NCAA utakmicu uživo, ne sjećam se da se u nekom NCAA timu prve divizije mogla napraviti čitava jedna petorka od naših momaka. Te ‘97 je protiv Kardinalsa slavnog trenera Denija Krama igrao neki naš momak Luka Jovanović koji mi je kao stranac izgledao tužno usamljen u timu Južne Floride na kojoj je par godina prije njega igrao Radenko Dobraš – pa sam Luku s balkona dvorane kad bi se buka smanjila pokušao dozvati dok je sjedio na klupi. A ljudi su me gledali u čudu jer sam na tribinama starog Fridom Hola, uz Jovanovića na parketu, sasvim sigurno bio jedini s nekog drugog kontinenta, među svih tih 12 hiljada ljudi.

Ali sve veći broj naših ljudi, a i stranaca generalno koji stižu u NCAA očigledno postaje trend, i u budućnosti bi zbog porasta NIL primanja koje mladi košarkaši u Evropi mogu samo sanjati trebalo očekivati sve veći priliv naših mladića – a i djevojaka – na američke univerzitete.
Photo: Privatna arhiva, X