Tuce utakmica koje je Filip Petrušev odigrao u svojoj drugoj sezoni za košarkaški tim univerziteta Gonzaga potpuno su dokazale njegov veliki potencijal. Prošle godine u svojoj brucoškoj sezoni Petrušev nije dobijao veliku minutažu pored Japanca Hačimure i Kanađanina Klarka, ali je nakon njihovog odlaska u NBA evo prodisao punim plućima. Već tradicionalno internacionalni tim Buldoga sa Gonzage je sinoć dobio 11. od prvih 12 utakmica ove sezone, na vrućem parketu univerziteta Arizona u Tusonu, a Petrušev je odigrao solidno i bio jedan od najboljih na parketu u tijesnoj pobjedi Gonzage.
Mladi reprezentativac Srbije počeo je ovu sezonu veoma dobro, ali u nekoliko utakmica na samom početku u novembru, u kojima je dominirao, mislio sam da je ta dominacija bila uzrokovana nedoraslim, naročito visinski, prednjim linijama protivnika. Moja sumnja je poljuljana u nekoliko utakmica u proteklih 15-ak dana protiv elitnijih NCAA rivala, čvrstih centara Oregona i Mičigena, a i budućeg NBA igrača Ajzeje Stjuarta sa Vošingtona, u kojima je Petrušev odigrao sasvim solidno. Ova sumnja je potpuno nestala sinoć Filipovom odličnom igrom protiv jedne od najboljih mladih prednjih linija u NCAA konkurenciji, onoj univerziteta Arizona predvođenom snažnim Zikom Nažijem. Petrušev je sinoć imao sijaset sjajnih reakcija u odbrani gdje je vidljivo da ga fizički dominantniji i teži igrači na niskom postu, kao što je Naži, više ne izguruju, što se dešavalo često prošle sezone. U napadu je imao i nekoliko efektnih zakucavanja kao krunu uspješnih p’n’r akcija. Pri jednom od njih, kad je konačno prebačena voda na mlin Gonzage, zaradio je i tehničku grešku nakon predugog vješanja za koš kojim je više obeshrabrio protivnika i njihove navijače nego što je naštetio svom timu.

Petrušev je čini se potpuno zadobio povjerenje trenera Marka Fjua, i ima veću minutažu od starijeg partnera pod košem Francuza Kilijana Tilija, koji bi isto trebalo da postane NBA igrač naredne sezone ako ostane zdrav (što mu do sada u NCAA nije bila sudbina). I sinoć se Tili povrijedio u doskoku bez da ga je neko dotakao, srećom lakše. Zik Naži je, čini se, sinoć dominirao samo u dionicama utakmice kad je Tili bio na parketu, i dok se Petrušev odmarao na klupi, a da je Filip pogodio nekoliko penala i par zicera učinak mu je mogao biti još mnogo bolji od 16 poena, 7 skokova i 4 blokirana šuta.

U ovoj sezoni Petrušev trenutno ima prosjek od 16 poena i 8.5 skokova za nešto više od 26 minuta po utakmici, a minutaža mu nije veća jer protiv slabijih timova nije morao mnogo ni da igra. Ne mnogo impresivnije prosjeke u poenima i skokovima nisu imali ni puno stariji Hačimura i Klark prošle godine sa više minuta na parketu, a obojica su draftovani u prvoj rundi u junu. Meni lično Petrušev liči na nekog modernijeg, pokretnijeg, ofanzivnijeg Milenka Savovića iz 21.vijeka, i ako ovako nastavi NBA budućnost mu je sigurna.
Balša Koprivica na Florida Stejtu još uvijek ne dobija veliku minutažu, i ova njegova prva NCAA sezona liči na “porođajne muke” Petruševa od prošle godine. Ne sumnjam da bi i Koprivica mogao eksplodirati ako mu stari Lenard Hamilton ukaže više šanse u budućnosti.

Osim Filipa Petruševa, još jedan NCAA dugajlija sa balkanskim korijenima je iskočio u prvi plan ove sezone. Riječ je o Luki Garzi, Amerikancu iz američke prijestolnice koji je nećak Bormijevca Tea Alibegovića, i čija majka Šejla je bila istaknuta košarkašica. Otac i deda Luke Garze su isto bili NCAA košarkaši, a Luka je sličnih igračkih karakteristika Petruševljevim, samo što se malo više izvlači na šut spolja. Garza trenutno briljira u svojoj trećoj sezoni za univerzitet Ajova sa više od 22 poena i 10 skokova u prosjeku. U jednoj od ovosezonskih utakmica, protiv tima univerziteta Mičigen, je postigao čak 44 poena, i od te utakmice NBA skauti su pojačali prisustvo svojom brojnošću na svim utakmicama Ajova Hokajsa. U prošlosti je bilo govora da bi Garza mogao da zaigra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali ako ode u NBA narednog ljeta to bi moglo da bude na dugom štapu.
Nik Rakočević, snažno krilo naših korijena porijeklom iz Čikaga, koji igra na USC-u, nastavlja tamo gdje su stali njegovi prethodnici – imenjaci na ovom univerzitetu, Vučević i Jovanović. U svojoj seniorskoj sezoni Rakočević igra nešto manje nego prošle godine, ali je prošlog vikenda odlučio utakmicu u Fort Vortu potopivši “žabe krastače” TCU-a u zadnjoj sekundi utakmice. Uz njega stasavaju dva brucoša Okongvu i Mobli, o kojima će se mnogo čuti u budućnosti.
I na kraju, da ne bude sve samo o individualnim uspjesima igrača naše krvi, kao grom u oluji brojnih skandala nelegalnosti pri regrutovanju NCAA igrača odjeknula je vijest da je centar Džejms Vajzmen, vrlo vjerovatni prvi pik na NBA draftu sljedećeg juna, pomilovan od NCAA komisije. On će nastaviti da igra za svog mentora i sponzora Penija Hardaveja na Memfisu već od 12. januara. Ovo “smekšavanje” NCAA rigidne kazne ovogodišnjem najprominentnijem košarkaškom brucošu na tek 12 utakmica neigranja se u javnosti tumači kao veliki korak ka ukidanju amaterizma u američkoj koledž košarci, škakljivoj temi o kojoj se debata vodi zadnjih godina. NCAA prihodi se mjere u milijardama dolara, a studenti koji se bave sportom ne smiju (legalno) da budu plaćeni ni centa, osim sportskih stipendija koje im pokrivaju školarinu, ali ništa više od toga. Sa mogućim zaradama koledž košarkaša u budućnosti, prevashodno od reklama i sponzorskih ugovora, NCAA košarka bi mogla privući još mnogo više svjetskog talenta – i svaki NCAA tim bi u budućnosti mogao ličiti na Gonzagu. Ova neumitna promjena koja se očekuje prije ili kasnije mogla bi ubuduće preko okeana odvući i veliku masu talentovanih klinaca sa Balkana, i to ne samo košarkaša.

Photo: NCAA