Prije početka subotnje utakmice između Niksa i Siksersa u svlačionici domaćeg tima upitao sam Bojana Bogdanovića o povredi lijevog ručnog zgloba, s kojom uz steznik igra još od njegovog nezgodnog pada na parketu u Čikagu pred kraj regularne sezone. Bojan mi reče oprezno, kao da ni sam nije siguran u ozbiljnost povrede: “Ne znam šta bih ti rekao…mislim da zglob neće biti bolje u dogledno vrijeme”. Nije zvučao optimistično pa sam pomislio da bi mu povreda možda mogla negativno uticati na učinak u igri, ili mu čak i umanjiti minutažu, ali to se u prvoj utakmici ove plej-of serije nije desilo.
Uz po visini najnižeg igrača tima Mekbrajda, koji je imao pozitivnih 37 poena u +/- kategoriji u ovoj utakmici, i najvišeg Robinsona (pozitivnih 20), koji je mnogo bolje čuvao Embida u poređenju sa starterom Hartenštajnom – upravo je Bojan (pozitivnih 17 na poluvremenu i konačnih +27 na kraju) bio najzaslužniji za povratak Niksa u egal, pa vođstvo nakon slabe prve četvrtine.
Špekulacije koje su došle ko zna iz kojeg izvora da je Bojan prije koji dan imao proceduru na zglobu, jer je prije dvije godine dok je igrao u Juti u njujorškoj HSS bolnici imao operaciju na zglobu druge šuterske ruke – nisu bile istinite. Ali vidljivo je da mu povreda trenutno pravi probleme na parketu jer često pokazuje znakove frustracije dodirujući bolni zglob desnom šuterskom rukom. Ovaj sjajni Mostarac. koji je prije neki dan napunio 35 godina, ipak ni ne pomišlja da odmara i neće propuštati utakmice u ovom najvažnijem dijelu sezone, a preksinoć je bilo vidljivo da se ne štedi ni u odbrani jer je protiv Batuma, s kojim se uglavnom sučeljavao, odigrao sjajnu agresivnu odbrambenu rolu.
U utakmici u kojoj je najbolji igrač Niksa Branson imao “samo” 22 poena, uz pet izgubljenih lopti protiv krakatih i viših čuvara sa čestim udvajanjima, i u kojoj se ispromašivao u šutevima za tri poena, ovakva podrška sa klupe u Tibsovoj rotaciji od 8 igrača bila je presudna.
Ni drugi starteri Niksa nisu briljirali osim možda Harta koji je ubacio 22 poena i imao 13 skokova uz dvije krucijalne pogođene trojke pri samom kraju utakmice.
Mič Robinson je limitirao još koji dan vladajućeg MVP-a Embida koji je šutirao 2 od 11 kada je Robinson bio njegov primarni čuvar. Embid je malo nakon sjajnog nabacivanja lopte samom sebi o tablu i zakucavanja krajem druge četvrtine nezgodno pao, više zbog svoje teatralnosti nego zbog bilo čega drugog, i izazvao paniku na klupi Siksersa. Ipak, nastavio je da igra i dominirao i u drugom poluvremenu mada nakon povratka na parket još uvijek ima velike kondicione probleme. Embidov hod kao po jajima nakon utakmice, koji sam snimio pri njegovom izlasku iz dvorane, daje sugestiju da teško da će večeras u drugoj utakmici opet odigrati 37 minuta koje je vidno umoran mučeći se odradio u subotu.
Čak 78 posto plej-of timova dobije seriju nakon prve pobjede kod kuće ali Siksersi su i suviše tvrd orah da bi se takav procenat odnosio na njih jer oni su, realno govoreći, drugi a ne tek sedmi nosilac Istoka.
Finale plej-ofa između Jokića i Embida bilo bi ravno sudarima Medžika i Birda u 80-im ali Embidovo koljeno, ali i Seltiksi, Janis a i Niksi mogli bi vrlo rano spriječiti takav epski scenarij. A u slučaju eliminacije Siksersa od strane Niksa, Embid bi mogao zatražiti izlaz iz Filadelfije kao Barkli u olimpijskoj 1992. godini. Džejlen Branson bi bio potpuni pobjednik i nad Grentom Hilom vis-a-vis njegovog izostavljanja iz dvanaestorice selektiranih za novi “dream team”.
Photo: Privatni album, X