Manila je, to se vidi kad se slijeće na aerodrom, veliki grad, naizgled moderan, barem u dijelovima sa visokim zgradama. 

Ipak hiljade isprepletenih žica, telefonskih valjda, i neuredne ulice u dijelovima grada bez visokih zgrada sa psima lutalicama i djecom koja prose odmah daju do znanja da zemlja nije baš uređena kao što se čini iz aviona. Dok se ide od aerodroma prema dvorani gdje se igra finalni dio Svjetskog prvenstva, turnira sa 73-godišnjim stažom, prisustvo majki sa malom djecom koje kucaju na prozor taksija ne bi li iskamčile koji pezos – je prilično šokantno.

Kao sušta suprotnost sirotinji je ogroman moderni tržni centar u čijem sklopu je i dvorana u kojoj će se u narednih pet dana odigrati finalna faza prvenstva. Dosta ljudi još uvijek nose maske ali to je valjda azijatska moda i tako je bilo i u Kini kad pandemija još nije bila ni počela.

Iz kafane “The Pad” kraj velikog točka blizu dvorane, kraj sivog manilskog zaliva, dopiru turbo-folk zvuci koje puštaju za grupu srpskih navijača koja se alkoholom zagrijava pred današnju utakmicu. Litvanski navijači su takođe skoncentrisani u čoporima, ali ih nema ni izbliza toliko kao na nekim prošlim košarkaškim prvenstvima. 

Darko Dželetović u Manili

Reprezentacija Španije nije odbranila Svjetski kup osvojen u Kini 2019. mada su u Džakarti u drugoj rundi takmičenja Kanađane par minuta pred kraj eliminacione utakmice imali na konopcima, pa će u Manili jedna od preostalih osam reprezentacija koja pobjedi još tri puta Nejsmitov trofej odnijeti u neku drugu evropsku zemlju. ili u jednu od dvije sjeverno-američke.

Duh slovenski živi u Manili 45 godina iza jugoslovenskog osvajanja svjetske titule u starom Araneta koloseumu, a legenda o Dončiću ili Bogdanoviću živjet’ će vjekov’ma u novijoj ‘Mall od Asia’ areni ako se svjetska titula opet kojim slučajem vrati u “našu regiJU”. Žalosna istina je da je nakon slovenačkog debakla protiv Njemačke i srpskog protiv Italije južnoslovenska košarkaška drčnost u prilično mlohavom stanju čekajući sudare sa Kanađađanima i Litvancima koji u četvrtfinalne utakmice ulaze puni samopouzdanja nakon pobjeda nad Španijom i timom USA (pišem ovaj tekst prije utakmice Srbija-Litvanija).

Ipak, kako se ovo Svjetsko prvenstvo doima luđim u poređenju s nekim prethodnim ništa nije nemoguće, pa ni da neko nakon naizgled bezazlenog duela izgubi bubreg. Nije bilo nemoguće ni da uskrsne ljevoruki Kobi Brajant u liku Randeja Holis-Džefersona u dresu sa brojem 24 na kojem piše Jordan, a ni da razgoropađena Letonija bez svog najboljeg igrača u svom prvom nastupu na SP bude ekipa kojoj su primat ponizno priznali i Vensan Kole i Serđo Skariolo. Pa zašto se onda ne bi mogao desiti i duel Slovenije i Srbije u polufinalu?

U poređenju sa prošlim Svjetskim kupom, uz još koji dan aktuelne prvake Špance, u top 8 nisu ušli polufinalisti od prije četiri godine Australijanci i osvajači bronze Francuzi, a finalisti Argentinci se nisu ni kvalifikovali na ovo Prvenstvo. Malo je vjerovatno da će “žabari” izbaciti Amerikance, ali nikog ne bi iznenadila pobjeda oslabljene Letonije protiv Njemačke, koja igra dobro, ali vjerovatno ima poremećene međuljudske odnose, ako je suditi po tajmaut svađi Šredera i Tajsa pred TV kamerama.

Iako se puno više očekivalo od za FIBA pravila potpuno nepripremljenih Amerikanaca, nominalno puno bolji trebali su biti i Australijanci kojima su tokom Prvenstva dobro igrali samo Peti Mils i Džoš Gidi, i niko drugi. ‘Bumeri’ su tijesno poraženi od Njemačke u grupi a i od Slovenije u drugoj rundi propustivši u odlučujućoj utakmici da kapitalizuju odsustvo Dončića kojem su rano u prvom poluvremenu dosudili tri faula. 

Najveće pozitivno iznenađenje prvenstva Letonija je u pet utakmica izgubila samo od Kanade, koja se plasmanom u top 8 na ovom prvenstvu već kvalifikovala na pariške Olimpijske igre narednog ljeta. Nakon pobjede nad Amerikancima još uvijek neporaženi Litvanci su u rangu Srbije po kladioničarskim kvotama za osvajanje turnira, a Kanada je najviše zbog individualnog kvaliteta Gildžes-Aleksandera trenutno drugi favorit da osvoji trofej nazvan po rođenom Kanađaninu.

Uz Dončića, najbolji igrač na prvenstvu nije neki Amerikanac nego je to – striktno napadački posmatrano – Šej Gildžes-Aleksander, a uz pomoć defanzivno moćnih fizikalaca Dorta, Bereta i Bruksa veliko finale u kojem bi Kanada igrala protiv Amerikanaca bilo bi prava poslastica koja bi se možda medijski ispratila čak i u Americi.

Photo: Pivatni album, twitter