Javio nam se Darko Ivanović, košarkaški trener poslednjih 15 godina. Radio je sa svim uzrastima, od školica košarke do seniorskih ekipa sa kojima je poslednjih sedam godina. Radio je kao prvi i pomoćni trener u inostranstvu.
***
Pri kraju smo 2019. godine i već sada se može, sa dosta sigurnosti, reći da je bila jedna od težih, ako ne i najtežih. Mlađe kategorije su ove godine u velikom padu, “uspeli” smo sa U-20 selekcijom da ispadnemo iz A divizije, prvi put u istoriji srpske košarke. Ni ostale selekcije nisu blistale u svojim takmičenjima. Nešto bolji plasman je ostvarila seniorska reprezentacija. Kako su nam očekivanja bila najveća, peto mesto dođe kao kazna. Opet, kad se hladne glave sagleda rezultat, biti peti na svetu nije nikakva katastrofa kako su pojedini mediji pisali. Ali, očigledno nije ni uspeh.
Da se vratimo mladima, jer na njima (košarkaški) svet ostaje. Podatak da u dva naša najveća kluba igra ukupno pet igrača mlađih od 25 godina više je nego alarmantan. Partizan i Crvena zvezda trenutno imaju samo dva (!) igrača rođena 1998. godine. Uroš Trifunović nije bio u planu Partizana za ovu godinu, a sledeći najmlađi domaći igrač je, na obe strane, 1995. godište (Davidovac, Zagorac i Jaramaz). To bi trebalo da zabrine košarkašku javnost jer očigledno nemamo dovoljno talenata koji bi igrali u najboljim srpskim klubovima.
Razloga ima više, ali ja bih počeo od baze igrača koja je u poslednjih 5-6 godina sve slabija i slabija. Jedan od razloga lošijeg kvaliteta baze igrača, ili prevedeno na srpski nedovoljno obučenih igrača, je u velikoj meri zbog naglog odliva trenera mlađih kategorija. Treneri odlaze masovno, pre svega u Kinu, gde za korektan novac, bar pet puta veći nego u Srbiji (gde se i ono što zarade neredovno isplaćiuje) uče košarci decu i mlade od 7 do 17 godina, često i bez takmičenja.
Ne osuđujem trenere zbog odlaska, jer su uslovi u kojima rade u Srbiji vrlo teški. Po gruboj proceni, za pet godina je otišlo oko sto trenera iz Srbije, pa zato imamo situaciju da juniore vodi trener koji je možda 2 ili 3 godine stariji od njih, i koji je tek završio školu za trenere (ako je završio, često se dešava da se mlađe kategorije daju igračima koji su završili karijeru i tek nameravaju da se školuju za trenera). Neiskusni ili nedovoljno obučeni treneri ne mogu da od dece, ma koliko talentovane, stvore vrhunske igrače.
U ABA ligi imamo 9 igrača koji su 20 godina, ili mlađi, pre svega zahvaljujući FMP-u koji ih ima najviše. Nedovoljno da se iz tako uske baze pravi bar nekoliko igrača za A selekciju, o 12 i da ne govorimo. Slično je i u ABA 2 ligi u kojoj, osim domaćih, razvijamo i strane mlade igrače, što nam ne pomaže u spomenutom širenju baze.
KLS je zanimljiva priča. U skoro svakoj ekipi postoje bar 2-3 mlada igrača (20 godina ili mlađi) ali u velikoj većini nemaju zapaženu ulogu. Jedino u OKK Beogradu oko 50% rostera čine juniori. U ostalim ekipama ima vrlo malo mladih igrača sa bitnom ulogom u timu. Glavnu ulogu i daleko najveću potrošnju lopti preuzeli su stranci, kojih je ove godine rekordnih 35. Naravno, u nedostatku kvaliteta potrebni su stranci, ali pod uslovom da su bolji od domaćih igrača, što nije uvek slučaj. Dobar stranac može da pomogne razvoju naših mladih košarkaša.
U KLS trenutno imamo četiri kluba koji su razvojni, što bi trebalo da znači da rezultat nije u prvom planu. Tu bi, po nekoj logici, moralo da bude više naših mladih talentovanih, a manje stranaca. Koja je mera odnosa stranaca i naših mladih, nisam siguran. Ako se pretera sa strancima, onda mladi nemaju dovoljno minuta, a sa druge strane ako pustimo samo mlade igrače pitanje je od koga će da uče. Još je bitnije pitanje da li će trener forsirati naše mlade igrače kad zna da će ga uprava smeniti posle 2-3 izgubljene utakmice.
KLS bi, generalno, trebao da bude razvojni poligon za mlade i talentovane, sa pravom i da greše (ne i da se ne zalažu). Nažalost, kako je krenula “moda”, sledećih godina bi mogli da imamo i po pet stranaca u ekipama KLS. Kad se dodaju 3-4 iskusna domaća igrača, onda našim mladim igračima ostane, eventualno, po deset minuta.
Po mom mišljenju, u KLS treba da igraju najviše DVA stranca. Uz 4-5 iskusnih domaćih igrača bilo bi mesta za 4-5 juniora ili mladih košarkaša koji bi sa 15-20 minuta na terenu mogli da napreduju.
Sve se svodi na nekoliko problema:
* Nemamo dovoljno kvalitetnih trenera
* U KLS imamo previše stranaca
* Nema nikoga ko bi zakonom (pravilnikom) promenio pravila a time, na duži rok, i perspektivu naše košarke.
Photo: KLS