Početna EUROLEAGUEDecenija Zvezdinog Sizifovanja

Decenija Zvezdinog Sizifovanja

od Aleksandar Radanović
65 pregleda

Decenija bez plejofa. Crvena zvezda ponovo nije stigla tamo gde godinama najavljuje da pripada. Još jedan april sa gorčinom, još jedno prebrojavanje malih poraza i traženje te jedne pobede koja nekako uvek gotovo sudbinski zafali. Broj 10 više ne deluje kao statistički podatak niti kao pozicija na tabeli, deluje kao kletva.

Poslednji radostan april desio se 2016. godine, a tadašnji plasman u plej-of Evrolige danas deluje kao bledi polaroid iz nekog prošlog života. Ta fotografija bi mogla da bude opisana rečima Marka Simonovića, člana te generacije: “Bio jednom jedan tim”.

Godine prolaze, ali čežnja za tim famoznim plejofom samo raste. Svake godine Zvezdini navijači prolaze kroz isti emotivni ciklus: iskrena želja preraste u opsesiju, opsesija u frustraciju, frustracija u bes, a bes na kraju u prazninu i apatiju. I tako sve do sledećeg prelaznog roka, koji se iznova predstavlja kao lek za sve naše probleme.

Međutim, upravo tu leži jedan od glavnih uzroka nezadovoljstva: prokletstvo nikad većeg budžeta.

Paradoks je očigledan, nikada više novca, nikada zvučnija imena, nikada više talenta a greške mnogo skuplje i rezultat bolno isti.

U modernoj košarci novac kupuje kvalitet, kupuje talenat, kupuje dubinu rostera. Ali ne kupuje karakter. Ne kupuje uputstvo za sklapanje i upravljanje tom za naše uslove preskupom mašinerijom.

Nije umeo Grk da je vozi, pa smo doveli sina kuće, čoveka sa aurom nekoga ko zna sa skupim mašinama a poznaje i put. Već nekoliko meseci kasnije Saša Obradović nosi lice mučenika ili lice krivca, zavisi iz kog ugla gledate. To ne govori samo o njemu. To govori o sredini koja melje sve pred sobom, pa i svoje heroje.

Navijači su posebna priča. Jedni traže domaće igrače, druge fascinira talenat stranaca. Jedni hoće disciplinu i borbenost, drugi spektakl. Jedni traže strpljenje, drugi smenu posle dva poraza. Sve su to legitimne želje. Ali klub koji pokušava da zadovolji sve, najčešće na kraju ne zadovolji nikoga.

Šta ovaj tim zapravo želi da bude? Ekipa americkih talenta nedovoljno dobrih za NBA? Domaća baza sa identitetom? Američki šou sa balkanskom strašću? Dostojan reprezent zemlje košarke? Sve pomalo, a ništa do kraja.

Zvezdi možda ne treba novi plejmejker, novo krilo, novi kapiten. Možda joj ne treba ni novi trener. Možda joj najviše treba odluka šta želi da bude u narednim godinama. I to nije odluka koja treba da se donese isključivo na nivou menadžmenta, to bi trebalo da bude odluka svih koji se troše na Zvezdu. Svojevrstan kolektivni konsenzus.

Jer problem nije 10. mesto. Problem nije ni neigranje plejofa. Problem je što ova nova imućna Zvezda pokušava da kupi prečicu do identiteta.

Pobednička kultura se ne kupuje, ona se gradi. Strpljivo, bolno i dosledno. A mi smo postali majstori u rušenju temelja čim se prva pukotina pojavi na fasadi. Do tada, deseto mesto ostaće naš plafon, a plejof samo daleka, nostalgična uspomena na vremena kada se košarka igrala sa manje nula na računu.

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar