Početna EVROPA/SVETDejan Kamenjašević: Cemu tenzije? Odakle otpor Dubaiju? (1)

Dejan Kamenjašević: Cemu tenzije? Odakle otpor Dubaiju? (1)

od Boško Beštić
39 pregleda

Košarkaški zaljubljenici u regionu sa mnogo skepse dočekali su vest da će jedan klub sa Bliskog istoka ove sezone započeti takmičenje u regionalnoj ligi. Informacija da će dobar deo balkanske krvi proticati cirkulacijom najmladjih ABA ligaša u nekoj meri smirila je buru, ali u vazduhu nad Balkanom još tinja otpor prema ovoj ideji. Višečasovni razgovor sa GM Dubaija Dejanom Kamenjaševićem, koji bi otvorio oči i najvećim skepticima, nemoguće je sažeti u jedan intervju, i premda bi podkast format bio mnogo bolje mesto za prezentaciju ove vizionarske ideje, Dejan je lako prihvatio da za čitaoce Koš magazina ovu zanimljivu temu podelimo u više delova rizikujući da neka informacija ne dopre do svih do kojih bi trebala.

Priču počinjemo iz perfekta.

Na konstataciju da se u pojedinim izjavama iz 2020. godine vidi jasna vizija kluba, narator ove priče, Dejan se osvrnuo na razgovor u podkastu Ivana Zeljkovića.

– Ivan je moj dugogodišnji prijatelj, naše priče su na neki način slične, ali ima i razlika. Poznajemo se dugi niz godina. Imamo sličnu sudbinu koju bih definisao kao autsajdersku. Ivan je svoju priču na Balkanu izgradio, ali i ja sam bio neko i nešto. Od samog početka znalo se za mene kao sina uglednog novinara Mirka Kamenjaševića. Otprilike u isto vreme, pre oko 11 godina, došli smo ovde gde minuli rad više nije bio bitan, krenuli od nule i počeli da krčimo svoj put u dva različita sektora. Bilo je podsmeha upućenih i meni i njemu, ali rezultati govore za sebe. On je sada uspešan u oblasti video produkcije, a i moja vizija se obistinjava. Kada sam 2016. u jednom intervjuu izjavio da ću dovesti Evroligu u Dubai, te da će se ovaj klub takmičiti u Evropi, bilo je mnogo skeptika. Malo ko je verovao jednako kao ja. Moja vera se zasnivala na iskustvu iz Španije gde sam stigao iz ratom zahvaćene Jugoslavije, i kao i u ovom slučaju krenuo od nule. Korak po korak kroz različite pozicije košarkaškog radnika, najpre kao košarkaški trener, pomoćni trener, generalni menadžer, sportski direktor… Počev od Djirone, pa preko Vitorije i Barselone, kroz saradnju sa Svetislavom Pešićem, Tabakom, Skariolom, skupljao sam iskustvo za do sada najveći projekat u svojoj karijeri. Za takav put u Španiji formalno obrazovanje je neophodno, a otežavajuća okolnost bilo je moje prezime koje se završava na ”ić”. U takvom spletu dogadjaja bilo je potrebno daleko više truda, ali sam ipak uspeo, i taj uspeh dao mi je veru u sebe neophodnu za start ovako velikog projekta.

Dakle kada je košarkaški klub Dubai zapravo nastao u tvojoj glavi?

– U specifičnim okolnostima i teškim trenucima nakon razvoda, te sa dvoje male dece, došao sam ovde i u septembru 2014. sa jednim detetom u parku na 45 stepeni nazire se ideja prve košarkaške franšize sa velikim ambicijama na ovim prostorima. Sa ove vremenske distance kada smo u poziciji da počinjemo pripreme sa najmladjim ABA ligašem ponosan sam što delim ovu ljudsku, ali ipak zdravu i sportsku priču sa onima koji žele da je čuju. I pored svog znanja i iskustva koje sam skupljao godinama, nije bilo lako ubediti potencijalne saradnike da je to plodonosna ideja. A to je bio tek početak jer trebalo je ubediti i velike i male ekipe sa Jadrana da je ovo prilika za razvoj evropske košarke koja već godinama nije u dobdom zdravlju. Posebno poglavlje su pregovori sa EL, koji su zaista bili iscrpljujući jer kada se nešto radi prvi put u svetu nemaš od koga da tražiš savet. Mi smo pioniri ovog projekta i verujem da će se jednog dana neko nama obratiti za savet, ali na početku ove priče bilo je previše predrasuda, skepticizma i destruktivnosti i u toliko je ovaj osećaj bolji. Ja volim da kažem da nije najgori onaj ko ne zna, već onaj ko se pravi da zna. Ovde nema nikakve melodrame. Naprotiv. Voleo bih da ova priča motiviše i druge koji veruju u svoje snove.

Dakle Dubai je prošao ozbiljan razvojni put od ideje do realizacije? Možete li čitaocima nagovestiti kako su izgledale godine koje stoje iza ovog finalnog produkta?

– Godine 2016. sam tu ideju razradio, da bih 2019. izgradnjom Dubai (Coca-Cola) arene postao siguran da će projekat biti realizovan. A 2020. sam o tome otvoreno počeo da govorim, a godinu dana kasnije kroz kontakt sa gospodinom Abdulahom, koji je u bliskim vezama sa princem Dubaia, priča je počela da dobija obrise koji sada poznajemo. Uz njegovu podršku sve je bilo mnogo lakše. Pandemija Korona virusa usporila je naše planove, ali nije mogla da poljulja našu viziju. Pregovori sa EL i ABA ligom trajali su nekoliko godina, ali našli smo zajednički jezik i pristupili realizaciji projekta. Definitivno jedan dug i zahtevan put prožet ljudskim pričama, usponima i padovima, sa mnogo odmorišta na kojima smo učili. Iz ove perspektive sigurno smo u nekim situacijama mogli da reagujemo i drugačije, ali lako je biti general posle bitke. Ljudi misle da je Dubai nastao preko noći, sa džakom para.”Idemo malo da se igramo košarke” Da odigramo jednu sezonu na Jadranu i onda idemo dalje. Selimo se formule 1. Sve su to neke predrasude ne samo na Balkanu, već i u Evropi.

Dejan Kamenjašević

Odakle toliki otpor prema ovom projektu?

– Verovatno taj otpor ne proizilazi iz loše namere, već iz neznanja. Počev od priča da nikada ni jedna arapska ekipa nije igrala u Evropi. Od 1937-1982, i pre i posle Drugog svetskog rata, imali smo ekipe iz Libana, Egipta i Sirije koje su igrali u FIBA takmičenjima. Navešću vam eklatantan primer Egipta iz 1949. koji je postao šampion Evrope. Postavlja se pitanje kako ljubitelji košarke u Evropi to ne znaju. Odgovor je jednostavan. Ne znamo jer nas ne zanima. Elem, trebalo bi da se suočimo sa činjenicama. Nismo jedina ekipa sa Bliskog istoka, jer Makabi je učesnik evropskih takmičenja već 28 godina. Nismo jedina ekipa iz Azije jer Fenerbahče geografski pripada Aziji. Nismo jedini tim van Evrope jer je i CSKA van Evrope. Pa ako Australija može da učestvuje na Evroviziji ne vidim problem da pomerimo granice zarad razvoja ovog sporta. Pogotovu ako znamo da je tržište Bliskog istoka trenutno najjače tržište sportskog sveta gde se ulaže najveći kapital. Tržište u kome je svaki sport našao svoje mesto. Od fudbala, tenisa… Zašto košarka ne bi mogla? U situaciji kada evropska košarka gleda preko Atlantika i pokušava da se ugleda na NBA koji ima 7 milijardi od TV prava, a Evroliga ima 54 miliona. Recite mi da li je to realna razlika? Svi znamo da nije. Posebno u poslednjih 10-15 godina gde Evropljani i Afrikanci dominiraju NBA ligom. Svedoci smo da i najveći evropski klubovi posluju u minusu, ili na granicama svog budžeta. I onda kažemo: ”Nćcemo globalizaciju! Nećemo širenje na Bliski istok jer to nam ne treba.” Prema tome, reč je o neznanju, predrasudama i negativizmu. Na kraju krajeva bolje je reći nešto negativno i promašiti u proceni, nego imati viziju i ne uspeti u njoj jer onda je i razočaranje veće. To je ljudska psiha.

Reklo bi se da je priličan broj otvorenih tema za razmišljanje u iščekivanju nastavka ove priče sa inspirativnim sagovornikom gde ćemo govoriti o organizaciji, infrastrukturi, sportskom sektoru i ambicijama na Jadranu.

Nastaviće se

Photo: Privatni album

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar