Naš prijatelj i vredni saradnik ovog sajta Duško Miletković-Souly smestio je u svoj već čuveni „stojadin“ i Boru Vučevića. Više nego opravdano i zasluženo. Boro je bio sjajan igrač sa jedinim pehom – igrao je u vreme Praje Dalipagića, ali je ipak stigao da „omiriše“ dres reprezentacije na Evropskom prvenstvu 1985. Povod za ovo moje sećanje na Vučevića, ali ne samo njega, je susret sa njim i njegovom porodicom u Belgiji 1998. U Kupu Koraća Barselona je bila u grupi sa belgijskom ekipom Okapi Alst, koju je trenirao Vlada Đurović, a jedan od glavnih igrača bio Boro Vučević, tada uveliko 40-godišnjak. Ne sećam se više kako i zašto, u redakciji „Mundo deportiva“ odlučiše da sa Barsom, kao specijalni izveštač, putujem ja.
Stigosmo u Alst, gradić u flamanskom delu Belgije. Vlado Đurović sam, familija u Atini, ni da čuje da ja idem u hotel. Odsedam kod njega, pričamo do duboko u noć. Sutradan , 21. oktobra, utakmica. „Barsa“, očekivano, mnogo bolja, briljira Derik Alston, završava meč sa 31 poenom i 8 skokova. Barselona je relativno lako dobila (98-82) a naš tandem u dresu katalonskog tima Đorđević-Gurović nije bio na uobičajenom košgeterskom nivou. Sale je dao 2 poena, Gurović 6. Na drugoj strani najefikasniji su bili Amerikanac Daren Kenan sa 23 i Boro Vučević sa 18 poena. Boro je složio 4 trojke, prilično mučio odbranu Barselone, ali veći izbor kvalitetnih igrača učinio je svoje. U revanšu je bilo 87-60, uz 16 Borinih poena. (Nije tema priče, ali Barselona je na kraju osvojila taj Kup Koraća tako što je u drugom meču finala nadoknadila 77-93 poraz iz prvog duela sa Estudijantesom pobedivši kod kuće sa 97-70).
Sutradan Đura me vozi u Brisel na aerodrom. Krećemo dosta ranije, kaže da ćemo svratiti na kafu kod Bore koji živi blizu aerodroma. Kada je iz Švajcarske prešao u Belgiju tražio je da stanuje u valonskom delu, zbog francuskog jezika koji su govorila deca. Nije mu bilo teško da on svakog dana putuje na trening u Alst. Sećam velike kuće, sa vrtom ispred, u kojoj su živeli Vučevići, ali ono zbog čega pišem ove redove je detalj koji sam zapamtio. Sa unutrašnje strane spoljnih vrata velike kuće, kao i na vratima od garaže, bio je okačen – koš. Borin sin Nikola, koji je dva dana kasnije napunio 8 godina (rođen je 24.oktobra 1990. u Švajcarskoj) neumorno je bacao loptu ka košu. Neću reći da sam od prve video talenat dečaka, ali jesam ljubav prema lopti. Videlo se da mu je omiljena igračka. Pitao sam Boru da li kod naslednika vidi talenat. Bio je rezervisan, rekao mi je da vidi ogromnu volju a da će vreme pokazati da li će biti igrač…
Boro Vučević je igrao do 44. i to veoma dobro. Kad je konačno stavio tačku na svoju sjajnu karijeru (prema statistici Dragana Martinovića za Bosnu je odigrao 198 ligaških utakmica i dao 2.331 poen čime je peti strelac u istoriji kluba, iza Mirze Delibašića, Žarka Varajića, Predraga Benačeka i Raše Radovanovića) vratio se u rodni Bar i posvetio-treniranju sina. Tada je već bilo jasno da dečak i te kako ima talenta…
Iako se školovao na francuskom, Nikola je na studije otišao u SAD, upisao se na Univerzitet Južna Kalifornija i već u prvoj godini potpisao dabl-dabl učinak sa 17,3 poena i 10,1 skokom! U martu 2011. žrtvovao je poslednju godinu studija i prijavio se na draft. Bio je 16. pik prve runde, uzela ga je Filadelfija u kojoj je odigrao 51 utakmicu sa 5,5 poena i 4,8 skokova u proseku. Onda je prešao u Orlando gde je i danas. U sezoni 2014/15 imao je prosek od 19,3 poena i 10,9 uhvaćenih lopti, a ukupan prosek u NBA mu je 14,5 i 9,8. Izrastao je do 2,13 m ali je izuzetno pokretljiv, brz, sa odličnom tehnikom. Povrh svega, odlično skakač. Na jednom meču uhvatio je 29 lopti što je rekord Orlanda, više čak i od Šakila O’Nila. Prošlu sezonu završio je sa 14,6 poena, 10,4 skoka i 2,8 asistencije. Trojke je šutirao 30,7%. Pedantna NBA staitistika kaže da je na 28 utakmica bio najbolji strelac Orlanda, na 29 najbolji skakač i 5 puta najbolji asistent.Čak 61 put u prošloj sezoni imao je dabl-dabl učinak, 25 puta je dao 20 ili više poena.
Nikola priznaje da sve što je postigao duguje ocu koji je posle karijere duge 24 godine sve što je znao i umeo preneo njemu. Nikola će na narednom Evropskom prvenstvu biti glavni oslonac crnogorske selekcije koju vodi Bogdan-Boša Tanjević, trener njegovog oca Bore u Bosni koja je 1979. u Grenoblu postala prvak Evrope. Tandem Nikola Vučević-Bojan Dubljević biće jedna od najjačaih kombinacija visokih igrača i velika nada Crne Gore da se, konačno, napravi zapažen rezultat na velikom takmičenju.
Kada je reč o Vučevićima, to nije sve. Borin stariji brat Savo, Nikolin stric, godinama je uspešan trener u Francuskoj a radio je i u Belgiji gde je trenirao Šarloa sa kojim je dva puta bio prvak, 2003. i 2004. U Francuskoj je radio u Šoleu, Antibu, Monaku i u poslednjoj sezoni Burž en Bresu. Otuda i naslov, Vučevići su zaista prava košarkaška dinastija.
Photo: Privatna arhiva