Pošto su Turci „častili“ Amerikance i poklonili im pobedu, i dalje je na snazi ocena da je u dosadašnjem delu prvenstva najveće iznenađenje trijumfom nad Nemačkom priredila Dominikanska Repubila. Kada je o košarci u ovoj zemlji reč, prva asocijacija je, nažalost nedavno premunili Kandido-Ćićo Sibilio. Njega je Ranko Žeravica, kad je trenirao Barselonu, prilikom neke turneje video i doveo u Barselonu u kratkim pantalonama. Kasnije je postao veliki strelac, specijalista za tri poena, uzeo je špansko državljanstvo i igrao za svoju novu domovinu ali nikada nije zaboravio korene. Po završetku karijere vratio se u Dominikansku Republiku gde je i okončao… Ova pobeda bila je posvećena njemu.
Pobeda protiv Nemačke (70-68) nije prva na mundijalima za Dominikance. Posle 0-3 na Filipinima 1978. u Španiji 2014. su ostvarili bilans 2-3, u grupi su pobedili Novi Zeland 73-63 i Finsku 74-68, a onda u osmini finala izgubili od Slovenije 61-71.
Priča o Dominikani, kako u latino-svetu skraćuju ime države, ima i jedan zanimljiv familijarni aspekt. Roditelji nekolicine igrača bili su istaknuti sportisti, uglavnom košarkaši ali ne isključivo. Recimo, Herardo Suero, otac Huana Migela i Herarda juniora, bio je atletičir, sprinter. Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. bio je 4. na 100 metara.
Košarkaški gen, i to na majke, povukli su Ronald Roberts i Dagoberto Pena. Ronaldova majka Danija Santos igrala je za reprezentaciju od 1984. do 1993. ali ne na velikim takmičenjima jer se reprezentacija nije plasirala. Kristina Montilja, majka Pena, bila je reprezentativka od 1977. do 1986. Zanimljivo je da je Dagoberto bio „pitcher“ u bejzbolu, ali je promenio sport. Kaže da je otac „hteo da ga ubije“, ali je ostao uporan i stigao, evo, i do mundijala.
Rikardo, otac Ronalda Ramona, bio je profesionalni košarkaš u Brazilu i Argentini.
Familijarno nasleđe u dominikanskoj selekciji nije jedino na prvenstvu, ali je najbrojnije. U svakoj grupi imamo po par braće, a imamo i nekoliko „nasleđa“ na liniji roditelji-sin. Recimo Arvidas i Donatas Sabonis (Litvanija), Hose Manuel i Havier Beiran (Španija). Takođe, oba roditelja Vilija i Huanća Ernangomeza, Margarita-Voni Geur i Giljermo, bili su istaknuti igrači, reprezentativci. Kod Italijana imamo „dinastiju“ Fernandno (otac) i Alesandro (sin) Đentile, u crnogorskom taboru Nikola Vučević je sin Bore Vučevića, bivšeg igrača Bosne i reprezentacije Jugoslavije, u sastavu Rusije Sergej Karašjov je sin Vasilija Karašjova, bivšeg reprezentativca Rusije… U grupu reprezentacija sa „familijarnim nasleđem“ spada i naša, jer je otac našeg selektora Saše Đorđevića, Bratislav-Bata, bio istaknuti trener, prvak Jugoslavije 1973. sa Crvenom zvezdom. Verovatno ima još nekih primera ali i ovo je dovoljno kao dokaz da (i) košarkaški iver ne pada daleko od klade.
Photo: FIBA
(Izvor: maxbetsport)