Eksplozija Denija Avdije
- February 22, 2024
- 0 comments
- Darko Dželetović
- Posted in NBA
Deni Avdija, sin nekadašnjeg igrača Zvezde , Goranca sa Kosova Zufera Avdije, u svojoj četvrtoj NBA sezoni konačno opravdava očekivanja zbog kojih su ga „Vizardsi“ izabrali kao devetog na jesenjem draftu 2020.godine. Iako igra u timu koji je trenutno rezultatski drugi najlošiji tim lige, vidljiv je Avdijin ogroman napredak u poređenju sa njegovim učinkom u prve tri NBA sezone, pogotovo u agresivnosti i preuzimanju odgovornosti koju sve više dobija kod novog trenera „Vizardsa“ Brajana Kifa.
Denijev stil igre dosta se razlikuje od načina igre njegovog oca Zufera.Iako je Avdija senior kao nekadašnji reprezentativac SFRJ bio sjajan igrač, nije imao ni izbliza tako raznovrstan košarkaški repertoar kao njegov sin.
Dabl-dabl:43+15
Protekle srijede na dan zaljubljenih pred sam „Ol-star“ vikend u utakmici protiv Pelikansa Deni Avdija je eksplodirao sa čak 43 poena i 15 skokova. Istina, njegov slabašni klub doživeo je još jedan poraz. Deni je imao plus-minus rejting od pozitivnih 14 poena. U nizu odličnih Avdijinih utakmica ta poslednja pred osmodnevni odmor bila je individualno gledano statistički tako dobra da se smatra najboljom utakmicom za franšizu iz američkog glavnog grada u proteklih skoro pola vijeka. Posljednji put takva individualna statistika jednog igrača Vašingtona u nekoj utakmici viđena je davne 1977, a napravio je slavno krilo Elvin Hejs godinu prije nego što će ‘78 s Vašingtonom osvojiti titulu NBA šampiona, jedinu u istoriji franšize. Istorijske perspektive radi – nije loše sjetiti se da su od tada do danas za Vašington igrali i pokojni Ves Anseld ali i Mozes Meloun takođe i odlični poenteri poput slavni Bernard King, uz njega „Ol-star“ igrači Džef Meloun, Majkl Adams, pa Kris Veber koji je tek kasnije procvjetao, a i Mič Ričmond. Osim njih nakon promjene nadimka kluba za Vizardse su igrali i tada već ostarjeli Majkl Džordan, ali i Gilbert Arinas, Entoan Džejmison, Džon Vol ili Bredli Bil – četvorica potonjih u svojim najboljim godinama. I nisu svih ovih godina pružili takvu partiju sa kombinacijom poena i skokova kakvu je imao Avdija u utakmici u Nju Orleansu.
Mladi Izraelac u svojoj prvoj NBA sezoni nije imao sreće sa povredama. Prvo se u jeku pandemije pojavio u Vašingtonu tek par nedelja pred početak svoje ruki sezone, a onda imao ozbiljnu povredu prepone u drugom dijelu sezone zbog koje je kod trenera Skota Bruksa dugo igrao pod blokadama, uključujući nakon toga i angažman u rovitom stanju za izraelski nacionalni tim. A pod vođstvom nedavno s trenerske pozicije skinutog Vesa Anselda juniora koji ga je trenirao u naredne dvije sezone Avdija jednostavno nije mogao biti u liderskoj poziciji u timu pored saigrača Bila, Kuzme, Porzingisa, Dinvidija, jedno vrijeme i Vestbruka. Mada je dobijao solidnu minutažu – nije se naročito isticao. Na Eurobasketu 2022. predvodio je svoj nacionalni tim koji je bio tvrd orah i u tri poraza (jedan od njih protiv Srbije sa u toj utakmici nevjerovatnom predstavom Jokića) nakon prve dvije pobjede u grupi. A prošlog ljeta kada Avdija konačno nije imao reprezentativnih obaveza posvetio se individualnom radu i u ovoj sezoni pokazuje visoku klasu.
Šut za trojke preko 40%
U tri prve sezone šutirao je oko 30% za tri poena a u ovoj sezoni pažljivijom selekcijom šuta procenat pogođenih šuteve iza linije 7.26 metara podigao je na zavidan nivo iznad 40%. Što je rijetko viđen napredak.
U poslednje četiri utakmice Avdija ima prosjeke od 28.3 poena, 11.5 skokova i 3.8 asistencija po utakmici uz nevjerovatno visoke postotke šuta iz igre za poziciju na kojoj igra. To se desilo najviše zbog sjajne igre u tranziciji u kojoj Deni veoma često hvata odbijene lopte u odbrani (jedan je od elitnih defanzivnih skakača lige, hrabro i samouvereno ulazi u prodore na drugom kraju parketa, uz potpuni blagoslov novog trenera, što kod Bruksa i Anselda uglavnom nije bio slučaj.
Još od njegovih trofejnih kadetskih i juniorskih dana Avdija je pokazivao igračku polivalentnost. Izraelski košarkaški novinar Joav Modai koga viđam na svakoj NBA utakmici i koji je u mlađim kategorijama igrao uz Denija Avdiju kaže mi da bi njegov otac Zufer došao na utakmice kadetskih selekcija Makabija, sjeo sam na vrh tribina i nikad nije progovarao ni jednu riječ. Niti je ikad previše hvalio ili isticao svog sina u razgovorima sa medijima, iako je još tada kad je Deniju bilo 15 ili 16 godina bilo potpuno jasno da je on veoma talentovan.
Mada sam do nedavno i sam imao velike rezerve po pitanju Denijevog razvitka, uglavnom zbog slabosti ekipe u kojoj igra i zbog njegovog do skora ispod prosječnog šuta, u nedavnoj utakmici Vizardsa u Bostonu shvatio sam u kojoj mjeri je 23-godišnji Zuferov sin napredovao. Deni je sam samcat u toj utakmici vukao svoj tim i dobro namučio najbolji tim lige pred njegovom publikom. Iako je Vašington na kraju tijesno poražen vidjelo se da je Avdija postao znatno korisniji igrač od mnogostruko bolje plaćenih „prangijaša“ kakvi su njegovi saigrači Kajl Kuzma i Džordan Pul. Njih će se Vizardsi vrlo teško riješiti, a u poređenju s njihovim platama Avdijinih 55 miliona dolara koje je prošlog oktobra dobio za produžetak ugovora u naredne 4 godine izgledaju kao pravi sitniš kojim su operativci Vizardsa Majkl Vinger i Vil Dokins dobili do 2028.relativno jeftinog, mladog i povrh svega dobrog igrača sa velikim potencijalom.
I pored tek 10 šuteva iz igre koje Avdija u prosjeku uzme po utakmici, dok Kajl Kuzma šutira skoro dvostruko više i pritom sa više minuta na terenu ređe od Avdije odlazi na liniju slobodnih bacanja, primjetno je da je Avdija ofanzivno mnogo agresivniji nego u prethodnim sezonama. „Grize“ i defanzivno, jedan je od rijetkih u svom timu za koga se može reći da se ne švercuje u odbrani.