![]({"full":{"0":"2016\/06\/atina-87-1.jpg","1":672,"2":372,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2016\/06\/atina-87-1.jpg"}})
Eurobasket ’87: Ćosić uzeo bronzu pa dao ostavku
- June 10, 2016
- 0 comments
- Darko Bjelobaba
- Posted in ISTORIJA
Prvenstvo Evrope u košarci, 25. po redu, održano je u Atini od 3. do 14. juna 1987. Sve utakmice su odigrane u dvorani “Mir i prijateljstvo” u Solunu, koja prima 14.000 gledalaca. Na prvenstvu je učestvovalo 12 ekipa podeljenih u dve grupe. Kao i dve godine ranije, Jugoslavija se nalazila u onoj težoj grupi, čak su i suparnici bili identični, jedino je umesto Poljske rival bio domaćin Grčka.
Selektor Krešimir Ćosić, koji je uspeo da veže treće veliko takmičenje zaredom, na Eurtobasket je odveo najjači mogući tim, gde su priliku da debituju dobili veoma mladi ali izuzetno talentovani Kukoč, Đorđevič, Paspalj i Rađa. U pitanju je najmlađa selekcija koja je bila na nekom velikom takmičenju još od 1967. a svoje raskošne mogućnosti potvrdiće dva meseca kasnije na Svetskom prvenstvu za juniore u Bormiju, kada će Đorđević, Kukoč, Rađa i Divac biti deo ekipe koja će superiorno osvojiti zlatnu medalju. Naši igrači su na Prvenstvo Evrope otputovali puni optimizma očekujući osvajanje zlatne medalje, pogotovo što je najveći rival selekcija SSSR-a bila oslabljena neigranjem najboljeg igrača Arvidasa Sabonisa.
Na startu protiv najvećeg rivala SSSR-a doživeli smo zaslužen poraz 93:100, ali ono što je izazvalo veliku buru a našoj, pa i evropskoj javnosti jeste način na koji je selektor Ćosić vodio ovu utakmicu. Odlukom da meč počne bez najboljeg igrača Dražena Petrovića, i da mu praktično priliku za igru pruži samo u drugom delu, naišla je na burno neodobravanje. Nisu “plavi” toliko gubili u prvom delu (najveći minus od 16 poena uspeli su do kraja poluvremena da svedu na pristojnih 41:44) koliko je Ćosićev eksperiment poremetio igru celog tima. Nije ni Sovjetski Savez briljirao, ali naši sa očajnim šutem od 38 odsto (28/72) nisu mogli da očekuje ništa više od poraza 93:100. Uprkos maloj minutaži Dražen Petrović je bio najefikasniji sa 24 poena (šut 7/14), a kod “zbornaje komande” istakli su se Marčulionis sa 18 i veteran Tkačenko sa 16 poena.
Posle meča, Ćosić je uzaludno objašnjavao kako je cilj bio da i ostali igrači preuzmu odgovornost, i da nauče da se nose sa pritiskom, jer kad je u igri Dražen sve lopte idu na njega i on je taj koji uglavnom sve rešava. Ideja o razigravanju nije sama po sebi bila loša, ali je jednodušan zaključak novinara bio da ovo ipak nije bio pravi trenutak za eksperimente takve vrste.
Najuzbudljiva utakmica drugog kola je bio duel između Holandije i Izraela. Prvo poluvreme “lale” su dobile sa 43:24 i činilo se da su osigurali pobedu. A onda, u nastavku, Holandija punih 12 minuta nije postigla poen, za to vreme Izrael pravi seriju od 28:0 i vodi sa 9 poena razlike. U samom finišu Holanđani ipak uspevaju da vrate vođstvo 61:60, a najbolji strelac Izraela Đamši promašuje šut za pobedu. Najviše poena za Holanđane je postigao 221 cm visoki Rik Smits, a Doron Đamši 38 za Izrael.
Ako se poraz od SSSR-a mogao i očekivati, niko se nije nadao da će nas i domaćini nadigrati. U užarenoj atmosferi, pred 13.000 vatrenih navijača, našima su se jednostavno odsekle noge. Dok smo se u prvom delu još i dobro držali, i imali prednost (48:41), u drugom je usledio potpuni potop. Nikos Galis je bio prosto nezaustavljiv, postigao je 44 poena za Grčku šutirajući samo za dva poena (17/25). Postigao je više od polovine poena svoje ekipe. Kod naših je jedino Žarko Paspalj opravdao očekivanja postigavši 24 poena (šut 9/15), a razočarao je Dražen Petrović sa za njega skromnih 18 (šut 6/19).
Selektor Ćosić, koji se ponovo našao na udaru “sedme sile”, opet nije imao pravo objašnjenje za novi poraz. Smatrao je da poraz od SSSR-a nije uticao na naš pristup meču sa domaćinom. Za razliku od njega, Dražen Petrović je izjavio da je taj poraz itekako uticao na psihološku stabilnost ekipe. Bilo kako bilo, mi smo se našli već na samom startu takmičenja u vrlo neugodnoj poziciji, a Grci su postali “košarkaška božanstva” za svoje navijače i istakli kandidaturu za najviši plasman.
Atinska štampa je posebno pohvalila gest predsednika KSJ Nebojše Popovića, koji je posle meča otišao do svlačionice grčkih košarkaša i čestitao im na zasluženoj pobedi.
Posle dva startna poraza doveli smo sebe u situaciju da nam je svaki sledeći meč “biti il’ ne biti”. To je stvorilo još veći pritisak na naše igrače i uzrokovalo lošu i nervoznu igru protiv selekcije Francuske. Iako smo ceo meč dominirali i bili u konstantom vođstvu “galski petlovi” nam nisu dozvolili da se potpuno odvojimo i prelomimo meč. U 35. minutu smo imali najveće vođstvo 81:69, ali smo na kraju dozvolili da nam se Francuzi približe na konačnih, i za njih ipak nedostižnih 88:83. Šut nas i dalje nije služio, bili smo više nego skromni sa 33 odsto (27/68). Iako najefikasniji sa 34 poena, ni Dražen Petrović nije briljirao (šut 10/21, 6 trojki), a najveću podršku je imao u Zoranu Radoviću (15). Kod Francuza prva zvezda bio je Stefan Ostrovski sa 22 poena.
Opijeni pobedom protiv naše reprezentacije, Grci su suviše uzleteli i već u sledećem meču došlo je do surovog prizemljenja. Reprezentacija Španije ih je već u prvom poluvremenu prosto demolirala (55:38) i rešila pitanje pobednika. Na krilima Himeneza (28) i San Epifanija (27 poena) Španci su utakmicu rutinski priveli kraju i trijumfovali sa 106:89. Prvi strelac turnira Nikos Galis sa svojih 35 koševa nije bio dovoljan da domaćini izbegnu prvi poraz na turniru.
Ovo je bila ozbiljna opomena i za “plave”, jer im je naredni protivnik bila upravo selekcija Španije. Naši su od početka meča krenuli punom snagom. Vremena za bilo kakve kalkulacije više nije bilo. Pitanje pobednika praktično smo rešili već u prvom delu dobivši ga rezultatom 54:36. Najbolji utisak su ostavili Danko Cvijetičanin, postigavši četiri trojke, i mladi centar Vlade Divac, koji je osim 14 poena imao još sedam skokova čime je potvrdio da je budućnost jugoslovenske košarke. Posle najbolje igre u dotadašnjem delu turnira pobedom 94:76 obezbedili smo prolaz u četvrtfinale. Najzad smo uspeli da šut podignemo preko 50 odsto (35/69, 50,7 odsto), a uspali smo i da nadskočimo Špance (29 naspram 20). Kod Španije najbolji je bio bekovski par Solozabali San Epifanio sa po 20 poena.
U drugom derbiju grupe A selekcija SSSR je uspela da “preživi” paklenu atmosferu dvorane “Mira i prijateljstva” i utiša 14.000 navijača domaćih. Iako su prvo poluvreme dobili 37:30, Grci nisu uspeli da izdrže sopstveni ritam koji su nametnuli. Galis je sa 31 poenom ponovo bio najefikasniji, ali je opet ostao bez prave podrške saigrača. Tim Sovjetskog Saveza predvođen Marčulionisom (22) napravio je preokret u drugom delu za konačan trijumf 69:66, čime su osigurali prvo mesto u grupi.
Meč poslednjeg kola protiv Rumunije bila je prilika za podsećanje da je jugoslovenska reprezentacija prvi put izašla na međunarodnu scenu posle Drugog svetskog rata 1946. na Balkanskim igrama upravo protiv te selekcije. Izgubili smo tada 27:32, a u sastavu reprezentacije bio je i Nebojša Popović. “Veoma se dobro sećam te utakmice. Dao sam četiri koša. U sastavu su bili i Aleksandar Nikolić i Ladislav Demšar, budući savezni treneri naših najboljih košarkaša i košarkašica”, pričao je Nebojša.
Rumunija je lako i ubedljivo savladana sa 120:78, a svoju priliku su najbolje iskoristili najmlađi – Divac sa 25 poena, Kukoč sa 23 i Đorđević sa 20. Zanimljivo je da su Rumuni na Prvenstvo stigli sa samo 10 košarkaša. Nezvanično, iz vođstva rumunske reprezentacije se čulo da su izostanci košarkaša zbog “neodložnih ispita na fakultetu”, ali atinska štampa pisala je da je to zbog opšte štednje u Rumuniji.
Posle grupnog dela iz A grupe kao prvi i jedini tim bez poraza dalje ide SSSR, a s obzirom da su sledeće tri ekipe imaju po tri pobede koš-količnik je odredio da je Jugoslavija druga, Španija treća a Grčka četvrta. Francuska je otišla u borbu od 9. do 12. mesta. U grupi B ubedljivo prva je bila Italija sa svim pobedama, a u četvrtfinale su prošli i SR Nemačka, Poljska i ČSSR, dok su Holandija i Izrael ostali bez šansi da se bore za medalje.
Ocena igre našeg tima je bila da su pružili tek 20 minuta vrhunske košarke, i to protiv Španije. Startna dva poraza su uslovila priličnu nesigurnost i nervozu kod naših igrača, no sa tri vezane pobede nagovestili su da su njihove mogućnosti velike. Izuzetno podmlađena reprezentacija nagovestila je raskošan talenat i možda su očekivanja da bi već na ovom Prvenstvu mogli da osvoje zlato bila nerealna. Pogotovo što je i prva zvezda reprezentacije Dražen Petrović u ovom prvom delu delovao pomalo izgubljeno i bez dovoljno žara, možda i nezadovoljan ulogom koju mu je namenio selektor Ćosić. No, glasine da atmosfera u reprezentaciji baš i nije najbolja predsednik KSJ Nebojša Popović je energično demantovao:”Atmosfera je dobra i – problema nema”, rekao je.
U četvrtfinalu protiv Poljske oborili smo rekord star 26 godina i postavili novi. Na Evopskom prvenstvu u Beogradu 1961. savladali smo slabašnu selekciju Engleske sa 122:58. Ovaj put smo uspeli da nadmašimo broj postignutih poena na evropskim prvenstvima pobedivši Poljsku sa 128:81, i taj rekord je ostao nedostižan za sve kasnije naše reprezentativne selekcije – bez obzira pod kojim nazivom su igrale. Na ovoj utakmici, koja je više ličila na trening meč nego na četvrtfinale prvenstva Evrope, selektor Ćosič je ukazao priliku svim igračima i oni su šansu maksimalno iskoristili. Posebno se istakao Goran Grbović sa 24 poena (šut 9/11) i četiri trojke. U egzibicionoj igri naši mladi igrači pokazali su da san o medalji nije neostvariv.
U ostalim četvrfinalnim mečevima bilo je mnogo zanimljivije. Grčka je kao četvrta iz grupe A igrala protiv neporaženih Italijana. U atmosferi koja do tada nije viđena u košarkaškim dvoranama, nošeni frenetičnom podrškom navijača, Grci su napravili još jedan podvig i savladali Italiju 90:78. Petorka Galis, Janakis, Kuburis, Fasulas i Hristodulu igrala je 35 minuta bez izmena i stvorila u tom trenutku nedostižnu prednost od 81:62. Ponovo su briljirali bekovi Galis sa 38 poena i Janakis sa 22, a kod Italijana je najefikasniji Riva (22) ali uz vrlo loš procenat šuta. Sovjetski Savez sa neočekivano mučio u prvom delu protiv Čehoslovačke, najviše zahvaljujući iskusnom Vlastislavu Havliku koji je pružio najbolju partiju na celom turniru postuigavši 26 poena. Na poluvremenu je bilo tek 55:51 za SSSR. Ipak, u drugom delu se razigrala sovjetska mašinerija i predvođena Volkovim (25) i Valtersom (23) “zbornaja komanda” ostvaruje očekivani trijumf 110:91. U poslednjem četvrtfinalu Španija je deklasirala SR Nemačku 107:77 uz fenomenalnu partiju San Epifanija, strelca 33 poena.
Pravi kuriozitet je da su sva četiri polufinalista iz grupe A, što je bila još jedna potvrda neujednačenog kvaliteta grupa.
Polufinale je Jugoslaviji donelo ponovni susret i priliku za revanš domaćoj selekciji Grčke. Činilo se da je nemoguće da nas Grci mogu dva puta pobediti u nedelju dana. Međutim, u početku utakmice smo podlegli užarenoj atmosferi i vrlo loše otvorili meč. U jednom trenutku domaćini su imali prednost od 11 poena, i naši su bili u velikom problemu. No, kako je utakmica odmicala nekako smo uspeli da povežemo konce, a ulazak Divca je doneo sigurnost u skoku, i uprkos lošem šutu uspevamo prvo poluvreme da dobijemo 45:35.
Činilo se da će ta razlika doneti samopouzdanje našem timu dovoljno za konačan trijumf. A onda u drugom delu – očajna igra naših, neshvatljiv pad u igri. Grci su u potpunom transu uz delirijum na tribinama, sve je to donelo potpuni preokret i trijumf domaćina sa 81:77. Naš najbolji igrač Dražen Petrović je bio potpuno van svog ritma, u drugom delu je postigao samo šest poena, i tu treba tražiti uzroke našeg kraha. Šut nas nije služio, svega 39 odsto (29/73), a čak smo i u slobodnim bacanjima bili očajni 47 odsto (10/21).
Velike primedbe smo imali na suđenje. Kapiten Radovanović: “Kako se uopšte mogla igrati košarka kod onakvog suđenja? Nas su jednostavno vukli za dres, za ruke, a pištaljke sudija su ostajale neme. Zamislite, nama je dosuđeno 14 faulova u drugom poluvremenu, a Grcima šest”. Dragan Kićanović, direktor Partizana: “Ovu grčku reprezentaciju bi pobedio i moj Partizan. Ovo je bila očigledna krađa. Uprkos tome mladi su pokazali sjajne kvalitete u prvom poluvremenu. Ali, kasnije nije bilo iskustva i to je presudilo u paklenoj atmosferi u kojoj su sudije vukle na grčku stranu.”
Drugi polufinalni meč Sovjetski Savez je bez većih problema rešio u svoju korist savladavši selekciju Španije 113:96. Od prvog do poslednjeg minuta SSSR je dominirao i potpuno kontrolisao utakmicu. Imponovao je tandam Homičus ( 20) i Marčulionis (26), uz veterana Vladimira Tkačenka koji je dominirao pod koševima. Kod Španije se izdvojio jedino Himenez (20).
Bila je prilična bojazan pred meč za bronzanu medelju da li će “plavi” uspeti da se povrate posle šokantnog poraza u polufinalu. Imajući u vidu da smo poslednju medalju na evropskim prvenstvima osvojili još 1981. bilo bi zaista od velikog značaja za našu mladu ekipu da se ovaj put u zemlju vrate sa medaljom. A nije baš dobro počelo za Jugoslaviju. Prvo poluvreme proteklo je u dominaciji Španaca, pogotovo njihovog centra Fernanda Romaja kojeg nikako nismo uspeli da zaustavimo. Španci su prvo poluvreme dobili sa 51:42 i sebi stvorili dobru osnovu da se nadaju osvajanju bronzane medalje. Očekivalo se da će Ćosić prodrmati naše igrače u poluvremenu, i da će oni zaigrati angažovanije. Međutim, umesto da se razlika smanji ona je povećana na maksimalnih 63:48 za Špance. Činilo se da nema nade za naše. A onda je usledio veličanstveni preokret. Razigrala se prve violina našeg tima Dražen Petrović (31 poen, šut 8/18) i pravimo seriju od 16:0. A u samom finišu meča šansu dobija i do tada zapostavljeni Saša Đorđević, koji sa dve trojke prelama meč i donosi nam trijumf 98:87.
Reprezentacija Jugoslavije je osvojila 11. medalju na evropskim šampionatima, mladi Vlade Divac je bio pravo otkrovenje Prvenstva. A onda je prilično šokantno delovala vest da je savezni kapiten Ćosić podneo neopozivu ostavku. Smatrajući da stručna, a i navijačka javnost nije dovoljno cenila njegove rezultate, odlučio je da napusti kormilo reprezentacije i preuzme italijansku ekipu Virtus iz Bolonje. Ma koliko bila neočekivana, izgleda da Ćosićeva ostavka nije iznenadila predsednika Stručnog saveta KSJ Borisa Kristančića: “Ćosić me je pozvao telefonom i obavestio o svojoj odluci. To je njegova lična odluka, i ja ni na koji način nisam želeo da utičem na njega. Predložiću da na Univerzijadi reprezentaciju vodi Dušan Ivković. Za kasnije ćemo videti”.
A u velikom finalu – nastavak “grčke bajke”. Ni moćni SovjetskiSavez nije uspeo da “preživi” u grotlu dvorane “Mira i prijateljstva” pred 14.000 frenetičnih navijača. Grci su odigrali u pravom transu iako su u finišu meča ostali bez glavnih poluga tima Janakisa i Fasulasa, koji su izašli zbog pet ličnih grešaka. Uspeli su da izbore produžetak. Kao i na čitavom turniru, briljirao je nazaustavljivi Nikos Galis, strelac 40 poena. Na kraju, odlučujuće poene iz slobodnih bacanja postiže Kamburis i domaćin pobeđuje 103:101 za veliko slavlje cele Grčke.
Aleksandar Gomeljski je na konferenciji za štampu u svom stilu komentarisao meč i navukao bes domaćina: “Publika je uticala na sudije, a ove na rezultat. Da je ovde igrala i reprezentacija Mauritanije, osvojila bi zlatnu medalju…”
GRČKA: Galis 40, Stavropulos 3, Janakis 10, Kamburis 10, Linardos, Karacas, Romanidis 3, Filipu, Andritos 10, Fasulas 12, Joanu 8, Hristodulu 7.
SSSR: Volkov 4, Enden, Tarakanov 7, Homičus 10, Babenko, Tihonenko, Valters 21, Tkačenko 14, Marčulionis 16, Jovajša 17, Pankrašin 8, Goborov 4.
PLASMAN:1. Grčka, 2. SSSR, 3. Jugoslavija, 4. Španija, 5. Italija, 6. SR Nemačka, 7. Poljska, 8. Čehoslovačka, 9. Francuska, 10. Holandija, 11. Izrael, 12. Rumunija
Daleko najbolji igrač i strelac turnira je Nikos Galis, najbolji skakač Nemac Kristijan Velp, najbolji trojkaš Sergej Jovajša (SSSR) a najbolji asistent Panajotis Janakis (Grčka)
Statistika Jugoslavije: Dražen Petrović (186 poena/8 utakmica), Paspalj (83/8), Divac (81/6), Grbović (69/6), Cvjetičanin (68/8), Radovanović (66/7), Aco Petrović (53/7), Kukoč (47/7), Đorđević (40/3), Radović (37/8), Vranković (24/8), Rađa (22/3).
Photo: YouTube