Ima nas koji pamtimo… Bio je 19. mart 1992, u Bolonji su Partizan i Virtus koji se tada zvao Knor, igrali majstoricu za odlazak na F4 u Istanbul. U Beogradu je bilo 78-65 za “crno-bele” koji su tog 12. marta odigrali JEDINU utakmicu Kupa šampiona u celoj sezoni u Beogradu. Do četvrtfinala su stigli igrajući kao domaćini u Fuenlabradi kraj Madrida. U Bolonji je Knor dobio drugi meč 61-60 posle dramatične završnice, ali je Parzizan dva dana kasnije pobedio 69-65 i otišao u Istambul po titulu prvaka Evrope.
Dvojica od junaka velike Partizanove pobede bili su protagonosti i ove nezaboravne februarske večeri u kojoj su se Beograđani, slobodan sam reći, vratili u vrh evropske košarke. Jedan od junaka iz 1992. sada je na klipi Virtusa, zove se naravno Saša Đorđević, a drugi junak je višegodišnji idol navijača Virtusa, Saša Danilović. Bio je predsednik Partizana, sada je na čelu Košarkaškog saveza Srbije, a navijači njegovog bivšeg tima dočekalai su ga transparentom na kome je písalo: ”Dobrodošao, care”…
Bilo je još zanimljivosti oko meča. Virtus vodi jedan Srbin, Partizan jedan Italijan, maestro Andrea Trinkieri. Oba kluba imaju iste boje dresa, crno-bele. Virtus je líder u Italiji, Partizan ko-lider u Jadranskoj ligi, oba kluba bili su evropski prvaci, u oba su igrali brojni asovi…
Ako mi je dokumetacija tačna, bio je ovo 17. susret Virtusa i Partizana u evro-kupovima, ne računam prijateljski meč na oproštaju Saše Danilovića. Pre ovosezonske utakmice u Beogradu poslednji je igran u Evroligi u sezoni 2002/03, Virtuis je slavio u oba meča ali očito da je Partizan uspešniji u duelima kad je biti il’ ne biti.
Ovom pobedom “crno-beli” su obezbedili prvo mesto u grupi i pravo da revanš četvrtfinala igraju pred svojim navijačima. Još uvek je nejasno ko će biti rival, uoči posledjeg kola Monako i Kazanj imaju po 3-2, Ritas i Galatasaraj po 2-3. U posledjem kolu 4. marta Monako dočekuje Uniks i ima šansu da završi kao prvi.
Šta je Partizanu donelu pobedu u Bolonji ? Moral, kvalitet, raspoloženi Kori Volden koji je domaćinu utrpao 29 poena, smireni trener koji nije gubio živce ni kada je Virtus imao 13 poena viška. Pobeda je bila primer vere u sebe i sopstvene mogućosti, u ono što trener govori. Posle prve dve četvrtine (18-13 i 29-21) preokret nije bio realna opcija, ali igra se dok se ne oglasi sirena. Virtusu su u prvom poluvremenu prednost doneli Miloš Teododić poenama i Stefan Marković asistencijama. U 27. minutu još uvek je bilo 7 velikih poena u korist domaćina (61-54, i 63-56) ali na početku poslednje četvrtine , kod 68-65, prvo je Pejdž promašio trojku za izjednačenje, a posle ofanzivnog skoka i (odlični) Uroš Trifunović “dvojku” za -1. Kada su Teodosić i Marković (trojkom) u 32. minutu digli prednost Virtusa na 8 poena (73-65) Partizan je opet bio bliži porazu (koji ne bio tragičan) ali, što bi rekao Svetislav Pešić, uvek je bolje da se pobedi nego da se izgubi…
Korak po korak, koš po koš, Partizan je dahtao za vratom domaćem timu, a kada je izvrsni Volden na nekih 100 sekundi pre kraja pogodio trojku za 79-78 sve je bilo otvoreno. Devin Marbl je častio “crno-bele” jednim promašenim penalom ali je sledeći put bio precizniji i doneo Virtusu 4 poena prednosti, 82-78. Kraj? Ni govora…Kao da se vratio onaj duh iz marta 1992. Volden sa 2+1 opet utakmicu dovodi u situaciju “one point game”, što bi rekli Amerikanci, a kada je Rade Zagorac ukrao loptu i doneo predost Partizanu put ka povedi bio je otvoren. Miloš Teodosić je preuzeo odgovornost, šutirao trojku ali ni on nije svemoguć… Podbacio je, lopta je ostala u rukama junaka meča Voldena koji je na 1,9 sekundi pre kraja fauliran. Pogodio je oba puta i doneo veliku pobedu…Završio je meč sa 29 poena, trojke je šutirao3/ 4, indeks vrednosti bio mu je 33. Samo je još Tomas dobacio do 10 poena (plus 6 skokova), što znači da je Partizan imao timsku igru i dobru raspodelu poena. U ekipi Virtusa Teodosić je dao 24 poena i podelio 10 asistencija, Marković je dodao 17 uz 4 asistencije što znači da su njih dvojica dala 41 poen od 82 svog tima.
Posle pauze u takmičenju zbog obaveza reprezentacije tačka na drugu fazu stavlja se 4. marta kada Partizan dočekuje Trentino, a Virtus ide na noge Darušafaki sa šansama da ne prođe u četvrtfinale ako izgubi. Do tada, po raznim anketama, ostaje prvi favorit za osvajanje Evrokupa dok je Partizan pre ove runde kotirao kao treći favorit. Možda su mu šanse posle podviga u Bolonji skočile…
I još nešto: nije mi žao što sam iz Milana potegao do Bolonje.
Photo: Eurocup